SAMO PUT JEDNE ISLAMSKE ZAJEDNICE, KOJA ĆE BITI POPUT OCA I MAJKE, VODI BLAGOSTANJU

Prvi intervju sa predsjednikom Mešihata muftijom dr. Mevlud-ef. Dudićem nakon reizbora na funkciju predsjednika Mešihata 22.12.2018.

Uvaženi Muftija, predsjedniče, dr. Dudiću, esselamu alejkum i hvala Vam što ste izdvojili vrijeme da govorite za Glas islama i družite se sa našim čitaocima.

Na početku moram da primijetim da su svi imami, ulema i predstavnici Zajednice od Sandžaka, preko Beograda, Vojvodine do Preševske doline izrazili pravo zadovoljstvo Vašim ponovnim izborom za predsjednika Mešihata. Kažu da ih nikada niste ostavili, ni u teškim trenucima, ni kada je bilo lijepo. To je bio poseban svečarski dan kada su muslimani pokazali da mogu da odaberu i funkcionišu onako kako se od njih očekuje?     

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: Iako sam ja bio psihički opterećen, mogu da kažem da je za mene to ozbiljan izazov i prethodnih pet godina, zahvaljujući Allahu dž.š., zajedno sa svojim saradnicima, radili smo i ovi rezultati koje smo postigli pripadaju podjednako svim uposlenicima Islamske zajednice, aktivistima i vjernicima. Bio sam opterećen od onog momenta kada je raspisan konkurs za izbor predsjednika Mešihata jer je ovo veliki emanet. Nisam htio nikoga da molim da budem predložen kao kandidat u novom mandatu niti sam htio da me neko moli. Odrasli smo i zreli ljudi i zato sam shodno kur'anskom ajetu: „Dogovarajte se“ razgovarao o izboru za predsjednika Mešihata sa najozbiljnijim ljudima u Zajednici, prvenstveno u Novom Pazaru, ali i na njenom cijelom prostoru. Konsultovao sam se u kom pravcu dalje da idem sa vrhovnim poglavarem Reisu-l-ulemom, koji mi je u proteklom mandatu bio velika podrška i uvijek se odazivao mojim obraćanjima za pomoć u bilo kom pogledu. Raspisali smo izbore prije dva mjeseca i subota je bila svečarski dan – festival ponosa i dostojanstva. Za mene još jedan teret. Molim dragog Allaha dž.š. da mi olakša i pomogne. Čvrsto vjerujem, sa svojim saradnicima i aktivistima postići ćemo još bolje rezultate nego u prethodnom periodu. Moram da istaknem da sam bio ponosan toga dana kada sam vidio koga imam ispred sebe. Bili su tu najozbiljniji ljudi u muslimanskom narodu od Subotice do Preševa, Pljevalja i Gusinja, Priboja i ostalih medžlisa koji pripadaju ovoj Islamskoj zajednici. Strah koji sam imao kako i kuda ću dalje ako budem bio izabran za predsjednika Mešihata tog je trenutka nestao kada sam vidio da nisam sam. To je ono što čini zajednicu zajednicom i zato sam sa ponosom toga dana zajedno sa svima ostalima učestvovao u ljepoti islama. Toga dana najodgovorniji ljudi u Zajednici – sabornici, profesori vjerskih predmeta u Medresi i na Fakultetu, glavni imami i ostali, na islamski i demokratski način odlučivali su u kom pravcu treba da ide dalje Zajednica. Ona više nije upitna bez obzira ko bio na njenom čelu. Sama činjenica da je Vaša televizija direktno prenosila sav izborni proces za predsjednika Mešihata govori o slobodi Zajednice. Mi se nismo uopće ustručavali šta će i kako biti te kako će izgledati jer smo bili svjesni da smo dali sve ono što je do nas. Bio je to lijep dan za Zajednicu. Možda za mene još jedno dodatno opterećenje.  Svakako da sam ponosan jer je posebna čast biti na čelu i biti poglavar muslimana u Sandžaku i Srbiji, iako bih poštivao i poštivat ću izbornu odluku kakva god ona bila. Za mene bi mnogo bilo lakše i jednostavnije da nisam izabran za predsjednika Mešihata. Ovo je moj drugi mandat i zahvalan sam Stvoritelju Allahu dž.š. koji me je počastio da predvodim Zajednicu i nije mi nimalo teško imajući u vidu ljude sa kojima sarađujem i svoje vjernike. Kada imate tako dobre saradnike i kada imate aktiviste u svojim džematima tako vrijedne onda vam je to poput vjetra u leđa i ne da vam pravo da kažete da ste umorni i da ne možete iznijeti. Moramo se od sada pripremati za naredne izbore u Islamskoj zajednici kada će, ako Bog da, neko drugi stati na čelo Islamske zajednice. Smatram da je sasvim ljudski i islamski da nakon ova dva mandata mog vođenja Zajednice napravimo i promjene u Zajednici.

Vi ste čestitali drugome kandidatu hafizu Maliću. Je li to još jedna potvrda da institucija ima jake kadrove spremne za odgovorne funkcije?

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: Svakako da jeste, bez imalo patetike. U potpunosti sam svjestan onoga što sam rekao – da je podjednako hafiz Irfan-ef. Malić bio sposoban, da je bio izabran, voditi Islamsku zajednicu, čak i sa malo više svježine negoli ja. Ne samo on već i mnogi drugi u Zajednici. Ona nije više onakva kakva je bila ‘90-tih godina. Godine 1993. Islamska zajednica je imala 85 svršenika Medrese, svega sedam teologa – svršenika islamskih fakulteta. Danas Islamska zajednica ima sedam doktora islamskih nauka, preko 300 diplomiranih teologa i preko 1000 svršenika naših medresa. Zasigurno u to vrijeme morali ste da birate ljude iz reda onih koji su vam na raspolaganju, a danas je situacija drugačija jer skoro da nemate imama u džamiji da nije sa završenim islamskim fakultetom. Većina imama su visokoobarzovani i mogao bih njih čak desetak nabrojati koji bi bolje vodili Islamsku zajednicu negoli sam ja. Zajednica ne može biti ni u kakvoj opasnosti, bio ja na njenom čelu ili ne. Islamska zajednica je stabilna i možda su se joj mogle desiti neke ružne stvari kada nije bilo ovog tima, ali danas kada imamo ekipu podržanu našim vjernicima onda za nju nema nikakve opasnosti.

Je li to ta elita o kojoj ste govorili? Spomenuli ste da nikada kao dosad muslimanima nije trebala takva duhovna i vjerska elita, tako jaka i snažna.

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: U potpunosti se slažem, iako u jednom hadisu Poslanika s.a.v.s. ćete primijetiti da stoji: „Ljudi su poput kamila – jedva od stotinu da nađete jednu za daleka puta.“ Za dalek put i velike igre neophodno je da proizvedete veliki broj školovanih ljudi. Ako je 1% za daleka puta onda se pitamo koliko nam treba još da proizvedemo visokih kadrova da bismo imali generacije sposobnih ljudi  u vjeri, politici i kulturi. Od izuzetnog je značaja, a nikada nije bilo potrebnije jakih, sposobnih u svim strukturama, bilo da je politika, kultura ili vjera. Mislim da mi Bošnjaci nismo bili nikada potrebniji te vrste kadrova negoli danas.

Treba steći povjerenje među svim tim ljudimakao što ste Vi. Kako ste to uspjeli?

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: Ja sam od 1993. godine ovdje u Novom Pazaru, od 1990. sam u Zajednici. Bio sam imam, odgajatelj u Medresi, profesor, direktor Medrese, dekan Islamskog fakulteta, rektor IUNP. Malo su me u kulturi oprobali, pa sam bio predsjednik BKZ, predsjednik BNV. Iako smo imali većinu u Vijeću, država nam nije priznala te izbore za BNV, ali ja se ponosim time što sam bio i na čelu BNV. Država se poigrala sa propisima i nije nam priznala pobjedu, ali će u mojoj biografiji stajati da sam bio predsjednik BNV vođen riječima Poslanika s.a.v.s.: „Trebate biti sluge svome narodu.“ Ja sam tako odgajan, tako sam se školovao i na tome sam kursu da želim biti sluga svojim podređenima, svojim ahbapima, saradnicima, prijateljima, džematlijama. Možda će to neko zloupotrijebiti i reći da to nije dobar kurs, ali ja smatram da je dobar i ponosim se da sam imao prilike da budem na usluzi i našim džematlijama, imamima, rukovodiocima ustanova. Prihvatio sam ovaj emanet i pristao da služim. Naravno, ja robujem Allahu dž.š. i sve to što radim činim radi Božijeg zadovoljstva i najbitnije mi je da postignem Njegovo zadovoljstvo, ali ću ustrajati i dalje da se tako ponašam sa željom da imam u Subotici, Beočinu, Novom Sadu, Preševu i Bujanovcu, Tutinu i Novom Pazaru, Plavu i Gusinju, Novoj Varoši i svim drugim gradovima ima u meni nekog ko se brine za njega. Za mene je to teži put, ali ja sam ovo dobrovoljno prihvatio i smatram da se trebam i dalje tako ponašati. Čini me sretnim i ponosnim da kada god sam u prilici da budem na usluzi našim džematlijama i rad sam kada je džumanska hutba i druge prilike u pitanju da se pojavim na svakom mjestu. Želim da vrata mog kabineta budu svakodnevno otvorena za svakoga kako bi razgovarali o problemima. Neke probleme možemo odmah riješiti, neke ne mogu, ali ne želim da bježim od problema i ne želim da budem nedostupan našim imamima, uposlenicima i džematlijama. Sebe tako doživljavam. Možda za nekog to nije dobro, ali ja se ponosim time, jer prvenstveno time želim da postignem Božije zadovoljstvo, a svakako se pokazalo da u prethodnih 25 godina koliko sam u Mešihatu i pet godina kako sam muftija da je to ispravno. Shodno riječima Allaha dž.š.: „A da si bio gruba i ohola srca svi bi se razbježali od tebe“, Gospodar nam poručuje kakav treba biti naš odnos prema drugima. Naš Pejgamber s.a.v.s. nam je najbolji uzor, on je najbolji primjer i zato treba iščitavati njegovu biografiju i učiti kako se ophodio prema svojim sljedbenicima. Onaj ko slijedi sunet Allahovog Poslanika s.a.v.s. nikada neće zalutati. Ja sam sretan i ponosan i prvenstveno Allahu zahvalan. Sve ovo ne bi mogao postići da nisam imao čvrstu podršku svojih saradnika iz mog kabineta, aktivista, džematlija i vakifa iz zemlje i dijaspore. Dešavalo se da nam se javljaju sami aktivisti i pitaju na kom projektu treba da nam pomognu i šta da učine. To je ono što me ispunjava sretnim i radosnim i što me obavezuje da sam prisutan i u dijaspori. Neću zaboraviti ni našeg muftiju Muamera Zukorlića koji je izvan Zajednice narodni poslanik koji mi je bio podrška ovih pet godina u svim situacijama, kao i moja porodica koja je možda najveći talac svih mojih obaveza, ali su imali puno razumijevanja.

Kada govorite o dijaspori, svakako tog poštovanja sa njihove strane ne bi bilo da im Vi niste ukazali poštovanje i otvorenost?

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: Naši Bošnjaci koji žive u dijaspori su zdravi, nisu opterećeni ucjenama i rado sam viđen u svim džematima. Kada se bilo gdje pojavim doček je na najvišem nivou. Da je državnik otišao u posjetu ne bi ga ljepše dočekali. Ja se ponosim time i oni me još više obavezuju da se zalažem za njih i zato nije ostalo mjesta u dijaspori da ga nisam posjetio u ovih prethodnih pet godina. Sve naše džemate u Austriji, Njemačkoj, Evropi uopće, Americi mnogo puta sam obišao, a kako da ne budem ponosan i ne budem im na usluzi kada su nam u potpunosti privrženi i predani misiji koju vodimo u Islamskoj zajednici i svim našim projektima.

Zajednička želja i njima i ljudima koji su ostali ovdje jeste jedinstvena Islamska zajednica. Vi ste se posebno na to osvrnuli i pokazali da je Islamska zajednica otvorena za sve, pa čak i za one koji su je u jednom trenutku mogli odvesti u stranputicu. Vi ne zatvarate nikome vrata i urodilo je to plodom?

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: Kada sam preuzeo dužnost predsjednika Mešihata čvrsto sam zanijetio čineći dovu Allahu dž.š. da nam pomogne i da nam vrati jedinstvo Zajednice. Prioritet svih prioriteta bio je i on će ostati i dalje vraćanje jedinstva unutar Islamske zajednice. Desile su se neke stvari koje se nisu dešavale na ovim prostorima, da je grupa ljudi 2007. godine otišla ustranu – odlučili su se da pored jedne Islamske zajednice naprave nešto što će nazvati „zajednicom“. Tada smo čvrsto vjerovali da je to veliki ispit za Islamsku zajednicu, njene predvodnike i sve muslimane te da ne smijemo pokleknuti jer smo čvrsto vjerovali da je to krivi put. Taj put nije zacrtan u Šerijatu i na taj način se ne rješavaju problemi, ako ih ima u Zajednici, koliko god da su u pravu, a nisu bili u pravu. Nemate pravo da pravite nešto drugo mimo onog postojećeg, a trebate raditi na ispravljanju ako ima šta da se ispravlja. Svakako, mi nismo ni meleci, ni pejgamberi, nismo bezgriješna bića. Ako vam se budemo predstavljali kao meleci vidjet ćete da hodamo na dvije noge, ne letimo. Svjesni smo da smo insani i da imamo pogrešaka i trebamo jedni druge pomagati. Zamolio sam sve da me u dobru podrže, a u onome što nije dobro da me onemoguće i spriječe me da učinim loša djela. Jedna grupa je pokušala 2007. godine da napravi nešto drugo. Od te grupacije tada je nastalo nekoliko frakcija. Više se ne može govoriti ni o toj grupaciji da je jedinstvena već je iz nje nastalo još nekoliko frakcija. Bez obzira na sve to, ni tada naša vrata nisu bila zatvorena, niti su u prethodnih pet godina bila zatvarana, niti će biti u narednom periodu. Desetak imama i džemata se vratilo u prethodnom periodu ovoj Zajednici i mislim da je još toliko ostalo koji iz raznih razloga nisu spremni da se vrate u nju. Čvrsto vjerujem da će i njihova srca omekšati i neće dozvoliti sebi da tjeraju inat. Ovo je stvar inata i iz inata ne mogu da priznaju da su pogriješili. Mi i ne tražimo da priznaju to već samo tražimo da se vrate u svoju Zajednicu i da shodno Kur'anu razgovaramo i da dogovaramo da nam budućnost bude bolja i sretnija. Nećemo zatvarati vrata, pružićemo ruku svakome ko je spreman da se vrati. Mi smo danas ovdje, a samo Stvoritelj Allah dž.š. zna gdje ćemo biti narednog dana. Nemamo prava da „zapalimo jorgan zbog buhe“ i rušimo Zajednicu zbog privatnih interesa i inata. Ružno to izgleda da pored tradicionalne zajednice postoji nešto drugo što neki pokušavaju predstaviti kao „zajednicu“. Podsjećam vjernike da uvijek kada govore o Zajednici da znaju da postoji jedna Zajednica i postoje neke grupacije koje su iz inata na krivome putu. To što su uradili nema utemeljenje u Šerijatu, nije praksa Poslanika s.a.v.s. i neka ne nasjedaju na provokacije kada neko od političara kaže mi smo za jedinstvenu Islamsku zajednicu. To može da bude zamka, to je zlonamjerno, sve dotle dok se ne oglase šta pod Islamskom zajednicom podrazumjevaju. Za jedinstvenu Islamsku zajednicu koju predvodi Mešihat spremni smo sve učiniti, a ne za „jedinstvenu zajednicu“ koja bi se birala preko referenduma. To je još jedna zamka. Jedino smo za jedinstvenu Islamsku zajednicu koju predvodi Mešihat kao izvršni organ i Sabor kao zakonodavni organ. Spremni smo uložiti dodatne napore kako bi i Mešihat i Sabor bili jedinstveni uz povraćaj tih dijelova koji su otišli negdje na drugu stranu. Ako neko misli da treba jedinstvena Islamska zajednica da se pravi kroz referendum on je podjednako opasan kao i oni što su ovo napravili 2007. godine. Mi imamo Zajednicu koja svoj legitimitet crpi iz Kur'ana, Sunneta i naših normativnih akata. Kakva će izgledati Islamska zajednica odlučivat će odgovorni ljudi, a to su oni koji su bili u Izbornom tijelu. Odgovornijih, ozbiljnijih i boljih ljudi u Zajednici ne postoji. Kada sam istakao da sam sretan i ponosan razlog je bio što sam ispred sebe vidio ove odgovorne i ozbiljne ljude. Oni će odlučivati kakva će Zajednica izgledati, a ne neko iz politike. Ona je nama emanet i mi ćemo o njoj odlučivati, svakako uz, Kur'an, Sunnet i normativna akta.

Precizno ste se odredili i prema državi da ćete učestvovati u radu, djelovanju, očuvanju mira, ali jasno ste rekli da nećete dozvoliti da neko nikada više dovede Islamsku zajednicu u podređen položaj. Kako ste poslali poruku državi tako ste poslali i političkim strankama – da ćete podržati njihovo djelovanje, ali pod uvjetima? 

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: Imao sam potrebu da istaknem šta očekujem od države, a šta država da očekuje od nas. Mi živimo u državi Srbiji, na različitim teritorijama, od Preševske doline do Subotice, Sandžaka i ostalih mjesta i ne želim da niko govori o nama. Mi smo državljani Republike Srbije, pripadnici islama i želimo partnerski odnos između Islamske zajednice i ljudi koji su odgovorni u ovoj državi. Želimo da budemo faktor stabilnosti u državi u kojoj živimo. Smatram da skoro milion muslimana koji žive na ovim  prostorima ne treba biti zanemarljiv i treba zajednički doprinijeti poboljšanju života u ovoj državi. Ne prihvatamo dvojne standarde – jedan odnos režima prema crkvi ili vjerskoj zajednici, a drugi prema drugoj vjerskoj zajednici. Treba da smo tretirani isto, jer ista su naša prava definisana Ustavom i ostalim zakonima, a posebno Zakonom o crkvama i vjerskim zajednicama i ne prihvatamo primjenu dvojnih standarda. To nas vrijeđa. Ako je odnos države prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi na jedan način, želimo da na takav način bude i prema Islamskoj zajednici jer tako se pravi stabilna država u koju se ima povjerenja. To je ono što mi od države očekujemo. U neka vremena je to bilo jako drugačije, a u posljednje vrijeme je nešto ispravljeno u odnosu na prethodni period. Očekujemo da u potpunosti budemo jednako tretirani u narednom periodu kao što su ostali narodi. Ova država je država Srba i svih onih koji žive u njoj i želimo da se osjećamo kao ravnopravni građani da bismo radili za dobrobit i prosperitet države u kojoj živimo. Mislim da ima još dosta stvari koje treba ispravljati te da je rukovodstvo ove države na velikom ispitu. Bojim se ako ne budu ispravljali nepravde da može biti kasno kada se krene u pogrešan pravac, da će mnogi gradovi, sela i regije ostati bez naroda ako nam budu ljudi odlazili sa ovih prostora, a svakodnevno odlaze. Onda nećete imati kome praviti puteve, fabrike, tražiti podršku i zato je bitno da se ispravljaju nepravde dok su u prilici. Jedna od nepravdi na koje ćemo svakodnevno ukazivati jeste pored jedne Islamske zajednice postojanje paravjerske tvorevine. To nije Islamska zajednica. Ako državi treba da ima imamsku i muftijsku ahmediju, uniformu Islamske zajednice, pa kad im zatreba za neku priliku, onda je to ozbiljna poruka muslimanima. Muslimani će birati Islamsku zajednicu u kojoj će oni odlučivati kako će izgedati ta ahmedija, a Zajednica će biti isključivo za dobro svih onih koji žive u toj državi. Ako ne želite da u svojoj Crkvi postoji dvojnost, isti tretman neka bude i prema Islamskoj zajednici.

Kako se može ispraviti takva greška?

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: Može se ispraviti poštivanjem Zakona kojim je predviđeno da može postojati jedna Islamska zajednica i sve dok ne budu ugasili ono što su napravili 2007. godine oni će biti prozivani i svugdje ćemo to isticati. U Srbiji pored jedne Islamske zajednice, koja ima legitimitet, legalitet, šerijatsko utemeljenje i podršku 82% muslimana, jer 82% džamija i mekteba pripada Mešihatu, postoji paravjerska tvorevinaa sa 18% džmija koje su nam otete, zašta oni kažu da je druga „islamska zajednica“. Tu su jasne stvari. Kada budu to ugasili bit će bolje za muslimane i oni će imati više povjerenja i bit će bolje za samu državu. To je jedan od načina da se potpuno vrati povjerenje u državu i njene organe. Svakako da je ovo i poruka muslimanskim političarima kojima sam toga dana istakao da ćemo biti podrška sve dok rade za dobrobit naroda iz kog potiču i dok mu budu služili. Podjednako ćemo se ophoditi prema svim političkim faktorima iz reda muslimana, osim prema onima koji budu radili na razbijanju Islamske zajednice. Oni koji rade na rušenju sistema Islamske zajednice i koji pokušavaju da se miješaju u njen rad kroz otimanje imama, postavljanje vjeroučitelja koji su njima po volji, okupiranje džamija, mi ćemo ih smatrati neprijateljima Islamske zajednice. Neka političari prestanu napadati Islamsku zajednicu, neka prestanu da je razvaljuju, neka dignu ruke od Islamske zajednice, neka nam daju dozvole za izgradnju vjerskih objekata, neka ne šalju inspkecije. Meni skoro svake sedmice kao odgovornom licu dolaze prijave zbog izgradnje vjerskih objekata. Mislite da se to dešava negdje u drugome gradu ili da je neko pozvao vladiku ili patrijarha na odgovornost zato što se pravi crkva, manastir, bogoslovija. Ne, nikada, jer se njima ide na noge i ni u kom slučaju im ne smiju poslati poziv. Pogledajte samo Arap džamiju kakva će izgledati, a trebalo bi do kraja godine da bude pokrivena. Zatim Pojila, zgrada FIS-a, Novopazarska banja, Sinan-begova džamija… Ako Bog da, ove godine počinjemo i sa radovima na Hamamu. Ako je to grijeh koji smo činili ja sa apetitom taj grijeh prihvatam na sebe i nije mi žao kazne koje plaćam. Htjeli su da Arap džamija bude ruglo grada, da Sinan-begova džamija bude stjecište narkomana, htjeli su da zgrada Islamskog fakulteta bude kakva je zatečena, da stalno raspravljamo kome pripada, a hvala Bogu prije mjesec dana je zvanično vraćena Islamskoj zajednici. Prema političarima ćemo imati isti odnos bez obzira u kojoj političkoj partiji bili sve dotle dok ne budu rušili Islamsku zajednicu. Onog momenta kada odustanu od napada na Islamsku zajednicu neka znaju da ćemo imati podjednak odnos prema njima kao političarima i partijama.

Islamska zajednica se pokazala kao čvrsta institucija i bedem. Vjerujete li da su svi ti napadi, osude koje stižu i inspekcije koje se šalju još samo ono što im je ostalo, eventualno neki sporadični pokušaji koji su unaprijed osuđeni na propast?

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: Nisam priželjkivao uopće bilo koje vrste napada, udara i slično jer nikada ne znate šta se može iz toga izroditi. Nimalo nije lahko susresti se sa žandarmerijom, policijom, inspekcijama, pojavljivati se na sudovima. To nimalo nije jednostavno, ali ono što vas ne slomi ono vas ojača. Možda je malo bilo neke vrste bajatosti kod naših aktivista, džematlija, imama, uposlenika, pa smo mislili da to samo od sebe treba da ide. Neke stvari dobro je da su se desile jer da nisu ne bismo imali ovo danas što imamo. U narednom petogodišnjem mandatu moramo učiniti sve da iznova poradimo na kvalitetu od vrtića, preko Škole Kur'ana, Medrese, Islamskog fakulteta, Univerziteta, džemata. Kvantitativno smo jako puno uradili, očuvali smo sistem, nismo dozvolili da budemo poharani, ali sada moramo raditi na novom kvalitetu. To je ono što nam predstoji u narednom periodu i ne smijemo se zadovoljiti. Mi smo sačuvali Zajednicu zahvaljujući Allahu dž.š. i nikada nikome neće pasti na pamet da uradi ono što je urađeno 2007. godine. Pokazali smo da se ne predajemo, ne mogu nas zbuniti niti pokoriti i porobiti, ali sada ovako stabilni sa brda odozgo treba da pogledamo šta trebamo ispravljati unutar našeg sistema.

Šta treba ispravljati?

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: Trebamo raditi na kvalitetu, jer koliko god da smo zadovoljni radom naših ustanova, medžlisa, džemata, uvijek može više i bolje. Ihsan je perfekcija. U jednom hadisu Poslanik s.a.v.s. govori o islamu, imanu i ihsanu. Kada govori o ihsanu govori o perfektnosti, tj. kada vjernik nešto radi mora učiniti sve da to uradi na najbolji način. Medresa uz sve to što je najelitinija škola mora napraviti novi iskorak i biti bakljonoša ostalim srednjim školama na polju obrazovanja i odgoja. Ona jeste najbolja škola, ali može još bolje rezultate da postigne. Islamski fakultet ne treba upoređivati sa bilo kojim univerzitetom ili fakultetom, ali može još veće rezultate da postiže. Trebamo napraviti još jedan iskorak da se ne bi uspavali. U džematima moramo ponuditi nove programe, posebno kroz mektebsku nastavu. Nova su vremena i ne možete očekivati od djece u mektebima rade kako su radila prije 20 godina. Novi su izazovi, iskušenja, moderna tehnologija i moramo kao Zajednica ići u korak sa vremenom ispred određenih izazova. Imamo dovoljno kapaciteta, kadra, sposobnih ljudi i prostora da možemo sve to iznijeti u duhu Božijeg zadovoljstva. Mi treba da budemo urnek svim drugima koji žele time da se bave.

U obrazovnom sistemu imate sve od vrtića, srednjih škola, fakulteta i univerziteta. Ono što vam fali je osnovno obrazovanje?

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: Mi smo već poodmakli poprilično daleko i zgrada na Pojilima je u završnoj fazi kada su grubi radovi u pitanju. Ako Bog da, očekujem da ćemo pored ovog vjerskog obrazovanja što sada imamo, imati i osnovnu i srednju elitnu školu mimo medresantskog obrazovanja i srednjih i osnovnih škola koje imamo u Novom Pazaru. Nadam se najkasnije za dvije godine da će građani Novog Pazara imati prilike da talentiranu djecu šalju u posebnu vrstu škole koja će biti na ponos svih muslimana, kao i Islamske zajednice.

Tako ste zaokružili čitav proces. Vi ističete da je vaša centrala u Sarajevu na čelu sa reisom Kavazovićem i da ćete zajedno sa svojim uposlenicima, sa Reisom, napraviti dobru saradnju sa zajednicama u regiji, a spomenuli ste i Tursku. Kada je Reis je bio u posjeti Islamskoj zajednici bio je fasciniran onim što je vidio ovdje. Mešihat IZ-e u Srbiji je primjer kako se u teškim uvjetima može napraviti nešto. On je rekao da ono što ima ovdje u Sandžaku nema čak ni u Bosni. 

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: Nije samo on fasciniran već i mnogi u okruženju, ali neki priznaju, a neki ne. Reis Kavazović priznaje, a možda mu neki zamjeraju zbog tog priznanja, ali svi vide. Imao sam prilike da boravim u nekoliko država – Saudijskoj Arabiji, Kataru, Turskoj, Kuvajtu, gdje sam se susretao sa mojim ahbabima, prijateljima iz našeg okruženja. Dok nezvanično razgovaramo, oni kažu da sve ovo što mi imamo oni su imali 1992. godine i od tada nisu napravili nikakav ozbiljan iskorak. Mi ništa od toga nismo imali, a sve to sada imamo. Imali ste medrese i prije 1992. u Skoplju, Prištini, Sarajevu i drugim gradovima, kao i fakultete, džamije itd. Mi nismo osim 17 džamija u Novom Pazaru haman imali ništa drugo. Ne nipodaštavam to što je bilo u prethodnom periodu. Duboku zahvalnost dugujemo našim prethodnicima koji su na način kako su najbolje znali i mogli prenosili baklju islama sa prethodnih generacija. Mi njih nikada ne trebamo zaboraviti, ali smo bili jako daleko, nismo imali sistem vrtića, medrese, fakultete, škole Kur'ana, vakufske kuhinje, medije, novine, televiziju, radio. Imali smo 17 džamija, imame sa medresom, a sada imamo sve to i još nešto više. Kada smo išli kroz Pešter Reis mi je rekao da njegovi uposlenici trebaju češće da dolaze i vide kako mi to radimo, a kada smo razgovarali o podršci koju treba da nam pruže onda su neki zapitali zar to nije mnogo. On je rekao da sve što uloži u Novi Pazar mi to utrostručimo jer je bio svjedok da kada god je pomogao to se utrostručilo i da vodimo računa o svemu što nam se da. To mi daje za pravo da mogu da govorim da smo ponosni, ali bez obzira, mi smo mnogo kasnili i možda smo trebali da imamo sve to ‘90-tih godina, ali nismo. Pored rada na kvalitetu, koji nam je prioritet, moramo praviti nove iskorake u Zajednici. Postali smo brendirana zajednica i svi od nas očekuju šta je to novi korak koji ćemo napraviti. Moramo se potruditi i pozabaviti džamijama u Novom Pazaru koje su nam otete i porušene iza II svjetskog rata, a neke i prije.

Ejup-begova džamija bila je u centru Novog Pazara, gdje je sada Dom kulture. Mi moramo ozbiljno razgovarati na tu temu sa odgovornim ljudima u gradu. Ta džamija je nama emanet. Nje nema, ali nešto se mora raditi na tom planu jer mi nismo zaboravili porušene džamije. Moramo učiniti dodatne napore kako bi one ponovo ugledale svoj sjaj. Tu je neko na njenom mjestu nešto napravio prije 50 godina i moramo razgovarati da je tu nekada bila džamija i da je grahota da bilo šta drugo bude tu osim džamije. Na Rekreacionom centru preko jednog hektara je vakufsko zemljište tamo gdje je bazen. Mi se ne smijemo zadovoljiti jednom zgradom koja nam je vraćena, mi smo tek počeli sa vraćanjem oduzete vakufske imovine. Sve dotle dok svaki kvadratni metar oduzete imovine ne bude vraćen mi nemamo pravo na zadovoljstvo i nemamo pravo da šutimo. To je naš emanet i ne možemo mirno spavati dok svaki kvadratni metar vakufske imovine ne bude vraćen Islamskoj zajednici.

Na koji način to mislite?

MUFTIJA DR. MEVLUD EF. DUDIĆ: Zakonima koji su donijeti, solidno postavljeni i samo uz poštivanje tih zakona. Ono što je predmetom povraćaja oduzete imovine mora biti vraćeno Islamskoj zajednici. Kako je vraćena zgrada Islamskih ustanova u centru grada tako moraju i ostali objekti koji su u procesu povraćaja vakufske imovine, pitanje je samo dana. Govorim o džamijama koje su porušene: Ejup-begova, Askerli džamija, Kolo džamija i mnoge druge. Mi imamo kapaciteta i potrebe za tim džamijama. Novi Pazar ima oko 120.000 muslimana, a mi smatramo da treba da ima 100 džamija. Sada je tu 65 džamija i moramo još 35 u Pazaru da imamo, a tamo gdje su bile nekad džamije treba da se vrate. Ono što je neko uzurpirao i koristio 50 godina treba da plati Islamskoj zajednici. Oni su u haku Islamskoj zajednici i to što su koristili 50 godina trebaju se zapitati koliko treba da plate da bi izašli iz haka Islamske zajednice. To radi njih samih treba da urade i radi svog potomstva jer smo mi privremeno na ovim pozicijama. Treba dati svakom pravo koje mu pripada. Ta džamija ima svoj hak i pravo, taj mekteb, vakufska pacela i zemlja. To je iskorak koji treba da pravimo. Ponosan sam na sve ono što je učinjeno. Ovo je nimet od našeg Gospodara, ali i ogroman trud ljudi koji su u Zajednici, predvodnika i svakako naših aktivista u zemlji i inozemstvu.

Kako očekujete da će teći ti razgovori?

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: Ono što je u posjedu Islamske zajednice, a to je Novopazarska banja, zemljište na Hadžetu, zemljište ispod Bolnica, Pojila i neki drugi vakufi, tu nema dileme. Tu su  proceduralne stvari u pitanju i Agencija će morati to da vrati Islamskoj zajendici. Na mjestima gdje je već nešto sagrađeno želimo da budemo širokogrudi i zajedno iznađemo rješenje. Nismo ni mi za to da se ruši zgrada Opštine i da gradimo džamiju, a po svim zakonima božanskim i drugim zašto da ne jer su pravili na tuđem. Sve dotle dok ste u posjedu nečeg tuđeg nemojte očekivati berićet. Ne može nikada lokalna samouprava imati berićet dok se dijelom naslanja na zemljište i temelje gdje je nekada bila džamija. Treba  se čuvati tuđeg haka, ali bez obzira, trebamo zajedno da iznalazimo rješenja šta je najbolje, jer mi pripadamo ovom gradu i želimo sa odgovornim ljudima da pravimo pozitivnu klimu i dobar ambijent, da se svi dobro osjećamo – pripadnici islama i svi sa kojima dijelimo ovaj prostor. Nas je Stvoritelj stvorio na zemlji da se natječemo u činjenju dobrih djela i pomažemo jedni drugima, da živimo u areni takmičenja u dobročinstvu, a na onome svijetu će nas Stvoritelj nagrađivati shodno našem nijetu i djelu. Dijelimo zajednički prostor i deviza nam mora biti: „Najbolji među vama su oni koji dobro čine drugima, a najlošiji među vama su oni koji čine loša djela.“ Svako od nas ko je na odgovornim pozicijama treba da se zapita činimo li dobro ili loše. Bilo gdje da se nađemo nosioci smo određenog emaneta i ne možemo reći da nas se ne tiče. Svakoga se tiče. Svako ko je otišao iz Novog Pazara da živi negdje vani tiče se i mene i svakog od nas jer je otišao zato što ga je muka natjerala. Ne ide se lahko sa svog ognjišta i od svoje kuće, grada i svog vatana. Koliko smo odgovorni, pa nam je ekonomsko stanje loše, pa nam se sela prazne, ljudi odlaze, nemaju mogućnosti da žive na tom prostoru – neka svako postavi sebi pitanje. Ako budemo tako posmatrali stvari mnogo će nam bolje biti. Jednoga dana svi ćemo sa ovoga svijeta otići i sve će ovo zemlja da proguta, sve ćemo ostaviti i ostaće iza nas, a ljudi će nas pominjati po dobru ili zlu. Kada neko umre, a nije ostavio dobrih stvari ili je loše činio, rasterete se ljudi njegovim odlaskom, raduju se njegovoj smrti. A kada dobar čovjek umre ljudi žale za njim, tuguju, otišao je, a činio je dobra djela. Hajmo zajednički, svi političari sa aspekta politike neka čine dobra djela narodu, onima koji pripadaju i ne pripadaju njihovim političkim partijama. Neka odgovorni ljudi budu svjesni svoje odgovornosti. Ja kao poglavar Islamske zajednice učinit ću sve da Zajednica bude pristupačna svim vjernicima, podjednako dostupna svim političarima bez obzira kojim političkim partijama pripadali, osim onih koji ne pale, razvaljuju i ne prave neku svoju privatnu zajednicu.

Spomenuli ste da moramo zajedno da živimo na ovom prostoru. Može li međureligijski dijalog da krene baš iz Sandžaka?

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: Mislim da međureligijski dijalog nikada nije bio upitan u Sandžaku i da je međureligijski dijalog siromašan termin za ono što je prisutno na ovim prostorima. Bošnjaci i Srbi, muslimani i pravoslavci, ovdje su živjeli više od međureligijskog dijaloga. Sa pravom i ponosom hoću da kažem da su uvijek odnosi između Bošnjaka i Srba, muslimana i pravoslavaca bili na zavidnom nivou i uvijek se od njih moglo učiti, od generacija prije nas i od naše generacije. Svi oni koji dolaze u Novi Pazar neka ne budu opterećeni i neka znaju da ovdje mogu od svih nas jako puno naučiti i to je ono što je zaista posebno.

Koliko se uticaj akademika Zukorlića u politici odražava na Islamsku zajednicu?

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: Vjerovatno da se nije desilo zlo 2007. godine akademik Zukorlić se nikada ne bi odlučio da ide u politiku. Da je mogao da rješava probleme sa kojima se suočava sa pozicije poglavara Islamske zajednice ne bi otišao u politiku. To je još jedan od pokazatelja da režim s vremena na vrijeme bude postavljen na jedan pogrešan način prema Islamskoj zajednici i ja mislim da to nije dobro i da to vodi u pogrešan pravac. Da je bilo poštivanja Zakona od strane tadašnjih odgovornih ljudi u državi nikada se ne bi moglo desiti otimanje vakufske imovine, protjerivanje vjeroučitelja i pravljenje nečega što je zajednica paradžemata, paraislamska tvorevina. Nažalost, oni su smatrali da će tim činom ovladati Islamskom zajednicom, kontrolisat će je i natjerati je da poklekne. Prevarili su se i jedan od razloga što je muftija Zukorlić otišao u politiku jeste da proba da pomogne Islamskoj zajednici sa pozicije politike. Ja i sada vjerujem da je to dobar put i da je ispravan potez napravio. Mnogi smatrali da je on problem u Zajednici i da nije njega ne bi bilo problema. Čim je došlo do promjena, ista je priča – ništa se promijenilo nije. Od onih koji su napadali to je bio samo izgovor da je on problem u Zajednici i kada on ne bude bio predsjednik Mešihata svi problemi će nestati. Kod tih ljudi opet su ostali isti problemi i ništa se nije promijenilo, osim to što su govorili.

Sa pozicije narodnog poslanika Zukorlića Zajednica poprilično lakše diše. Islamskoj zajednici je dosta lakše. Određene nepravde prema njoj se ispravljaju zahvaljujući muftiji Zukorliću i njegovom trudu. Pojedine spletke koje su ponovo pripremane protiv Islamske zajednice zaustavljene su. Nimalo nije lahko ni njemu sa pozicije narodnog poslanika, ni njegovim saradanicima, ali mnoge stvari drugačije izgledaju i idu u korist Islamskoj zajednici te čvrsto vjerujem da će nam sve lakše biti. Zapravo svi političari bi trebalo da budu svjesni da se u političkim vodama mogu takmičiti i imati svoje simpatizere, ali kada je u pitanju Islamska zajednica to ne treba biti uopće upitno i ona mora biti izvor sa koga se trebaju napajati. Tako je u drugim zajednicama i drugim crkvama i svaki drugi put političara osim da imaju jednu svoju zajednicu gdje će doći da se savjetuju ili da nam predlože i pomognu pogrešan je. Samo put uvažavanja jedne Islamske zajednice koja će biti poput oca i majke je put koji vodi blagostanju. Političke partije će postojati dok je svijeta i vijeka. Ljudi mogu mijenjati političke partije, mogu imati različite programe i prelaziti iz jedne u drugu političku partiju koja je poput auta i onog momenta kada više nije za upotrebu ili ga prodate ili promijenite. Ne trebate robovati nikome samo Allahu dž.š. ali Islamska zajednica je nešto protiv čega nikada ne trebate dići ruku i biti protiv.

Kada ste u subotu predstavljali program najavili ste aktivniju ulogu žene u Islamskoj zajednici. Na koji način?

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: Uloga žene muslimanke je od izuzetnog značaja od vremena Poslanika s.a.v.s. i tako će ostati do Sudnjeg dana, iako moram priznati da nismo u dovoljnoj mjeri iskoristili kapacitet žene muslimanke imajuću u vidu da dobro odgojena žena znači dobro podignuta porodica. Ono što nam je nekada majka nudila kroz odgojni i obrazovni sistem u porodici pratilo nas je čitavog vijeka. Ono što vam je majka ponudila u kući ponijeli ste sa sobom i niste mogli to naći ni na jednom fakultetu ili univerzitetu. To se malo zapostavilo. Nažalost, malo nam je drugačije stanje u porodici, malo smo se svi modernizirali. Smatram da našu muslimanku treba više vratiti onim islamskim principima i vrijednostima kroz porodicu, društvo i kroz Islamsku zajednicu. Čvrsto vjerujem da imamo dovoljan broj naših dobro odgojenih i obrazovanih muslimanki jer potencijal koje one posjeduju smatram da nije u dovoljnoj mjeri iskorišten.

Vaša monografija na 200 strana sa Vašim najvažnijim aktivnstima izašla je iz štampe?

MUFTIJA DR. MEVLUD-EF. DUDIĆ: U subotu je iz štampe izašao Foto pregled važnijih dešavanja u prethodnom petogodišnjem mandatu. Zahvaljujući Media centru, Vašoj televiziji, Glasu islama, web portalu Mešihata, preko 90% mojih aktivnosti su zabilježene te smo se odlučili da sva značajnija dešavanja stavimo u jednu Foto monografiju, kroz sliku i potpis na oko 200 stranica i 800 fotografija sa svim dešavanjima od izbora 04.01.2014. pa sve do 22.12.2018. godine. Ovo je za mene pravo bogatstvo i blago i žao mi je što nisam imao prilike da budem podučen da otkada sam počeo raditi u Zajednici – 25 godina u Mešihatu, a 29 u Zajednici, što nisam sve moje aktivnosti jednom rečenicom potpisao, gdje sam sve bio, 1993. u Egiptu, 1994. u Libiji, ali smo se odlučili da ove aktivnosti kao predsjednika Mešihata ukoričimo i da budu dostupne našim medžlisima, ustanovama i institucijama, tj. da bude otrgnuto od zaborava. Mi ćemo aktivnosti i u narednom periodu čuvati i sada kada se vratim unazad i pogledam neka dešavanja treba mi vremena da se sjetim gdje je to bilo i šta se sve izdešavalo. Mislim da je ovo dobra stvar i da bi trebale i druge ustanove tako da rade jer ono što nije zapisano u narodu se nije ni desilo, ali naravno kod Allaha dž.š. ne propada. Mislim da smo uspjeli u kratkom periodu 800 fotografija sa najznačajnijih posjeta na jednom mjestu sakupiti.

Monografija je dostupna na web i facebook stranici Mešihata.

Glas islama 294, strana 8-13, INTERVJU, Razgovarala: Alma Sofić