Obavljanje namaza u automobilu

PITANJE: Prije nekoliko dana, dok sam išao ulicom, primijetio sam čovjeka koji sjedeći klanja u svom automobilu. Znam da je iz mog mjesta i da nije musafir, pa me zanima da li je dozvoljeno obavljanje namaza u prevoznom sredstvu osobama koje nisu na putu?

ODGOVOR: Namaz spada u red obaveza koje je svaki pametan i punoljetan musliman dužan izvršavati, bez obzira na stanje u kojem se nalazi, a za one koji imaju određenih poteškoća u njegovom obavljanju na propisani način postoje olakšice koje osoba može koristiti, kako bi namaz obavila bez ugrožavanja ili pogoršavanja svog zdravlja ili stanja.

Jedna od olakšica pri obavljanju namaza jeste njegovo klanjanje u prijevoznom sredstvu za one koji nemaju mogućnost da ga obave u džamiji ili određenom prostoru uz izvršavanje svih namaskih ruknova, kao što su: stajanje u namazu, ruku’ i sedžda, na propisani način.

U principu, da bi osoba mogla obaviti namaz u prijevoznom sredstvu potrebno je da bude sa statusom musafira, to jest da je putnik, a to je osoba koja krene na put duži od 80 km. Pored toga, potrebno je da tokom putovanja nije u prilici da namaz obavi na adekvatnom prostoru, ili nije u mogućnosti da zaustavi prijevozno sredstvo, kako bi namaz obavila izvan prijevoznog sredstva, jer se ne radi o privatnom automobilu, kao što je slučaj sa autobusima, vozovima i sl. Također, od važnih uslova za dozvolu namaza u prijevoznom sredstvu jeste da putovanje traje cijelo namasko vrijeme, ili obuhvata dva ili više namaskih vremena, tako da se namaz ne može obaviti na propisani način prije, niti poslije putovanja, već ga je potrebno klanjati tokom putovanja.

Pored putovanja, koje povlači olakšicu obavljanja namaza u prijevoznom sredstvu, uzrokom ove olakšice može biti bolest, zbog koje osoba inače nije u stanju obavljati namaske ruknove na propisani način i strah za život i zdravlje.

Prilikom obavljanja namaza u prijevoznom sredstvu, osoba će na početku zanijetiti i ukoliko joj prilike dozvoljavaju stupiti u namaz, tj. donijeti početni tekbir, okrenuta u pravcu kible, ukoliko zna njen smjer. Nakon toga će klanjati sjedeći, bez obzira što će automobil ili prijevozno sredstvo mijenjati pravac kretanja, a namaske radnje koje nije u stanju izvršiti na propisani način, kao što su stajanje u namazu, ruku i sedžda, obavljat će simbolično. Ako osoba putuje prijevoznim sredstvom koje ne mijenja često pravac kretanja, kao što su brodovi, veliki avioni i sl., u kojem može sve namaske ruknove obaviti na propisani način, tako će i učiniti, tj. klanjat će okrenuta prema kibli, stojeći i vršeći ostale namaske radnje na propisani način.

Konkretno, situacija koja je pomenuta u pitanju, to jest da osoba koja je u svom mjestu boravka namaz obavlja u prijevoznom sredstvu, može biti sporna. Onaj ko je u svom mjestu boravka, a pitanje je postavio čitalac iz Novog Pazara, nema pravo obavljati namaz u prijevoznom sredstvu, osim ukoliko nema neki poseban opravdani lični razlog, koji je meni nepoznat, a istina, takvih razloga može biti veoma malo, ili skoro da ih i nema. Međutim, i u tom periodu postoji puno boljih rješenja za obavljanje namaza, od obavljanja sjedeći u autu, udaljenom svega 5-10 km, ili 10-15 minuta od svoje kuće. Dakle, umjesto u automobilu namaz se može obaviti izvan prijevoznog sredstva, u džamiji, kojih, hvala Allahu, u Sandžaku imamo u svakom naselju, u svojoj kući, kući prijatelja, u prirodi – pored puta itd. Zato čovjek ne smije olahko, po svom mišljenju i procjeni, sebi dozvoljavati i olakšavati stvari koje se tiču vjere, posebno namaza, jer je on stub vjere i veza čovjeka sa svojim Gospodarom. Obavljanje namaza mora se planirati, mora se imati u vidu kada se planiraju dnevne aktivnosti, obezbijediti mu dovoljno vremena i prostor, nikako ne smije biti usputna obaveza, koja će se „na brzaka“, bilo kako, nekada samo formalno, sa opravdanjem „bolje je ikako nego nikako“, obaviti. Ukoliko osoba bez opravdanog razloga izostavi obavljanje bilo kojeg namaskog rukna, namaz nije ispravan, tako da je rezultat kao da ga osoba nije ni obavila, što je dovoljan razlog svakome od nas da se zapita: kako i na koji način obavljamo namaze, koliko vremena i pažnje mu posvećujemo i kako se za njega pripremamo. Poslanik a.s. je upozoravao svoje ashabe koji su obavljali namaze zbog načina na koji su to činili, nekada je tražio i da se namaz ponovi zbog nedovoljne skrušenosti i načina obavljanja namaskih ruknova.

U tom kontekstu, dovoljno je navesti predaju koju prenosi Ebu Hurejre r.a., u kojoj stoji da je Allahov Poslanik a.s. jedne prilike ušao u džamiju, a odmah poslije njega u džamiju je ušao i neki čovjek. Nakon što je klanjao dva rekata, čovjek je došao do Poslanika a.s. i nazvao selam. Allahov Poslanik a.s. mu odgovori na selam, a zatim reče: ”Vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao.” Čovjek ponovo klanja namaz, dođe do Poslanika a.s. i nazva selam, a Poslanik mu opet reče: ”Vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao” i tako tri puta. Čovjek nakon toga reče: ”Tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom, ja ne znam drugačije, pa me poduči.” Poslanik a.s. reče: ”Kada staneš da klanjaš, donesi početni tekbir, zatim prouči od Kur’ana ono što ti je najlakše, zatim otidi na ruku’u i ostani dok se potpuno ne smiriš, potom se vrati sa ruku’a dok se potpuno ne ispraviš, zatim otidi na sedždu i ostani na sedždi dok se potpuno ne smiriš, zatim se vrati sa sedžde i ostani u sjedećem položaju dok se potpuno ne smiriš, zatim ponovo učini sedždu i ostani dok se potpuno ne smiriš i tako radi dok ne završiš s namazom.” (Buharija i Muslim)

Pomenuta predaja je dovoljna da se zaključi koliko je važan naš način obavljanja namaza i skrušenost u njemu, jednom riječju, pažnja koja mu se treba posvetiti prilikom obavljanja, čak i kada ga klanjamo u džamiji, sa propisanim ruknovima, a imajući u vidu da je pomenuti ashab namaz obavljao u prisustvu Allahovog Poslanika a.s., sigurno je da se maksimalno trudio da namaz obavi što ljepše. Šta reći o našem obavljanju namaza koje, vrlo često, zbog brzine kojom se namaske radnje obavljaju, posebno kada namaz obavljamo pojedinačno u svojim kućama ili džamijama, ne liči na namaz već na trku!?

Isto tako, šta reći o važnosti namaza i pažnji prema njemu u slučaju kada ga simbolično obavljamo u prijevoznom sredstvu, u svom mjestu boravka, jer žurimo na termin, posao, sijelo, kahvu sa prijateljima, ili su nas kahva, sijelo ili termini omeli da ga obavimo u propisanom vremenu i na propisani način. Ako ga obavljamo simbolično ili formalno, onda smo i mi samo formalno i simbolično klanjači, a to ne smije biti tako i mora se promijeniti, jer je namaz, kako stoji u predajama, “mi'radž (tj. duhovno uzdignuće) za vjernika“.

Glas islama 306, strana4, autor : dr. Rešad ef. Plojović