Primjeri u Kur'anu

Mi u ovom Kur’anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili

El-Maverdi kaže: „Najveći vid znanja Kur'ana jeste znanje o kur'anskim primjerima.“

Allah dž.š. kaže:

Mi u ovom Kur’anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili.^{^[1]}

To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju.^{^[2]}

Primjer ili navođenje primjera jedna je od istaknutih metoda kur'anskog pojašnjavanja. Ona na najbolji način utiče na slušaoce i ubraja se u najbolja moguća sredstva kojima poziv ostvaruje uticaj. Es-Sujuti objašnjava ovu tematiku u svom poznatom djelu El-Itkanu fi ulumi-l-Kur'an. On navodi stavove poznatih islamskih učenjaka o vrijednosti poznavanja kur'anskih primjera, a potom navodi i vrste primjera.

El-Maverdi kaže: „Najveći vid znanja Kur'ana jeste znanje o kur'anskim primjerima.“

Ez-Zemahšeri kaže: „Navođenje primjera se koristi da bi se njime otkrila značenja Kur'ana.“

Es-Sujuti navodi dvije vrste primjera: direktni i indirektni.

Primjeri direktnih primjera u Kur'anu su slijedeći.

Prvi primjer:

Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste. Ili, oni su nalik na one koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prste u uši svoje bojeći se smrti – a nevjernici ne mogu umaći Allahu. Munja samo što ih ne zaslijepi; kada god im ona bljesne – oni prođu, a čim utonu u mraku – stanu. A da Allah hoće mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve može.^{^[3]}

Ibn Ebi Hatim prenosi preko Alije bin ebi Talhe od Ibn Abbasa: „Ovo je primjer kojeg je Allah naveo munaficima. Ponosili su se islamom tako da su muslimani sklapali brakove sa njima, međusobno nasljeđivali i dijelili ratni plijen, ali kada su umrli Allah im je oduzeo taj ponos kao što se čovjeku oduzme svjetlo.“

Drugi primjer:

On spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima također otpatke, slične onima. – Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objašnjava primjere.^{^[4]}

Ibn Ebi Hatim prenosi preko Alije bin ebi Talhe od Ibn Abbasa: „Ovaj primjer kojeg Allah navodi obuhvata ljudska srca koja čvrsto vjeruju (jekin) i koja sumnjaju (šekk). Tako dio ajeta otpaci se odbacuju označava sumnju, dok drugi dio ajeta dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji označava vjerovanje (jekin).“

Ata kaže: „Ovim primjerom Allah opisuje vjernika i nevjernika.“

Treći primjer:

U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne načine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju.^{^[5]}

Ibn Ebi Hatim prenosi preko Alije bin ebi Talhe od Ibn Abbasa: „Ovim primjerom Allah opisuje vjernika i nevjernika: vjernik je dobar, plodan i njegovo djelo je dobro i plodno; nevjernik je loš, neplodan, a takvo je i njegovo djelo.“

Četvrti primjer:

Kome bi od vas bilo drago da posjeduje bašču punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da onda naiđe vatrena oluja preko nje i ona izgori? – Tako vam Allah objašnjava dokaze da biste razmislili.^{^[6]}

Ibn Abbas prenosi da je Omer rekao ashabima: „Šta mislite, radi koga je objavljen ovaj ajet?“ Odgovorili su: „Allah najbolje zna.“ Omer se rasrdi i reče: „Recite: – Znamo ili ne znamo.“ Ibn Abbas reče: „Ja imam nešto reći o tome.“ Omer kaza: „Bratiću moj, reci i ne stidi se.“ Ibn Abbas odgovori: „Ovaj ajet je primjer za djelo.“ Omer upita: „Za koje djelo?“ Ibn Abbas odgovori: „Čovjek koji je učinio puno djela iz pokornosti Allahu, a potom mu Allah pošalje šejtana i on počini ružna djela sve dok ona ne potope njegova dobra djela.“

Što se tiče indirektnih primjera, to je navođenje kratkih rečenica, odnosno poslovica, od kojih svaka ima vlastitu povijest. Ova vrsta navođenja primjera je česta u svim jezicima. Kur'an nije preuzeo nijedan poznati primjer i poslovicu koja je u to doba postojala kod Arapa, već su kur'anski primjeri postali popularni i uvriježeni među Arapima.

Maverdi kaže: „Čuo sam Ebu Ishaka Ibrahima bin Mudariba ibn Ibrahima kako kaže: ‘Čuo sam oca kako pita Husejn bin Fadla: – Ti izvodiš poslovice Arapa i nearapa iz Kur’ana, pa ima li u Kur’nu poslovica: Zlatna sredina?’ On odgovori: ‘Ima, na četiri mjesta:

Da ta krava ne smije biti ni stara ni mlada, nego između toga, srednje dobi;^{^[7]}
I oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine; ^{^[8]}
Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao;^{^[9]}
Ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga.^{.^[10]}

Upitah: ‘Ima li u Kur’anu poslovica: Čovjek se plaši onog što ne poznaje?’ On odgovori: ‘Da, na dva mjesta:

Oni poriču prije nego što temeljito saznaju šta ima u njemu.^{^[11]}
A kako pomoću njega Pravi put nisu našli, sigurno će reći: – Ovo je još davna izmišljotina.^{^[12]}

Upitah: ‘Ima li u Kur’anu poslovica: Čuvaj se zla onog kome si dobro učinio?’ On reče: ‘Da: A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja Svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili.^{^[13]}

Upitah: ‘Ima li u Kur’anu poslovica: Nije isto čuti i vidjeti?’ On odgovori: ‘Da, u ajetu: On reče: “Zar ne vjeruješ?” – “Vjerujem” – odgovori on – “ali bih da mi se srce smiri.” ^{^[14]}

Upitah: ‘Ima li u Kur’anu poslovica: Berićet je u aktivnosti, radu?’ On reče: ‘Da u ajetu: Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojim neprijateljima, i slobodu.^{^[15]}

Upitah: ‘Ima li u Kur’anu poslovica: Kako radiš, tako će ti biti?’ On odgovori: ‘Da, u ajetu: Onaj ko radi zlo bit će kažnjen za to.^{^[16]}

Upitah: ‘Ima li u Kur’anu poslovica: Saznat ćeš kad te zadesi (muka)?’ On reče: ‘Da, u ajetu: A kad dožive patnju, saznat će ko je dalje s Pravoga puta bio skrenuo.^{^[17]}

Upitah: ‘Ima li u Kur’anu poslovica: Vjernika ne može ujesti zmija dva puta iz iste rupe?’ On odgovori: ‘Da, u ajetu: Zar da vam ga povjerim kao što sam prije povjerio brata njegova?^{^[18]}

Upitah: ‘Ima li u Kur’anu poslovica: Ko pomogne nasilnika, njime će nasilnik zavladati?’ On odgovorih: ‘Da, u ajetu: …za koga je već određeno da će svakog onog koga uzme za zaštitnika na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu dovesti.^{^[19]}

Upitah: ‘Ima li u Kur’anu poslovica: Zmija ne rađa osim zmiju?’ On reče: ‘Da, u ajetu: Jer, ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će grješnika i nevjernika rađati!^{^[20]}

Upitah: ‘Ima li u Kur’anu poslovica: I zidovi imaju uši?’ On odgovori: ‘Da, u ajetu: A među vama ima i onih koji ih rado slušaju.^{^[21]}

Upitah: ‘Ima li u Kur’anu poslovica: Neznalici se daje opskrba, a znalcu ne?’ On reče: ‘Da, u ajetu: Onome ko je u zabludi neka Milostivi dug život da!^{^[22]}

[1] Kur'an, Ez-Zumer, 27.

[2] Kur'an, El-Ankebut, 43.

[3] Kur'an, El-Bekara, 17-20.

[4] Kur’an, Er-Ra’d, 17.

[5] Kur'an, El-E'raf, 58.

[6] Kur'an, El-Bekare, 266.

[7] Kur’an, El-Bekara, 68.

[8] Kur'an, El-Furkan, 76.

[9] Kur’an, El-Isra, 29.

[10] Kur'an, El-Isra, 110.

[11] Kur’an, Junus, 29.

[12] Kur'an, El-Ahkaf, 11.

[13] Kur’an, Et-Tevbe, 74.

[14] Kur'an, El-Bekara, 260.

[15] Kur'an, En-Nisa, 100.

[16] Kur'an, En-Nisa, 123.

[17] Kur'an, El-Furkan, 42.

[18] Kur’an, Jusuf, 64.

[19] Kur'an, El-Hadždž, 4.

[20] Kur'an, Nuh, 27.

[21] Kur’an, Et-Tevbe, 47.

[22] Kur'an, Merjem, 75.

(Glas islama 270, strana 22, Rubrika: Islamijet (tefsir), Autor: Dr. hfz. Almir Pramenković)