Duhovna uloga Ramazana i Kur'ana u životu vjernika

Savremeno doba koje živmo odlikuje se grubim materijalizmom, individualizmom, duhovnom krizom i brojnim drugim problemima. Puno je problema, puno je i simptoma, a prisustvo simptoma ukazuje da nešto nije u redu. Ukoliko promotrimo poruku islama, primijetit ćemo da se islam ne bavi posljedicama, već uzrokom problema i nudi lijek i rješenje tog problema. Jedno od rješenja problema modernog čovjeka jeste jačanje duhovne dimenzije putem ramazanskog posta.

Allah je odabrao i odlikovao mjesece jedne nad  drugim. Tom kontekstu Poslanik a.s. kaže: “Džennet se uželio četvorici: učaču Kur’ana, ko čuva jezik od pogrešnog govora, ko hrani gladnog i postaču u Ramazanu.” Za svaki dan posta vjernik se udalji od vatre za 70 godina – 2100 godina. Nesumnjivo, Poslanik a.s. je primjer Allahove škole gdje čovjek treba da nauči lekcije kojih se mora stalno sjećati. Musliman posti od sehura do iftara suzdržavajući se od svega što mu je zabranjeno, ali i cijelog života treba da se čuva onog što je zabranjeno. Zato je mjesec Ramazan mjesec istine, unutarnje čovjekove pobjede protiv neistine, laži…

Namazom se čuvamo nemorala, zekatom čistimo imetak, a postom se vraćamo duši koja je osnov čovjeka. Imam El-Gazali kaže: “Post je uzdignuće duše.” Zapravo, post stvara i razvija osjećaj stalnog Allahovog nadzora. Na taj način islam nastoji izgraditi čvrstu moralnu ličnost koja za vodilju ima Kur’an. To je posebno važno u našem vremenu gdje se promovira moral bez vjere i vjera bez morala.

Ramazanska oaza je prilika da se odmorimo od materijalnog svijeta i da ojačamo dušu. Post je, zapravo, povratak sebi, smislu života i napuštanju vrtloga iluzija i kontradiktornosti našeg vremena. Drugačije rečeno, post je veliko duhovno osvježenje. El-Gazali nas podsjeća: “Zadovoljavanje strasti je poput pijenja slane vode, što je više piješ više žedniš.” U tom kontekstu, Alija r.a. kaže: “Hajvanu je data strast, ali ne i razum; meleku je dat razum, ali ne i strasti; dok je čovjeku dato oboje. Ukoliko strasti nadvladaju, onda je životinja bolja od čovjeka.”

Post ima poseban status kod Allaha: “Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem”, zato što izgrađuje osjećaj sjećanja na ezel, imanski imunizira dušu i srce posredstvom koje šejtan najviše djeluje na čovjeka, jer su ljudske strasti osnovni instrumenti i mehanizmi šejtanovog uticaja, ali i zato što je post unutarnji akt kojeg samo Allah zna. Poslanik a.s. je rekao: “Šejtan kola čovjekovim tijelom kao krv, suzite mu prolaz gladovanjem.” Dakle, post je proces odvajanja čovjeka od životinje, očovjekovljavanje čovjeka.

Zajedničko svim ljudima je traganje za izgubljenim mirom. Nastoji se udovoljavanjem tjelesnim potrebama ostvariti duševno zadovoljstvo. Međutim, zapostavljaju se duševne bolesti, a one su opasnije od tjelesnih. Cjelokupni ljudski život predstavlja sudar i sukob dvaju suprotnih kretanja: duha koji se penje naviše ka svome izvoru – Bogu i materije koja pada naniže i vuče čovjeka svom izvoru, ka životinji. Duh je velika snaga koji je jednom dat za sva vremena, koji se stalno sukobljava sa otporom materije boreći se da prekorači put u bolji svijet duhovnog savršenstva. U njemu se lome interesi duha i interesi materije. Post predstavlja snažno sredstvo u borbi protiv grube sile materije, protiv porobljavanja. To nikako ne znači da čovjek zapostavi ovaj svijet i ode u krajnost asketizma – zuhda. Zuhd ne znači da čovjek ništa ne posjeduje, nego da njega nušta ne posjeduje, ne drži ga u svojoj vlasti. Stoga, ne treba misliti da se post svodi na iftar u smislu nadoknađivanja onoga što je čovjek propustio. Cilj posta je umanjiti količinu hrane, a ojačati duh.

Dodatni oblik ibadeta koji ima poseban status jeste učenje Kur'ana. Kur’an je Allahova riječ koja ljepotom svoga izraza i misaonim sadržajem nadmašuje sve ljudske riječi. Njegova objava označila je početak nove epohe u razvoju ljudske misli i revolucionarnost u svim aspektima života. Kur’an je osnovna inspiracija u organizaciji čovjekovog života. On je pokretačka snaga. Kur’an vjerniku je učitelj koji ga podučava i odgaja propisujući mu osnovne smjernice. Allah je objavio Kur’an, kao kontinuitet Objave, prevashodno da se njime precizira tok života na Zemlji. Kur’an propisuje kako se čovjek treba odnositi prema svom Stvoritelju, životu, prema sebi, porodici, komšiji, zajednici, jer je on vjerniku glavni izvor u idejnom, zakonodavnom i moralnom pogledu. On je faktor koji reguliše duhovnu i materijalnu dimenziju čovjeka, jer ga je Gospodar stvorio kao dvodimenzionalno biće.

Kur’an je natopljen snagom Njegove riječi, zato nijedna knjiga u povijesti čovječanstva nije tako dominantno uticala na profiliranje ljudske misli kao Kur’an. Kur’an je među svojim sljedbenicima podstakao duhovnu i intelektualnu radoznalost i istraživanja. Život muslimana je skoncentrisan na Kur’an: kada se rodi uči mu se ezan i šehadet, kao dijete uči odlomke Kur’ana napamet, Kur’an se uči na raznim prigodama i kada umre. Ukratko, Kur’an je tkivo od kojeg je satkan život muslimana. Stoga, Poslanik a.s. upozorava na opasnost neprisutnosti Kur’ana u životu čovjeka. Onaj u čijem srcu nema nešto iz Kur’ana poput je provalije, jer ko ne uči Kur’an i ne razmišlja o njegovim porukama postoji bojazan da se prekine veza koja spaja srce sa svojim Gospodarem.

Abdullah bin Mes'ud je rekao: “Niko vas neće pitati o sebi, osim Kur'an, pa ko bude volio Kur'an i divio mu se, taj voli Allaha i Njegovog Poslanika s.a.v.s., a ko bude prezirao Kur'an, pa taj mrzi Allaha i Njegovog Poslanika s.a.v.s.” Islamski učanjaci kažu da, kada bi naša srca bila čista, nikada se ne bi zasitili slušanja učenja Kur'ana. Isto tako kažu da, ukoliko želimo saznati da li uistinu u našim prsima nosimo čista srca, trebamo posmatrati stanje srca tokom slušanja učenja Kur'ana. U tom smislu, Abdullah ibn Mes'ud je rekao: “Traži srce u tri situacije: prilikom slušanja učenja Kur'ana, na mjestima gdje se čini zikr i stiče korisno znanje ili u trenucima osame, pa ako tu ne nađeš tvoje srce, zamoli Allaha da ti podari srce jer ga nemaš.”

Zato vjernik treba nastojti da iskoristi blagodati Ramazana, ramazanakog posta, kako bi osnažio svoj iman, ojačao svoju dušu i svijest o Bogu.

Glas islama 310, strana 12, autor: Hfz. dr. Almir Pramenković