Upornost u činjenju dobra

U potrazi za mudrošću (8. dio)

 

Zar psovkama branite čast i ugled Allahovog Poslanika? Zar na provokativan snimak odgovarate prijetnjama smrću? Gdje je tu mudrost i lijep način raspravljanja? Vjerujte mi, niko ne obraća pažnju na vaše komentare na Youtube. Nikoga nije briga šta pišete. Ostavite se tih dječijih igrica i počnite zrelo razmišljati.

A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: – Mir vama!“ (El-Furkan, 63)

Mnogi ljudi miješaju da'vu i raspravu. Nije isto pozivati u islam i raspravljati se, kao što neko ima običaj reći: „Pozivao sam rodbinu u islam, raspravljali smo se tri sata!“ Ne znam šta si činio, ali to nije da'va. Čim ljudi postanu emotivni, nasilni i glasni – udalji se. Sačekaj bolju priliku. Niko te ne primorava da ih u prvom pokušaju prevedeš u islam.

Također, ne možeš samo jednom razgovarati sa ljudima, pa ako ne uspiješ da ih uvjeriš u istinu, da kažeš: „Ja sam svoje odradio.“ Nikad nisi odradio. Nikad nisi završio, sve dok Allah ne odredi drugačije. Jedan džematlija mi je prišao i, onako sav važan, rekao: „Moj brat ne klanja, pa sam ga žestoko upozorio! Rekao sam mu da će vječno gorjeti u Džehennemu ako ne bude klanjao. Čak sam mu citirao i ajete: Nije vjerovao nije molitvu obavljao, nego je poricao i leđa okretao, a onda svojima bahato odlazio. Teško tebi! Teško tebi! i još jednom: Teško tebi! Teško tebi![1]– ali opet me nije poslušao. Što se mene tiče, pred Allahom više nisam odgovoran. Svoju dužnost sam obavio i istinu mu dostavio.“ Odgovorio sam mu: „Da se ne bojim da ću otići u zatvor, tako bih te rado udario! Kako možeš da kažeš: ‘Ja sam svoje odradio’ – pametnjakoviću?! Zar ne slijedimo primjere Allahovih vjerovjesnika? Je li Nuh rekao: ‘Allahu, pozvao sam ih, odbili su. Ja sam svoje obavio. Pošalji poplavu.’ Naravno da nije! Pozivao ih je 950 godina! Ne samo on, već i svi vjerovjesnici. Pozivali su svoje narode do smrti, nikada se nisu predavali!“ Doći će neko i reći: „Pa Nuh, alejhisselam, nije pozivao do smrti. Čak i on je na kraju odustao.“ Takvima ću odgovoriti sljedeće: „Kad ti budeš pozivao 950 godina, tek tada možeš odustati.“ Zato, budite oprezni kada navodite primjer Nuha, alejhisselam.

Ljudima dajte lijepe savjete. Budite mudri i ustrajni. Budite primjer lijepog ophođenja i neka se na vama vidi ljepota ove vjere.

Gledanje na ljude s visine

Putujući i obilazeći muslimane širom svijeta, primijetio sam veoma ružnu pojavu. Naime, imućniji muslimani i oni koji su umislili da su na višem statusu s visine gledaju na obične radnike, na one čija radna odijela su prašnjava i zaprljana zbog posla kojim se bave, one čije ruke su hrapave od napornog i poštenog rada. Pored njih prolaze kao pored nižih bića, ne nazivajući im selam. To me veoma pogađa i to je izuzetno ružna pojava. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Allah voli skrbnika (onoga koji naporno radi i pošteno zarađuje).“ Sljedeći put kad prođeš pored takvog istinskog gospodina, čija odjeća je promijenila boju zbog tragova rada, sjeti se da je možda baš on onaj koga Allah voli i ljubazno ga poselami. Nemojte svojim postupcima sugerirati da postoje viša i niža ljudska bića. Ne postoji nešto tako. Svi ljudi su isti pred Allahom. Jedina razlika je u stepenu bogobojaznosti. Zato, ne smatraj sebe boljim od tog prašnjavog radnika, bez obzira na to koje odijelo nosiš. U najmanju ruku, zaslužuje tvoj selam. Uzvišeni Allah kaže: Svi vjernici su braća. (El-Hudžurat, 10) Zašto se, onda, dešavaju separacije ako je cijela ova vjera dizajnirana u duhu zajedništva? Zašto dvanaestogodišnjak, sin bogataša i uglednika, razgovara sa starcem kao da se radi o nekoj nižoj vrsti? Zato što mnogi muslimani ne shvaćaju srž kur'anske poruke i učenja Najljepšeg uzora, sallallahu alejhi ve sellem.

Muslimani se jedni prema drugima moraju ophoditi sa puno poštovanja. Ali, ne samo jedni prema drugima, već i prema nemuslimanima. U svima postoji neko dobro. Sa jedne strane, želimo da ljudi upoznaju, zavole i prihvate islam, a sa druge strane kao da činimo sve da ih udaljimo od islama. Mislimo da su glavni problemi ummeta političke, ekonomske i socijalne prirode. Nisu. Najveći problem je nedostatak mudrosti. Problem je i nedostatak lijepog pristupa.

Mudrost ne znači da ste uvijek mehki i nasmijani, već odabir pravog pristupa shodno situaciji. Ako vas ismijavaju i ako vrijeđaju našeg Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, nemojte se smješkati. Tada nije trenutak da budete mehki i nasmijani, već da budete čvrsti, strogi i nepokolebljivi.

Kako se voli Vjerovjesnik

„Na put Gospodara tvoga mudro i lijepim riječima pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!“ (En-Nahl, 125)

Dakle, raspravljaj se. Rasprava nije zabranjena, ali samo ako je u službi mudrosti. Ako te navode na raspravu – pobrini se da rasprava bude o dobru. Ako budu srditi i nervozni – ti pokaži smirenost. Ako se služe lažima – ti ih ponizi istinama. Ako dođe do debate – nametni teme koje su bolje.

Kada nam uvrijede Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, s punim pravom se osjećamo loše. Imamo pravo i da budemo ljuti. Međutim, obratite pažnju na postupke mnogih muslimana. Ako neko na internetu postavi snimak pun mržnje prema Vjerovjesniku, alejhisselam, komentari su zatrpani psovkama i prijetnjama od strane muslimana. Zar psovkama branite čast i ugled Allahovog Poslanika? Zar na provokativan snimak odgovarate prijetnjama smrću? Gdje je tu mudrost i lijep način raspravljanja? Vjerujte mi, niko ne obraća pažnju na vaše komentare na Youtube. Nikoga nije briga šta pišete. Ostavite se tih dječijih igrica i počnite zrelo razmišljati. Mi smo narod razuma i logike, a ne emocija. Svijet nas gleda kao neke emocionalne i srdite čudake, koji lahko planu na svaku provokaciju. To je zato što iz Allahove Knjige nismo naučili da na provokacije treba da odgovaramo dostojanstveno, zrelo i umno, a ne emocionalno. Samo tako možemo podići svoj ugled u svijetu.

Ne misli da si bolji

Obratite pažnju na to kako se završava ajet o kome pričamo svo vrijeme:

„Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova i On zna one koji su na Pravom putu.“ (En-Nahl, 125)

Prije nego što kreneš raspravljati se sa nekim, pokušati nekoga da pozoveš u islam ili ga podučiš nečemu iz vjere. Imaj na umu da je sva uputa samo kod Allaha. Zamoli Allaha da najprije tebe uputi i učvrsti te na Pravom putu, a zatim se potrudi da na najljepši način drugima preneseš srž ljepote islama.

Jednako važno je da imaš na umu završetak citiranog ajeta. Samo Allah zna ko je na Pravome putu. Nekada ti se čini da je sav tvoj trud propao i da ljudi ne shvaćaju, ma koliko im pričao. Ne razmišljaj o tome, već se trudi. Otkud znaš – možda u njima već postoji sjeme Istine, za koje samo Allah zna kada će proklijati. Allah zna i ono što je skriveno. Mi znamo samo ono što vidimo. Ako nas spoljašnjost stvari frustrira, ne zaboravite da možda postoji nešto skriveno od nas, a što sa sobom nosi radosne vijesti.

 

Nastavit će se…

 

Glas islama 307, strana 43 Autor: Nouman Ali Khan

Preveo: Senad Redžepović

[1] Kur’an: El-Kijame, 31-35.