Izazovi muslimana na Zapadu

Samo Allah daje pobjedu

Kada ste bili u nevolji, obećali ste: „Allahu moj, ako me izbaviš iz ovoga, zavjetujem se da ću samo Tebe obožavati, Tvoju vjeru širiti i Tvoj pokoran rob biti.“ Eto, Allah vam je dao sve što ste tražili. Ujedno, dodijelio vam je misiju, koju ste zaboravili!

Allah vas je, muslimani na Zapadu, izbavio iz zemalja u kojima vladaju diktatori i silnici i poslao vas u zapadne zemlje – sa misijom. Kada vas Allah pozove nazad, preko Svoga izaslanika (Meleka smrti), šta će se desiti sa vama ukoliko niste obavili misiju sa kojom ste poslani na Zapad?

Ovako većina nas razmišlja o načinima širenja uticaja u nemuslimanskom društvu:

– možemo vršiti uticaj na bogataše samo ako budemo bogati;

– možemo mijenjati svijest intelektualaca samo ako postanemo intelektualci;

– na političare možemo uticati samo ako postanemo dobri političari i uđemo u parlament;

– samo ako postanemo moćnici možemo uticati na policiju i tajne službe i spriječiti ih od toga da nas maltretiraju;

– moć, promjene, uticaj, reforme imaju veze sa materijalnim uzorcima.

Zar zaista tako razmišljate!? Zar razmišljate kao što oni razmišljaju!? Ne, braćo i sestre. Uzvišeni Allah uzdiže koga On hoće, a ponižava koga On hoće! On daje moć i snagu kome On to želi, na način koji On hoće, jer sva snaga i moć su kod Njega, a On nije sputan materijalnim zakonima.

Dakle, muslimani, ako želite mijenjati ovo društvo, ako želite uticati na njega, ako mu želite odrediti drugačiju putanju – prvo morate reformisati sebe! Krenite od sebe i prestanite tražiti krivce u drugima! Ne upirite prstom u Jevreje. Ne upirite prstom u kršćane. Ne upirite prstom u predsjednika Amerike i Britanije. Ne upirite prstom na Harvard ili neku drugu instituciju. Jer, kad upirete prstom u nekoga, tri su prsta okrenuta ka vama. Krivite sami sebe! Jer, kad sebe krivite za svoje nedostatke, počet ćete se mijenjati.

Koga je krivio Junus a.s.

Kada su Junusa a.s. bacili u more, imali su namjeru da ga ubiju, zar ne? Nisu ga tek onako bacili u nemirne talase na sred okeana. Bacili su ga, ne bi li se utopio ili ga neka riba pojela. Dok su ga uzimali i bacali sa broda i dok se mučio da se ne utopi, Junus se nije drao: „Kriminalci! Hoćete da me ubijete! Vi, nepravedni ljudi!“

Neposredno poslije bacanja sa broda, Allah šalje veliku ribu, koja ga je progutala. Razmislite o tome. Neki kažu da ga je progutao kit. Kit je sisar. Kada proguta žrtvu, prvo nastupa njeno gušenje, jer unutra nema vazduha. Nakon toga, stomačne kiseline žrtvu u potpunosti rastoče, jer mu je sistem varenja sličan našem, s tim što je kiselina u kitovom želucu dvanaest puta jača.

Dakle, Allah je odredio da Junusa a.s. bace sa broda i da ga proguta kit. Kada se našao u utrobi kita da li je Junus a.s. krivio ljude koji su ga bacili ili kita koji ga je progutao? Da li je kleo svoju sudbinu i jadikovao? Nije! Rekao: La ilahe illa Ente, subhaneke inni kuntu minez-zalimin / Nema božanstva osim Tebe. Slavljen neka Si. Ja sam prema sebi nepravedan bio.

Ta dova je bila ispravna formula spasa. Allah je htio da je čuje od Svoga roba. Naređuje kitu da pliva pravo ka obali i da izbaci Junusa a.s. prije nego što mu stomačne kiseline nanesu neku povredu. Eto, tako je Uzvišeni Allah spasio Svoga roba i izveo ga na pravi put.

Vas i mene je progutala velika riba sadašnjice. Njena kiselina nas razjeda svakoga dana. Uništava našu djecu. Šta mi radimo? Krivimo druge. Krivci su nam i Amerika i Engleska, i instituti i ustanove, a nikako da okrivimo sami sebe. Kažite kao što je Junus a.s., govorio: La ilahe illa Ente, subhaneke inni kuntu minez-zalimin / Nema božanstva osim Tebe. Slavljen neka Si. Ja sam prema sebi nepravedan bio – i okrivite sami sebe za svoje stanje.

Allah je odgajao Muhammeda s.a.v.s.

Uzvišeni Allah je Svoje vjerovjesnike stavljao na veća iskušenja nego naša. Testirao je njihovo pouzdanje u Allaha i povjerenje u Njega. Nije ih iskušavao zbog grijeha koje su činili, jer vjerovjesnici nisu činili grijehe. Međutim, kroz životne poteškoće i nedaće vodio ih je ka reformisanju sebe i oslanjanja na Uzvišenog Allaha. Objavio im je Svoje riječi, dao im je mu'džize i propisao im jasne propise koji ih vode ka uspjehu. Reformisanje ličnosti Allahovih vjerovjesnika nije bila jedina svrha. Kroz njihovo reformisanje cijelom čovječanstvu su data uputstva kako se to postiže. Tako i mi danas imamo u Muhammedu s.a.v.s. najljepši uzor. Imamo Allahovu knjigu koja mu je objavljena. U toj Allahovoj knjizi postoje dvije sure koje su imale za cilj reformisati Muhammeda s.a.v.s. i obnoviti njegovo pouzdanje u Allahovu odredbu. To su sure Ed-Duha i El-Inširah.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Tako mi jutra

2. i noći kada se utiša –

3. Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!

4. Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta,

5. a Gospodar tvoj će tebi, sigurno, dati, pa ćeš zadovoljan biti!

6. Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio,

7. i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio,

8. i siromah si bio, pa te je imućnim učinio?

9. Zato siroče ne ucvili,

10. a na prosjaka ne podvikni,

11. i o blagodati Gospodara svoga kazuj! (Ed-Duha)

Ubrzo nakon ove sure, objavljuje mu suru El-Inširah:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili,

2. i breme tvoje s tebe skinuli,

3. koje je pleća tvoja tištilo,

4. i spomen na tebe visoko uzdigli!

5. Ta, zaista, s mukom je i last,

6. zaista, s mukom je i last!

7. A kad završiš, molitvi se predaj

8. i samo se Gospodaru svome obraćaj!

Preveo: Senad Redžepović,Halid Jasin, Islamske teme, Glas islama 263, strana 23