Mjesto predsjednika Sabora je veliki emanet i trudit ću se da ga opravdam

Intervju sa novim predsjednikom Sabora Islamske zajednice u Srbiji dr. Enver–ef. Gicićem o njegovim planovima, dosadašnjem radu u Medžlisu IZ-e Novi Pazar i na Fakultetu za islamske studije.

 Mi radimo na popravljanju kvaliteta, uređivanju naših institucija i obučavanju naših sugrađana i klanjača. Suočavamo se sa time da veliki broj muslimana ne zna elementarne stvari koje se tiču vjere. Naša je obaveza kao institucije, od imama do profesora, da svi radimo na popravljanju i stručnom usavršavanju naših džematlija.

Izabrani ste na poziciju predsjednika Sabora IZ-e u Srbiji. Sabor je najviši organ u Islamskoj zajednici. Prethodno ste obavljali i dalje to radite dvije jako važne funkcije u Islamskoj zajednici: predsjednik ste Novopazarskog medžlisa i dekan FIS-a. Ukazano Vam je veliko povjerenje od strane rukovodstva Isamske zajednice.

Prvo bih htio da poselamim sve čitaoce Glasa islama. Što se tiče izbora za predsjednika Sabora IZ-e u Srbiji za mene je to velika čast i zahvalan sam Svevišnjem Allahu dž.š., zatim Islamskoj zajednici na čelu sa predsjednikom Mešihata dr. Mevlud-ef. Dudićem, a velika zasluga pripada i uvaženom muftiji sandžačkom Muamer-ef. Zukorliću. Iskren da budem, bio sam iznenađen kada su mene predložili za tu funkciju. To je veliki izazov, veliko iskušenje i za mene veliki emanet i odgovornost pred Uzvišenim Allahom dž.š., ali tu su još dvije velike i važne pozicije i odgovornost i pred Bogom i pred narodom. Prva je mjesto predsjednika Medžlisa IZ-e u Novom Pazaru gdje sam 12.09.2012. sam izabran na to mjesto. Tada je Medžlis bio u veoma teškom ekonomskom stanju, iskreno rečeno, bilo me je strah naslijediti ga u takvom teškom stanju.

Sada želim po prvi put da kažem da kada sam izabran na tu funkciju zatražio sam sastanak sa tadašnjim predsjednikom Mešihata glavnim muftijom Muamer-ef. Zukorlićem kada sam ispoljio svoj strah, jer tada sam se susreo sa iskušenjem, a nisam imao iskustva kada je u pitanju rukovodstvo i upravljanje, a ovdje je bilo u pitanju upravljanje i ljudskim i materijalnim resursima.

Meni je dalo poleta i snage tadašnje obećanje muftije Zukorlića da će mi stalno biti na raspolaganju i od pomoći, što je i uradio. Tada sam predstavio svoj plan kako da se izvede Medžlis iz krize kojeg je Muftija podržao. Muftija je dao i odmrzao prvi mjesec zamrznutih plata u Medžlisu, što je nama dalo snage i poleta. Trebam se zahvaliti svim džematlijama i džematskim odborima sa hfz. Irfan-ef. Malićem, koji je tada bio glavni imam, jer posjetio je sve džemate na području Novog Pazara i predstavio im strategiju kako da Medžlis izađe iz krize, a ljudi su to prihvatili i podržali. Danas, hvala Allahu, stali smo na svoje noge, Medžlis više nema duga prema uposlenicima, zdravstvenom i penzijskom osiguranju, tako da je stabilna institucija.

Islamska zajednica nije pojedinac već perfektan sistem koji je uređen, a uposlenici su profesionalci, ljudi koji su svoju struku usavršili do profesionalizma. Mi nemamo velikih problema kada imamo instituciju koja je fenomenalno organizovana. Tu je lako koordinirati, a pogotovo kada imate ljude koji staju iza vas, daju vam logistiku, lako je ostvariti određene rezultate.

Godinu dana nakon tog izbora imenovan sam od strane Mešihata za dekana Fakulteta za islamske studije, novi izazov za mene. Ako kažemo da je Medžlis kičma Islamske zajednice, da su imami spona između „civilnog“ svijeta i Islamske zajednice, onda je jedna od glavnih obrazovnih ustanova u Islamskoj zajednici Fakultet za islamske studije. Ne samo u Islamskoj zajednici, već je nosilac visokog obrazovanja u cijelom Sandžaku. On je prva visokoobrazovna institucija i autentična je. Imamo običaj da kažemo da ima svoje korene još iz 1461. godine. Na ovom mjestu je tada sagrađena prva džamija Gazi Isa-bega Ishakovića, a na njenim temeljima je ova zgrada. Kamenje te džamije uzidano je u temelje ove zgrade. U tom periodu džamija je bila univerzitet, ljudi su sticali znanje, opismenjivali se, pa mi imamo veliku tradiciju i može se reći da smo stalno u itikafu, jer se nalazimo u haremu džamije.

Druga bitna stvar je što smo Fakultet sa najmanjom administracijom, ali uspješnom i radnom. Biti dekan velika je počast i zahvalan sam rukovodstvu Islamske zajednice koje je imalo u mene povjerenja. Odrastao sam u ovoj Islamskoj zajednici, ona me je školovala i sve što sam stekao stekao sam u njoj. Moji roditelji nisu me mogli školovati, a Islamska zajednica me je školovala i obrazovala. Sve što sam stekao stekao sam tu i dužnik sam Islamske zajednice. Mislim i pokušavam da joj se bar minimalno odužim. Božiji Poslanik s.a.v.s. kaže: „Ako vam neko učini dobro odužite mu se, ako ne možete da se odužite učite mu dovu sve dok ne mislite da ste se odužili.“

Dok imam snage pokušavam da se odužim Islamskoj zajednici, a kada ne budem mogao ostat će mi da učim dovu.

Šta su zadaci na kojima ćete raditi kao predsjednik Sabora?

Kao što sam rekao na početku, Islamska zajednica je fenomenalno uređena organizacija. Ako gledamo sa nivoa menadžmenta, Islamska zajednica je jedna od najuređenijih institucija u ovom vremenu u našoj sredini. Ima svoje ustanove, koje imaju odgovorne ljude, koji imaju svoje ciljeve i misiju i svako odrađuje svoj posao. Što se tiče Sabora, pokušat ćemo da svakoj od ustanova damo stručnu logističku podršku i da im pomognemo da usavrše svoj rad. Jedan od ciljeva Islamske zajednice je usavršavanje mektebske pouke u džamijama koja je bila zapostavljena zbog svih problema kroz koje je prošla Islamska zajednica.

Cilj i fokus je da se oživi takva nastava i da se dovede do perfekcije. Sabor sa čelnicima Islamske zajednice nastojat će da pruži logističku podršku, organizuje seminare, gdje imamo na raspolaganju FIS i Pedagoški fakultet i komunikologiju. Imamo stručnjake i profesore iz te oblasti koji će održati stručne seminare za usavršavanje naših imama da mi mogli pedagoški podučeni mektebsku nastavu izvoditi na savremen način. Nastojat ćemo da iskoristimo sve raspoložive resurse, jer imamo Internacionalni univerzitet, koji nam je na raspolaganju sa svojim kadrovima. Cilj nam je da se ljudi koji će raditi na terenu obuče na najbolji način.

Pored mektebske nastave cilj nam je, iako su naše predškolske ustanove veoma cijenjene i daju rezultate, da ih nastavimo usavršavati, kao i rad naše Medrese, Fakulteta i IUNP. Cilj nam je da se usavršavamo, interesuje nas kvalitet i radimo na tome. Radimo na sklapanju ugovora sa mnogim obrazovnim institucijama, kako u zemlji tako i inostranstvu, da bi se koristili njihovim iskustvima. Imali smo seminar sa organizacijom ISESCO i ta saradnja se nastavlja, kao i mnoge druge.

Radit ćemo i na usavršavanju međuljudskih odnosa u instituciji, kao i u džematima i među našim građanstvom.

Islamski fakultet je u protekloj godini pretrpio promjene kada je u pitanju program rada. Neki smjerovi su ukinuti, neki dodati, a neki uvezani, sve zbog studenata. Šta je bio cilj?

Nama je cilj da Fakultet prati tržište rada, kao i da prati savremeno razvijanje i napredovanje na polju nauke. Poslanik s.a.v.s. kaže: „Mudrost je izgubljena stvar vjernika – gdje je nađe on je uzme.“ Mi smo imali šest smjerova, ali smo konstatovalii da se određeni smjerovi preklapaju. U našem sistemu radi mekteb Reuda i Wildan, a imamo smjer za pedagogiju i smjer za da'vu i medije da bi napravili jedan hibrid. Vidjeli smo da osoba ne može biti dobar pedagog ako nije i komunikolog i obrnuto. Ta dva smjera smo sklopili i napravili jedan kvalitetan. Imali smo smjerove za hadis, fikh, tefsir. Osoba se profiliše za jedan, a zapostavlja drugi, tako da smo napravili smjer za islamistiku gdje su uključeni svi ti predmeti koje uči jedan student. Vidjeli smo potrebu za profilom gdje će osoba biti ličnost koja je studirala i Šerijat i prava, jer svršenici šerijatskog prava ne poznaju klasično pozitivno pravo i obrnuto. Po tome smo jedinstveni u regionu i Evropi. Sve to realizujemo uz pomoć IUNP, pa se zahvaljujemo rukovodstvu koje nam izlazi u susret, gdje koristimo njihove kapacitete. Imamo zamrznute smjerove kao što je arapski jezik i orijentalistika.

Pored proširivanja plana i programa proširivani su i prostorni kapaciteti kada je zgrada u pitanju. Prije godinu dana su otpočeti radovi i djelimično su završeni. Šta se još od proširivanja očekuje i šta se time postiže? 

Imali smo problem sa dotrajalim krovom tako da je dolazilo do prokišnjavanja, a bojali smo se i od urušavanja. Podizanjem krova došli smo na ideju da se taj prostor može iskoristiti i dobili smo 220 m², kao i balkon koji ima 360 m². Na kraju, kada se sve bude kompletiralo, imat ćemo oko 1.000 m² prostora. Imao potrebu za time, jer smo u oktobru u prvu godinu upisali 75 polaznika, na doktorskim studijama imamo 25 studenata, na master studijama 80, a na ostalim godinama isto je velika brojka. Imamo oko 350 studenata, a prostorni kapaciteti kojima raspolažemo veoma su mali. Dolazi do odlaganja nekih predavanja za drugi termin zbog nedostatka prostornog kapaciteta. Cilj nam je da dobijemo prostor koji ćemo koristiti za predavaone i biblioteku, prostoriju za amfiteatar, kao i čitaonu. Pored ovih postoji i potreba za kafeterijom. To je naša vizija i nastojimo da je realiziramo zahvaljujući Islamskoj zajednici. Nastojimo da imamo i profesionalnu laboratoriju za usavršavanje stranih jezika koja bi bila na raspolaganju našim studentima. Želja nam je da napravimo centar za izučavanje arapskog jezika, a u perspektivi je da tu bude pripremna godina gdje bi se izučavali strani jezici. Cilj nam je da imamo trojezičnu nastavu i prema onome što bude interesantno za tržište rada mi ćemo na Fakultetu kombinovati nove smjerove. U narednoj godini ćemo imati par stručnih seminara za profesore arapskog jezika i Škole Kur'ana, gdje će kod nas gostovati stručnjaci iz islamskog svijeta. Cilj nam je da u sklopu tog centra omogućimo prisustvo svim ljudima, mlađim i starijim, kao i studentima, da omogućimo našim muslimanima da nauče arapski jezik – jezik Kur'ana. Projekat je odrađen, nije veliki, svima se dopao i radimo na njegovom ostvarenju. Cilj nam je da dogodine ta laboratorija i centar budu  u sklopu Fakulteta.

Prisutni ste u svim krugovima društva, u Medžlisu svakodnevno se susrećete sa brojnim džematlijama, a u intelektualnom krugu kao dekan Fakulteta isto tako sa profesorima i studentima. Kako biste ocijenili stanje muslimana u Sandžaku?

Moram napraviti  jednu retrospektivu našega stanja. Kada sam 1991. Godine upisao Medresu u Novom Pazaru bilo je 18 džamija: tri petovaktovne, u nekima su se klanjali samo noćni namazi (sabah, akšam i jacija), a u drugima samo džuma. Sjećam se da sam kao učenik Medrese klanjao u Čalap Verdi džamiji gdje je bio imam, mujezin i ja treći, a ponekad bi u džamiju došao neki prolaznik. Godine 1993. u gradu se pokrila prva djevojka. Veliki broj džamija bio je zapostavljen i bile su manje.

Danas je stanje drugačije – broj džamija je 55. Medžlis Novog Pazara raspolaže sa toliko džamija. Gradskom području od toga pripada oko 40 džamija, što je duplo više, a broj klanjača se možda i 100 puta uvećao u odnosu na devedesete godine. Glavnu ulogu je ovdje imala Medresa koja je školovala i podučila generacije koje su promijenile svijest i pogled ljudi na islam. Kada sam upisao Medresu stidljivo se govorilo da je neko učenik Medrese i da će postati hodža, a danas se promijenila svijest naroda po tom pitanju. Islamska zajednica je preživjela i izdržala veliki i žestok napad tako da smo bili u grču, ali kada smo našem narodu priložili stanje onako kakvo jeste vidio sam zrelost i odlučnost da se pomogne Islamska zajednica.

Drugi pokazatelj zrelosti jesu kuhinje koje vodi CHR „Hajrat“ gdje dobar dio sredstava dolazi od strane građanstva i naših klanjača i džemata. Mi radimo na popravljanju kvaliteta, uređivanju naših ustanova i obučavanju naših sugrađana i klanjača. Suočavamo se s time da veliki broj muslimana ne zna elementarne stvari koje se tiču vjere. Naša je obaveza kao institucije, od imama do profesora, svi da radimo na popravljanju i stručnom usavršavanju naših džematlija.

Nalazimo se u mubarek danima kada je rođen Poslanik s.a.v.s. S druge strane, približava se i kraj stare i početak nove godine kada se po našim sandžačkim čaršijama proslavljaju novogodišnji praznici. Pogotovo omladina. Molim Vas da uputite poruku tim povodom.

Susrećemo se sa fenomenom koji je kao posljedica komunizma kada imate da vam 50 godina neko ispira mozak i sve ono što se ne tiče vas i vaše vere pokušava da se nametne i poduči tome. Sjećam se dok sam bio osnovac, kada bi nas učitelj vidio da idemo na vjersku pouku sutradan bi dobili šipke po rukama zbog toga. Stanje se promijenilo, međutim, uzeli su nam vjeronauku, tako da ne možemo da utičemo u tolikoj mjeri na osnovce i srednjoškolce koji maštaju o toj „ludoj noći“. Normalno, da bi noć bila luda trebaju biti i ludi ljudi. Problem je u tome što naši ljudi kada vide tuđe misle da je to bolje. Ono što vide misle da je savremeno, a naše nazadno. Određena grupacija ljudi, koji imaju poluge moći i vlasti, priređuju toj omladini zabavu i uživanje, pa ih zloupotrebljuju.

Poruka našoj omladini bila bi najava Poslanika s.a.v.s. koji je rekao: „Doći će vrijeme kada ćete slijediti narode pedalj po pedalj, hlad po hlad, pa kada bi oni ušli u rupu guštera i vi bi ste se poveli za njima.“ Kada su ga upitali jesu li to kršćani i Jevreji , rekao im je: „Pa ko bi mogao biti drugi.“

Došli smo danas u tu situaciju kada naši muslimani zbog kompleksa niže vrijednosti oponašaju druge i slijede ih. Mi se nalazimo u mjesecu rebiu-l-evvelu kada je rođeno najbolje stvorenje koje je kročilo zemljom. Čovjek za koga Allah dž.š. kaže da ga je poslao iz milosti svjetovima. Imamo dvije krajnosti: one koji kažu da je obilježavanje rođenja Muhammeda s.a.v.s. novotarija i one koji sve ono što je suprotno vjeri dozvoljavaju, koji u mjesecu kada je Poslanik rođen umjesto da donosi salavate na njega, sprema se da slavi nešto što nama ne pripada.

Prošle godine sproveli jednu statistiku sa učenicima Medrese koja je zaprepašćujuća. Tada smo izračunali koliko je u toku te noći zapaljeno pirotehničkih sredstava i došli smo do cifre od 120.000 eura. Samo u Novom Pazaru je to sagorjelo za jednu noć. Kada bi izašli na medije i rekli da je potrebno 120.000 eura kako bi se čovjeku spasio život, pitanje je da li bismo ih sakupili.

Allah dž.š. kaže: „I nemojte rasipati, jer zaista su rasipnici šejtanova braća“, a da li ima većeg rasipništva nego taj novac zapaliti i baciti. Danas u gradu imamo preko 20.000 ljudi koji nemaju nikakvu vrstu posla. Svjedoci smo da se u našim kuhinjama preko 2.500 porodica prehranjuje, a koliko je onih kojima ne dozvoljava dostojanstvo da stanu u red kako bi mogli da prežive taj dan.

Poruka bi bila da imamo mnogo prečih stvari. Taj novac ako je nekome višak, umjesto da ga zapali i baci, neka pomogne naše sugrađane jer se nalazimo u jednom ekonomskom kolapsu u našem gradu. Oni koji plaćaju te koncerte od 20-100.000 eura bolje bi bilo da ulože u nešto što narodu koristi, umjesto tih sahat vremena igre, zabave i ludila.

Još kada uzmemo situaciju i stanje muslimana u svijetu, dok jedan dio islamskog ummeta krvari, drugi dio slavi i veseli se tuđim običajima i slavama.

Božiji Poslanik s.a.v.s. kaže: „Ko ne brine o stanju drugih muslimana, ne pripada njima.“ Ne samo o stanju onih koji su oko njega, već u cijelom svijetu. Nažalost, ta hladnoća koja se pojavila kod muslimana i gubljenje saosjećajnosti dokaz je slabosti vjere. Poslanik s.a.v.s. kaže: „Primjer vjernika je kao tvrđava.“ Ovi naši muslimani ne pate i ne saosjećaju bol koji se dešava i krv koja se prolijeva u muslimanskom svijetu. Obično taj gaflet dovede do situacije da dođe vrijeme kada će i oni biti žrtve. Sve što zaboravljaš ono se vrati. Mi smo kao narod preživjeli 11 genocida, ali nažalost nismo se opametili niti uzeli pouku, pa zato imamo probleme.

( Glas islama 272, strana 14, Rubrika: Intervju,Razgovarao: Salahudin Fetić)