Igra ratova – novac od ljudske krvi

Sirija-Alep-Bombardovanje-620x350Kako Amerikanci gledaju na terorizam

Šejh Abdullah je rekao: „Nahranite ljude. Nemojte bacati bombe na njih. To vam neće dati nikakve prijatelje. Oni vam čak neće biti ni prijatelji uprkos razlikama. Stvarno, nemojte bacati bombe na ljude.“

 Postoje dva pitanja: Zašto nam je potrebno svo to oružje? Ja nemam nikakav problem sa vama, ni vi nemate problem sa mnom. Ukoliko želite znati zašto ljudi bivaju agresivni prema vama, omalovažavajte ih. U zatvorenim društvima u Vašingtonu postoje ljudi koji nose oružje. Znate li šta oni stvarno žele? Oni žele poštovanje, jer ako izvadite pušku odjednom imate nevjerovatnu dozu poštovanja od strane druge osobe. On te poštuje. To je nivo na koji su ovi ljudi spali jer se osjećaju omalovaženim tako da moraju nositi oružje. Oni vas moraju gledati kao: „U šta gledaš“, jer oni misle da ih gledaš sa prezirom. Oni misle da ih gledaš bez poštovanja. To je ono što Afro-Amerikanci u izdvojenim dijelovima gradova misle. On želi poštovanje, ona želi poštovanje.

 U Sjedinjenim Američkim Državama glavni problem imamo sa pitanjem kako Amerikanci gledaju na terorizam. Samo nekoliko primjera. Čovjek koji je, po svemu sudeći, racionalan, svi njegovi prijatelji kažu da je racionalan, ima diplomu iz oblasti inženjeringa, veoma inteligentan, ima visok količnik inteligencije, zaradio puno novca, kada uleti svojim privatnim avionom u zgradu IRS-a i ostavi primjedbu da je to čin političkog protesta, oni kažu: „Ovo je ludak.“ Međutim, kada pukovnik, poručnik ili zapovjednik Hasan ubije ljude, onda je to očigledno zavjera. On je bio u kontaktu sa nekim u Jemenu. „On nije ludak.“

Kada čovjek u sjevernoj Evropi planira dvije godine da bombarduje zgradu u Oslu i potom ubije sve one multukulturaliste i to čini uz politički članak koji piše, pravdajući svoj postupak i navodeći mnoge islamofobe diljem svijeta, uključujući glavne koji su ovdje, čuje se ono: „On je ludak.“ Samo toliko, on je samo ludak.

Zašto je to tako da kada otmičari koji otmu avione i udare u nešto nisu „ludaci“? Kakvo objašnjenje leži iza takvog razumijevanja? Ili su svi teroristi ili su svi ludaci. Hajde da postavimo standarde bazirane na racionalnom kriterijumu jer iz moje perspektive to je „ludost“.

Mi živimo u vremenu koje je tako ekstremno da ukoliko te ne učini ludim, u najmanju ruku nisi normalan. Jedan od glavnih problema u Sjedinjenim Američkim državama je ekonomija. Postoji samo jedan problem sa američkom ekonomijom. To je rat koji se temelji na ekonomiji. Taj rat troši skoro cio naš budžet u Vašingtonu. Taj novac ide vojno-industrijskom kompleksu i dok to ne prestane ništa se neće promijeniti u ovoj zemlji. Oni se ne žele baviti činjenicom da budžet koji Pentagon dobija može kompletno obnoviti cijelu planetu zemlju. Mogli bismo imati kao u Mauritaniji glavnu ulicu Džon Kenedi Bulevard. Znate li zašto Mauritanci imaju Džon Kenedi Bulevard? Zato što je slao pšenicu Mauritancima. Ukoliko upitate starijeg Mauritanca koji je živio u to vrijeme ko je Džon Kenedi, on bi rekao: „Dobar Amerikanac koji je hranio siromašne.“ Kada je Hilari Klinton u Kataru pitala šejha Abdullah bin Bejje: „Kako da poboljšamo američki, naš imidž, kako nas ljudi vide vani“, šejh Abdullah je rekao: „Nahranite ljude. Nemojte bacati bombe na njih. To vam neće dati nikakve prijatelje. Oni vam čak neće biti ni prijatelji uprkos razlikama. Stvarno, nemojte bacati bombe na ljude.“

Afganistan je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu danas. Roland Michaud, izvanredni francuski fotograf i njegova žena, 1960-ih živjeli su u Afganistanu. Afganistan je bio jedno od najljepših mjesta u svijetu. Oboje su se zaljubili u ovu zemlju i u njen narod. Možete vidjeti fotografije afganistanskih ljepota. Afganistanci su imali bašče. Voljeli su cvijeće. Svaki Afganistanac je imao cvjetnu bašču u svojoj kući. Mnoge slike, koje je francuski fotograf uslikao, prikazuju Afganistance kako mirišu cvijeće, puštaju zmajeve, imaju piknike… U ovoj zemlji, sada kažu, žive teroristi. Kako su postali teroristi? Oni, među njima, koji terorišu, kako su postali teroristi?

Za više od decenije rata Rusija je ubila najmanje 1.5 miliona Afganistanaca. Rusi su izgubili oko 13.000 ljudi. Mi ne znamo koliko smo ubili ljudi. Međutim, danas mi žalimo za mrtvim Njujorčanima. Nekada se govorilo: „Moramo podsjetiti američki narod na ubijene ljude Bagdada, na ubijene Kabula, isto tako da ih podsjetimo na opasnost, na neposrednu prijetnju ljudi u Teheranu, ljudi u Komu i Tabrizu, samo zbog toga što su obični ljudi koji žele živjeti u miru i bezbjednosti, a zbog neuspjeha političara njihovi životi su u opasnosti.“ Ovo je realnost. Ne možemo dozvoliti nekompetentnost ovih političkih lidera da tebe i mene, Zejda i Amra, Džona i Abdullaha, učine takvim da ubijamo jedni druge. To mora stati kao projekat ljudske prirode. Karen Amstrong je govorila da ljudi koji podržavaju program mira u svijetu su biznismeni koji ne vole rat, osim ukoliko su u ratnom biznisu, onda vole rat. Ovdje ima ljudi koji vole rat jer je rat za njih uzbudljivo vrijeme. Zarađuju puno novca na ljudskoj krvi.

Šejh Abdullah bin Bejje kaže: „Arapsko proljeće je zaliveno krvlju.“ Ovo se dešava, nevini ljudi se ubijaju, bilo u Njujorku, Bagdadu, gdje god, Vašingtonu. To je neprihvatljivo i kao ljudska zajednica moramo početi shvatati da trebamo sebe učiniti temeljitim, preispitati sebe kao individue koje imaju prava da imaju dobre vladare, da imamo ljude koji tragaju za našim najboljim interesom, jer ljudi koji su danas na vlasti ne gledaju naš najbolji interes, a dat ću vam i primjer.

U izvanrednoj studiji pod naziva „Kinesko istraživanje ishrne“, 20 godina sa vrhunskim ekspertima sa Princet (univerzitet), sa Oksforda utvrdili su da je većina bolesti koje se dešavaju u SAD direktno povezana sa gojaznošću Amerikanaca, a ipak im se govore laži da im treba mlijeko, meso, sve ove stvari. Masnoću i šećer ukoliko date pacovima, uginut će jer ne mogu prestati koristiti ih. Omer ibn Hattab u djelu Muwetta imama Malika kaže: „Čuvajte se mesa, jer sadrži ovisnost kao vino.“ Možete postati ovisnici o mesu.

Međutim, kada Oprah Winfrey, nakon što je pročitala o ovome, obznani na nacionalnoj televiziji da ne želi više jesti govedinu, stočni lobi je tuži. Tako je nauka postala podčinjena pohlepi. Imamo većinu svojih znanstvenika u ovoj zemlji koji rade u vojnoj industriji i umjesto da pokušavaju naći lijek za kancer oni pokušavaju naći bolje načine kako da ubiju ljude.

Kada su razgovarali o Saudijskoj Arabiji i došli do toga da ukoliko ikada budu morali koristiti nuklearno oružje na ovim mjestima uništit će cijelu naftnu infrastrukturu, angažovali su američke znanstvenike, dobre ljude, koji idu u crkvu uglavnom nedjeljom, doktore sa najboljih univerziteta, koji su razvili neutronsku bombu koja ubija sve ljude, a ostavlja infrastrukturu. Ovo je ludost u kojoj živimo. Ovo je neprihvatljivo za ljudske uslove kada je industrija broj jedan na ovoj planeti: duhan, alkohol i narkotici. Industrija broj dva, blizak rival, je oružje. Nešto nije u redu sa ljudskim projektom.

Postoje dva pitanja: Zašto nam je potrebno svo to oružje kada većina nas nema nikakav problem međusobno. Ukoliko želite znati zašto ljudi bivaju agresivni prema vama, omalovažavajte ih. U zatvorenim društvima u Vašingtonu postoje ljudi koji nose oružje. Znate li šta oni stvarno žele? Oni žele poštovanje jer ako izvadite pušku odjednom imate nevjerovatnu dozu poštovanja od strane druge osobe. To je nivo na koji su ovi ljudi koji vode države i ratuju spali, jer se osjećaju omalovaženim tako da moraju nositi oružje.

 

Prijevod s engleskog: Dr. hfz. Almir Pramenković

Autor: Hamza Jusuf

(Glas islama 268,strana18, Svijet islama, strana 18)