OBILJEŽAVANJE NEISLAMSKIH PRAZNIKA U SANDŽAKU

 

„Slijedit ćete običaje naroda prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, sve dotle da kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste za njima.“ (Hadis)

 

U Sandžaku se, kod jednog dijela Bošnjaka, poodavno uobičajilo prakticirati nešto što nema utemeljenje u islamu. Mnogo toga je haram ili čak nekad izvodi iz dina. Tako, mnogi naši muslimani koji sebe smatraju pravim, ali ne i praktičnim vjernicima, nekada urade neko djelo koje ih može izvesti iz vjere, a da oni toga nisu ni svjesni. Međutim, imamo i onih koji prakticiraju vjeru, obavljaju namaz, poste Ramazan ali, nažalost, upuštaju se u stvari koje im, Allahu ealemu, bojim se, pokvare iman. Zato u ovom tekstu želim da, uz Allahovu dž.š. pomoć, ukažem na neke oblike neislamskog ponašanja kroz prilično ustaljenu praksu sandžačkih Bošnjaka. Nemamo nijjet da bilo kome sudimo i presuđujemo, već da u skladu sa jasnim tekstom Kur’ana i Hadisa ukažemo na istinu i pravi put, a samo je Allah dž.š. Onaj koji upućuje i koji će, na obećanom Danu, svima nama suditi i presuđivati. Želimo navesti neke od praznika koji se podobro prakticiraju među sandžačkim Bošnjacima, koje obilježavaju i slave, a koji nemaju utemeljenje u vjeri islamu. Mislimo na obilježavanje Božića i Nove godine i na iskazivanje simpatija i prihvatljivosti Djeda Mraza, kao sveca koji donosi darove djeci. Bez namjere da nipodaštavamo druge vjere, mi kao pripadnici islama potenciramo primjenu i poštovanje islamskih stavova, islamske vjere i islamskog pogleda na svijet. Pogledajmo šta kažu Allah dž.š. i Njegov poslanik Muhammed s.a.v.s.:

Nevjernici su oni koji govore: „Bog je Mesih, sin Merjemin!” A Mesih je govorio: „O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći. (Al-Maide, 72)

Nevjernici su oni koji govore: „Allah je jedan od trojice!” A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane. (Al-Maide, 73)

Mesih, sin Merjemin, samo je Poslanik, i prije njega su dolazili i odlazili poslanici, a majka je njegova uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću. (Al-Maide, 75)

Obilježavajući  i slaveći Božić, kršćani – pravoslavci i katolici, ustvari, slave „božije rođenje“, ili „rođenje božijeg sina“, neuzubillah, zavisno od toga kako ko od njih smatra Isa a.s. i njegovu majku, hazreti Merjem a.s. Poslanik islama Muhammed, s.a.v.s. je zabranio proslavljanje džahilijetskih praznika koje je zatekao u Medini, rekavši da ih je Allah dž.š. zamijenio boljim danima, a to su dani Bajrama. Allahov Poslanik s.a.v.s., dakle, nije odobrio proslavu i obilježavanje neislamskih praznika, jer da jeste oni bi se i danas legitimno proslavljali i obilježavali među muslimanima. Obilježavanje i proslavljanje neislamskih datuma i praznika je svojevrsni vid oponašanja na koje je upozorio Allahov poslanik Muhammed s.a.v.s. rekavši: „Ko oponaša jedan narod on njemu i pripada.“ (Buhari i Muslim)

EbuHurejre r.a. prenosi da je Muhammed s.a.v.s. rekao: „Slijedit ćete običaje naroda prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, sve dotle da kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste za njima.“ „Jesu li to Jevreji i kršćani?“ – upitali smo. „A ko drugi?“ – odgovori Muhammed s.a.v.s. (Buhari i Muslim)

Na osnovu navedenog, jasno je da je jedan od najtipičnijih i najučestalijih primjera slijeđenja neislamskih običaja proslavljanje Nove godine i svega onoga što prati njeno obilježavanje – od poklona, kićenja jelki, organizovanja zajedničkih dočeka i koncerta na trgovima, sa pjevačima i pjevačicama, zatim uz Djeda Mraza, ukrašavanja ulica i kuća, mahala i čitavih gradova i sela itd., jer za pripadnike islama to nisu odlike njihove vjere. Dakle, Nova godina, koja se proslavlja i dočekuje u noći 31. decembra, te Božić, koji se obilježava i proslavlja 25. decembra i 7. januara nemaju nikakve veze sa islamom već se u njima nedvosmisleno prepoznaje lik „svetog“ Nikole, ili Djeda Mraza, koji simbolizira neku drugu vjeru, a ne islam. Tu su nekada i tzv. slavski kolač ili pogača, posuta vinom (kao krvlju Isusovom) i sl. Dakle, ove stvari i ovi obredi direktno zadiru u pitanja identiteta i vjere, pa Bošnjaci – muslimani ne bi smjeli dozvoliti da zaborave ko su i šta su, šta je njihov identitet i vjera, naravno uz poštovanje i uvažavanje drugog i drugačijeg, prema kur’anskom principu: Meni moja, a vama vaša vjera! (El-Kafirun, 6)

Časni Kur’an je postavio pravilo za odnose između muslimana i nemuslimana u dva ajeta sure El-Mumtehine koji govore o mnogobošcima, a u kojima Allah dž.š. kaže:

Allah vam ne zabranjuje da dobročinstvo činite i pravedni budete prema onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas iz staništa vaših izgone! Allah, doista, voli pravedne! Ali vam Allah zabranjuje da prijateljujete sa onima koji se protiv vas bore zbog vjere, i iz vaših staništa vas izgone i pomažu da vas protjeraju; s takvima vam zabranjuje prijateljevati! A koji s njima bude prijateljevao, takvi su zločinitelji pravi! (El-Mumtehine, 8-9)

Poznati muhaddisi – Buhari i Muslim od Esme bint Ebi Bekr prenose da je došla Poslaniku a.s. i pitala ga: “O, Allahov Poslaniče, došla mi je mati, a ona je mnogoboškinja i želi imati lijepe odnose sa mnom. Hoću li je paziti?” Odgovorio je: “Pazi svoju majku!”

Dakle, treba da lijepo živimo s našim komšijama i pripadnicima drugih vjera i potpomažemo se u stvarima koje su dobre, koje su općecivilizacijske, humane i komšijske, ali da ne učestvujemo u tuđim vjerskim obredima i drugim stvarima koje su grijeh s aspekta islama i koje mogu vjernika muslimana izvesti iz vjere.

 

„Najluđa noć“ i Djed Mraz u Sandžaku

Sam naziv „najluđa noć“ objašnjava puno toga, o čemu je zapravo u ovome tekstu riječ. Obilježavanje i proslavljanje Nove godine kod nas u Sandžaku, tj. kod onih među nama koji je obilježavaju i slave, uglavnom izgleda slično kao na bilo kojem drugom mjestu ili kraju u svijetu gdje se ona obilježava i slavi. To znači da tu proslavu prati ispijanje alkohola, glasna muzika, igra, ples, zabava, nemoral, svađe, tuče, ranjavanja ljudi, razbojništva, a nerijetko čak i silovanja i gubljenja života. U svemu navedenom nema ništa čime bi se normalan insan ponosio i što bi u normalnim okolnostima činio. Obzirom na navedeno ponašanje onih koji učestvuju u  novogodišnjoj zabavi, može se zaključiti da je novogodišnja noć – noć šejtanskog pira, jer u njoj čak i “trezveni” ljudi zaborave na svoju trezvenost, a “moralni” na svoj moral i svi se zajedno prepuštaju raskalašnom i neislamskom ponašanju. Dakle, to je baš najluđa noć, jer se u toj noći desi najviše musibeta i ružnih stvari. To je noć kad se uradi više bluda, popije više alkohola, desi tuča i svađa, ranjavanja i ubistava širom svijeta nego u bilo kojoj drugoj noći tokom čitave godine. Pored svega navedenog, potroši se na haram način i više novca nego u drugim noćima kroz kupovinu alkoholnih pića, rezervacije mjesta u hotelima i restoranima, pijankama, plaćanju pjevača i zabavljača, kupovini pirotehničkih sredstava djeci i na druge načine za učešće i dočeku najluđe noći u godini.

Kada je riječ o Djedu Mrazu, mnogi Bošnjaci i ne znaju da njegovim svetkovanjem, shodno islamskom učenju, direktno ili indirektno uče svoju djecu širku, tj. da Djed Mraz kao sveti čovjek ili neko nadljudsko biće, niotkuda ispunjava želje, donosi poklone itd. A ko je zapravo Djed Mraz? Prema Enciklopediji Britanici stvarno postojanje Svetog Nikole (Djeda Mraza) nije potvrđeno nijednim historijskim dokumentom tako da se ništa sigurno ne zna o njegovom životu osim legende da je vjerovatno bio biskup Myre u IV vijeku. Na srednjovjekovnim freskama Sveti Nikola se predstavlja kao visoki vjerski dostojanstvenik koji kroz zrak jaše bijelog konja. Transformacija Svetog Nikole u Djeda Mraza otpočela je 1823. godine kada su novine u New Yorku objavile poemu Clementa Clarka Moorea Posjeta Svetog Nikole. Pjesma je brojnim Amerikancima predstavila prijatnog sveca koji u sankama koje vuku irvasi prelijeće iznad krovova kuća. U Sjevernoj Americi Djed Mraz je konačno dobio oblik debelog, veselog, starog gospodina bez ikakvih religijskih atributa – Svetog Nikole. Moderni Djed Mraz živi na Sjevernom polu. Prema legendi, on uz pomoć vilenjaka dostavlja darove dobroj djeci širom svijeta.

Na kraju da napomenemo da iako je u Sandžaku godinama, nažalost, uzelo maha obilježavanje ovih praznika i datuma, ako pitate Bošnjake reći će vam da to obilježavanje nema svoju vjersku konotaciju, već se radi isključivo o slijeđenju pomodarstva i „savremenih tokova“. Međutim, važno je primijetiti da u posljednje vrijeme kod mnogih muslimana ova praksa jenjava i da se obilježavanju ovih datuma ne pridaje veliki značaj kao ranije, što je u direktnoj vezi sa vjerskim buđenjem i osvješćivanjem velikog broja muslimana zahvaljujući naporima naših islamskih ustanova te predavanjima i dersovima islamskih daija u džamijama, na radiju i televiziji.

Molimo Allaha dž.š. da nas uputi na Pravi put, da nas sačuva Džehennema, širka, kufra i zabluda, te da nas oproštenih grijeha uvede u Džennet. Amin.

Glas islama 288, strana 33, Rubrika: ISLAMIJET, Autor: Dr. hfz. Haris Hadžić