Korijen džahilijeta

 Od korijena do ploda (IV dio)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka govori samo ono što je dobro ili neka šuti!” Nemojte im dopustiti da vas ispituju: “Šta misliš o tom i tom muslimanu? Da li si na strani ovog muslimana, ili onog drugog muslimana?” Odgovorit ćemo im: “Mi smo sa svim muslimanima na svijetu! To su naša braća! Ako je taj musliman uradio nešto loše, ja nisam sa njim u njegovom grijehu, ali je ipak moj brat musliman, ma ko da je: crn ili bijel, visok ili nizak, Afganistanac ili Indijac, Pakistanac ili Afrikanac, Saudijac ili Libanac… Svi muslimani su moja braća i sestre, ma gdje se nalazili.” To je naš stav.

Ako želite shvatiti korijen džahilijeta morate mu spoznati znakove. Jedan od njih je mržnja među muslimanima, i to takva mržnja da jedan drugoga ne mogu vidjeti, ne žele se rukovati, ne žele biti u istoj prostoriji. Kuju planove kako da jedan drugom proliju krv. To je srž džahilijjeta.

Drugi znak je zavist, hased – želja za posjedom drugog muslimana. Vidimo brata sa suprugom i zavidimo mu. Sestra vidi drugu sestru sa mužem i postaje ljubomorna, zavidi joj. Ili, neki zavide bratu i mrze ga zato što se ženi po drugi put, iako je danas na sedam ili osam žena dostupan samo jedan čovjek. Namjerno kažem „čovjek“, a ne „muškarac“, jer mnogi muškarci su u haosu, neredu, drogama, homoseksualci su, plejboji, neodgovorni, nemaju posao, niti žele dobiti posao… Tu se već pravi brojčana razlika. Ne treba napominjati da ženska populacija nadmašuje mušku odmah pri rođenju. Osim toga, žene u prosjeku žive duže. To je, dakle, 9 ili 10 puta više žena koje imaju potrebu za brakom nego muškaraca. Misli se na odgovorne, umno zdrave, tjelesno sposobne, čiste, prave ljude, kako ih Allah opisuje: „Muškarci imaju jedan stepen odgovornosti iznad žena.“

Kriminalno ponašanje – jedan od korijena džahilijeta

Da se razumijemo, većinu naših kćeri držimo na oku dok su kući, sve dok ne odu u školu. Nemamo pojma šta se tamo događa. Dobro znate, braćo, da neće dugo proći, pa da mala Fatima izgubi ono što vi mislite da i dalje ima. Neće se to desiti baš u sred škole, ali hoće u nekom toaletu, ili ispod nekih stepenica. Dobro znate šta se zbiva u državnim školama. Ne možete mi ništa garantovati za svoje kćeri kada napune 13 godina.

Ni moj komšiluk nije drugačiji. Subhanallah, nikada nisam mogao pretpostaviti da sam došao u muslimanski kvart! Kvart koji liči na Harlem.[1] Došao sam iz džahilijjeta kakvog vi ne možete ni zamisliti, ali nisam ni sanjao da će mladi muslimani u 2004. godini postati ono što sam ja nekada bio, a već 500 godina su im preci odrastali u muslimanskim porodicama. Muslimani huligani, muslimani kriminalci, muslimanke prostitutke, muslimani dileri drogom, mladi muslimani ubice… Sinovi džematlija, sinovi ljudi koji dolaze na sabah u džamiju, koji se boje Allaha… Zato što ne vode brigu o porodici, ako se boje Allaha!

Butnovnici

Šta još spada u znake korijena džahilijeta? Buntovništvo. Ako im naredite da klanjaju, oni neće ni da čuju. Otkazali su poslušnost Allahu, Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zato što se ne boje Allaha niti vole Poslanika. Upucat će i vas i vašeg oca ako ih nastavite gnjaviti. Ako im majka kaže da nemaju dozvolu izlaska – pregazit će je! Eto, baš toliko su buntovni. Odakle su to naučili? Sa televizije, iz muzike i od hip-hop muzičara, koje mi zovemo “majmuni”. Naša djeca, po uzoru na njih, postaju poput majmuna i svinja, i sve to pred našim očima. Buntovni prema Allahu i buntovni prema Verovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Sve više muslimana u zatvorima

Sada se obraćam mladim muslimanima: imate priliku učiniti teubu, da se Allaha bojite, da svoje živote promijenite, da krenete ka Džennetu i da se povratite islamu. Nemojte čekati Allahovu kaznu, pa da zaglavite u invalidskim kolicima, ili 25-30 godina u nekakvom zatvoru.

Jeste li kad čuli za Rico’s Island? To je zatvor u kome živi 156 hiljada zatvorenika. Možete li zamisliti? 156 holjada! Čovječe, većina gradova na svijetu nema toliko stanovnika! Ostrvo krcato kriminalcima! Imaju jednu posebnu oblast za zatvorenike starosti od 14 do 17 godina. Samo u toj oblasti imaju 23 hiljade zatvorenika. Veliki broj tih mladih prijestupnika su zapravo muslimani. Ustvari, evo reći ću vam: 21% populacije tog zatvorskog ostrva čine muslimani. Svaki peti zatvorenik je musliman. To je brojka od 30.000! Isti procentualni odnos je i u oblasti gdje drže maloljetnike. Blizu pet hiljada njih su muslimani.

Jednog dana sam ih posjetio. Nakon što smo se okupili, sjeli smo u krug. Rekoh: “Prije nego što počnemo razgovor, hajde da saberemo godine.” Pitah prvog: “Koliko godina si dobio?” Kaže: “Pet.” Drugi reče: “Ja sam dobio 15.” Treći dobaci: “Imam tri doživotne.” Da, tako smo razgovarali. Bilo nas je 47, jer je samo njima bio dozvoljen izlazak na džumu. Samo u toj sobi smo sabrali 512 godina! Zašta? Jedan je ubio majku, drugi je ubio nekog čovjeka, treći je opljačkao nekog, a onaj nesretnik je dobio tri doživotne, jer je uhvaćen sa ogromnom količinom droge. Sve mladi ljudi, tinejdžeri. Više nikada neće izaći iz zatvora. Poput mladih životinja.

Velika je to sramota, braćo! Ono što sam shvatio do sada jeste da raste procenat muslimana među zatvorenicima. To znači da se povećava udio muslimana u odnosu na nemuslimane. To, opet, znači da u zatvor ide sve više muslimana nego kafira. Braćo i sestre, omladino, mi vas ne možemo spasiti od Vatre, niti vas možemo spasiti od kufra – ako ste baš uporni u tome! Ali, ne vjerujem da je to ono što vi želite. Vi ste samo zapostavili Uputu.

Rasizam i nacionalizam

Pozivam vas kao vaš brat musliman koji je došao iz džahilijjeta. Ja vas razumijem, a razumijem i korijen neznanja iz sopstvenog iskustva. Upozoravam vas i pozivam: otrgnite se od korijena džahilijeta i uzmite plodove islama. Klonite se nacionalizma i rasizma. Jer, neki očevi su krivi za rasizam koji se javlja kod muslimanske omladine. To je počelo od naših očeva i djedova. Arapi ne vole Pakistance. Pakistanci i Indijci ne vole Arape. Oni iz Južne Afrike ne vole one iz Zapadne Afrike, iako su svi Afrikanci. Ludo, zar ne!? Svi su Afrikanci, a ne vole se… Bijeli Arapi ne vole crne Arape. Ovi ne vole one, a svi su isti. Svi smo sinovi Ademovi. Svi smo bili kap sjemena. Svi idemo ka svojim grobovima.

Muslimani, ubijte rasizam u sebi prije nego što rasizam ubije vas! Ubijte lojalnost krvi! Nema nikakve svetosti u krvi! Ubijte posvećenost svemu, osim posvećenosti Allahu, subhanehu ve te’ala. Muslimani, učite svoju djecu principima lojalnosti i časti prema svakom muslimanu, bez obzira na grijehe koje ti muslimani čine. Ne podržavamo njihov grijeh i njihova nedjela, ali šta podržavamo kod njih? Njihovo vjerovanje. Nećemo ogovarati nijednog muslimana. Nećemo dopustiti da nam kafir unosi mikrofon u facu očekujući da govorimo ružno o muslimanima. Nikada!

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka govori samo ono što je dobro ili neka šuti!” Nemojte im dopustiti da vas ispituju: “Šta misliš o tom i tom muslimanu? Da li si na strani ovog muslimana, ili onog drugog muslimana?” Odgovorit ćemo im: “Mi smo sa svim muslimanima na svijetu! To su naša braća! Ako je taj musliman uradio nešto loše, ja nisam sa njim u njegovom grijehu, ali je ipak moj brat musliman, ma ko da je: crn ili bijel, visok ili nizak, Afganistanac ili Indijac, Pakistanac ili Afrikanac, Saudijac ili Libanac… Svi muslimani su moja braća i sestre, ma gdje se nalazili.” To je naš stav.

S druge strane, imamo odvratnost prema kafirima. Ne, mi ne mrzimo sve kafire, ne želimo se boriti protiv svih kafira, ne želimo poubijati sve kafire, jer to nije naše vjerovanje. Ali gajimo odvratnost prema njihovim vrijednostima i njihovim vjerovanjima. Odbacujemo njihova vjerovanja i njihove vrijednosti, odbacujemo njihov kufr, odbacujemo nered kojeg čine, odbacujemo to što lažu na Uzvišenog Allaha i što ljagaju Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To je naše vjerovanje.

Nastavit će se…

Preveo: Senad Redžepović

( Glas islama 272, strana 26, Rubrika: Tragom ummeta, Autor: Halid Jasin)

[1] Zlogasni crnački kvart u Njujorku. (primj. urednika)