Muhammed s.a.w.s. kao najbolji pedagog

Odgoj  je vrlo složen proces u kojem je zastupljena dinamika, a koji se ostvaruje putem određenih metoda, sredstava i sadržaja. Još od prvih riječi Objave: “Ikre – uči, čitaj…“ mi smo u okrilju društvene nauke pedagogije, a učenje i odgajanje su najbitniji termini ove naučne discipline.

Kao što je već poznato, suština vjere islama i prakse Muhammeda s.a.w.s. bila je odgoj čitave jedne generacije koja se čvrstinom i snagom svoga duha proširila na mnoge meridijane.

Časni Kur'an potvrđuje da je Poslanik s.a.w.s. učitelj cijelom čovječanstvu i pored činjenice da nije čitao i pisao i da je porijeklom iz pustinje.

„On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.“ (El-Džumua, 2-4)

Ako bismo željeli znati Poslanikovu ličnost u potpunosti, svakako se trebamo upoznati sa njegovim temeljitim govorom, njegovom snagom javnog diskursa. Za vrijeme života Božijeg poslanika Muhammeda s.a.w.s. nije bilo nikog koje bio blizu Poslaniku s.a.w.s. u dobroti i potpunosti u fizičkom izgledu i moralnim vrijednostima, ali isto tako i u govoru i djelu. Tako ga opisuje i Uzvišeni Allah dž.š. u Knjizi riječima: „…jer ti si zaista najljepše ćudi.“ (El-Kalem, 4)

Allahov Poslanik s.a.w.s. je bio najrječitiji čovjek, imao je najprijatniji govor, izlagao je temu na način da bi odmah obuzimao srca, govorio je na jasan način da bi mu riječi mogao brojati ko god je htio, nije govorio brzo da se ne može upamtiti ono šta kaže, piše u svojoj knjizi Ibn Kajjim el-Dževzijje.

Muhammed s.a.w.s. je bio skrušen prema svojim sljedbenicima, miješao se sa svojim drugovima i sagovornicima, odlikovao se skromnošću i dičio poniznošću. Nikada nije pogazio obećanje, imao je osobinu blagosti i staloženosti prema sagovorniku i bio je mirniji u sukobu od svakog mirnijeg.

Važna uloga u procesu odgoja djece svakako je i davanje primjera lijepog uzora, naročito u djetinjstvu, jer se djeca povode za onima sa kojima su u svakodnevnoj komunikaciji.

Amar b. Utba je odgajatelju svoje djece kazao sljedeće: „Prvo što ćeš u kontekstu odgajanja moje djece učiniti jeste da popraviš samoga sebe zato što su njihove oči uprte u tebe, pa će za njih biti dobro ono što ti budeš činio, a loše ono što ti budeš izbjegavao. Poučavaj ih Allahovoj dž.š. knjizi te im od sunneta Allahovog Poslanika kazuj samo ono što je čuveno i pouzdano, a od poezije samo ono što je pristojno i neporočno. Nemoj prelaziti s gradiva na gradivo sve dok dobro njime ne ovladaju. Gomilanje informacija ometa razumijevanje. Poučavaj ih predavanjima učenjaka i odvraćaj od beskorisnih razgovora.“

Onima koji rade kao učitelji, odgajatelji, pedagozi preporučuje se da afirmišu svoje vladanje, stavove, način izražavanja, djelovanje i znanje, zato što će njihov primjer imati bolji efekat od nastojanja da se na njih djeluje jezikom. Svakako da su ovo smjernice kojih se treba pridržavati na životnom putu, u svojoj profesiji, svojim idejama, svom iskustvu, jer samo tako može postići sreću ukoliko bude slijedio divnog uzora u odgoju kakvog imamo u Poslaniku s.a.w.s.

Nastavit će se…

Glas islama 301, strana 6, PEDAGOGIJA, Piše: Doc. dr. Amela Muratović