Islam i muslimani u Srbiji su domicilno stanovništvo-svoji na svome

Vratili ste se iz Hrvatske. To je bila humana inicijativa reisa Kavazovića u kojoj je odmah nakon zemljotresa, razaranja i žrtava pozvao sve zajednice da reaguju. Vi ste odmah odreagovali, ali otišli ste jedini na teren, susreli se sa ljudima, imamom u Sisku, muftijom u Zagrebu. Kako ste dočekani, jesu li ljudi iznenađeni ili su navikli da ko će prvi ako nećete Vi?  

Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić: Muftija Aziz-ef. Hasanović je rekao da ga nije iznenadilo jer je očekivao da ćemo mi doći. Istakao je da su od svih koji su pomagali jedino predstavnici Islamske zajednice sa prostora Sandžaka i Srbije lično otišli na lice mjesta da se uvjere o poteškoćama sa kojima se suočavaju. To je ono što je dodatno za mene bilo ohrabrenje. Nije lahko kada u današnje vrijeme morate da imate posebnu papirologiju da biste putovali u države Evropske unije. Hrvatska je pooštrila svoj režim, ali bez ikakvih poteškoća mi smo, hvala Bogu, otputovali u nedjelju. Posjetili smo Medžlis IZ-e Sisak, sastali se sa rukovodstvom Medžlisa i određenim brojem džematlija koji su nas srdačno dočekali. Svakako, bili smo u društvu našeg domaćina muftije dr. Aziz-ef. Hasanovića koji nas je sa predsjednikom Sabora IZ-e u Hrvatskoj, predsjednikom Medžlisa IZ-e u Zagrebu, direktorom Islamske gimnazije „Dr. Ahmed Smailović“ dočekao. Čitavo rukovodstvo Islamske zajednice nas je dočekalo i mi smo proveli dobar dio dana kako u prostorijama Medžlisa tako i sa određenim porodicama čije su kuće do temelja porušene. Sa jedne strane, bilo mi je zadovoljstvo, a sa druge nimalo prijatno. Desio se zemljotres i to u nekoliko navrata, čak i dan nakon našeg odlaska manji potres desio se u Petrinji. Jako mi je drago sa smo se mi kao Islamska zajednica, zajedno sa našim vjernicima, Humanitarnom organizacijom „Bošnjaci Frankfurta i dijaspore“, odazvali ovoj akciji. Vjernici su uzeli učešće i mi smo htjeli lično da ih posjetimo i da budemo dio ovog iskušenja, sve u želji da nas Allah dragi poštedi istih ili sličnih kušnji. Sergije koje se organiziraju na našem prostoru uvijek pravimo da bismo se približili Stvoritelju Allahu dž.š., kako bismo zadobili Njegovu naklonost i Njegovu milost. Čvrsto vjerujem da kada god to činimo Uzvišeni Stvoritelj nas obaspe Svojom milošću, zaštiti nas od istih ili možda gorih iskušenja i zato se uvijek ponosim na naše vakife i vjernike. Jeste da je dalek put do Zagreba i bilo je jako loše vrijeme, padala je kiša čitav dan i snijeg, ali čvrsto vjerujem da kada nešto iskreno zanijetite da vam Allah otvara puteve i olakšava vam da ispunite svoju misiju i zadaću. Bili su vrlo radosni i zahvalni, a mi smo bili ponosni i sretni da nam se pružila prilika da obiđemo Medžlis Sisak i svakako da obiđemo Medžlis IZ-e Zagreb i Mešihat IZ-e u Hrvatskoj.

 

Kada treba da se djeluje tu je Mešihat IZ-e u Srbiji na čelu sa Vama. U Vašoj pratnji bio je i direktor CHR Hajrat. Dva stuba gdje god treba da se pomogne i treba da se djeluje, uvijek ste skupa uz podršku svih ljudi koji su dali svoje učešće. To povjerenje, bez obzira na iskušenja, nikada nije klimavo. Taj odnos je poseban i to osjećaju ljudi gdje god da se pojavite?

Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić: To je zaista tako i posebno želim da se zahvalim našim vrijednim džematlijama i aktivistima, našim vakifima koji svih ovih godina od 1993., a posebno 2007. godine uvijek su prisutni i najveća su podrška našim projektima. U posljednjih 10 godina humanitarne aktivnosti se realiziraju kroz sistem Islamske zajednice posredstvom CHR Hajrat. To je ono što govori da je Islamska zajednica sistemski uređena. U ovoj teškoj godini koja je iza nas CHR Hajrat je uspio da završi 10 kuća za najugroženije na prostoru Sandžaka, Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova. To je nešto čime se naši vakifi moraju dičiti i ponositi.

Da nije podrške naših džematlija i vakifa jako bi to teško bilo. Imajući u vidu da je Islamska zajednica isključivo na budžetu vjernika i da su zahvaljujući našim džematlijama i vakifima naši projekti iz godine u godinu uspješniji, CHR Hajrat u svim prethodnim godinama je jako prisutan na terenu i zato sam i ovoga puta simbolično htio da u delegaciji bude direktor Hajrata. Naravno da smo mi sa njihovom Humanitarnom organizacijom „Zirat“ u Zagrebu sklopili određene dogovore o saradnji između Hajrata i Zirata. Mislim da su zbog određenih informacija koje su saznali iz prve ruke od direktora Hajrata bili zadovoljni. Istakli su da će i oni neke stvari primjenjivati u njihovom radu. Dogovorili smo konkretne korake u saradnji gdje možemo biti podrška njihovoj humanitarnoj organizaciji koja je nastala prije dvije godine. Mi ćemo to činiti. Zato je jako bitno da je Zajednica sistemski uređena. Hajrat je jedan od dijelova Islamske zajednice i ne izgrađuju samo kuće već pomažu jetimima gdje svakoga mjeseca njih 120 prima određenu sumu novca, preko 13.000 porodica u prethodnoj godini je dobilo pomoć u teškom vremenu, na desetine učenika i studenata dobijaju stipendije itd. Ovoga puta želim da se zahvalim i pozovem naše džematlije i aktiviste da sve humanitarne aktivnosti usmjere posredstvom CHR Hajrat i neka budu sigurni i ubijeđeni da će sve što je donirano stići do krajnjih korisnika. Mi stojimo iza Hajrata i one stvari koje se rade posredstvom njega su nešto što služi na čast i ponos svim našim vjernicima i Zajednici u cjelini.

 

Kada kažete vakifi mislimo na neke jake ljude izvana, ali kada u vakife svrstate svoje džematlije, to su penzioneri, učenici, studenti, ljudi koji ne rade, ali imaju osjećaj da treba pomoći drugome?

Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić: Svaki naš džematlija, aktivista jeste naš vakif, bez obzira u kojoj mjeri je prisutan u našim akcijama i koliko je darivao za projekte Islamske zajednice. Oni su naši vakifi. Mi možda nismo u prilici da imamo vakife poput Gazi Husrev-bega, Gazi Sinan-bega, Gazi Isa-bega, koji su nam ostavili ogromno bogatstvo, sagradili džamije, medrese, imarete, hanove, ali imamo određeni broj naših ljudi koji zajedno učestvuju u našim projektima i time čine velike vakufe. Svaki naš džematlija, aktivista je vakif Islamske zajednice. Zato govorim da su to naši vakifi i zato su naše dove i moje dove Allahu dž.š. da im ukabuli hizmet koji čine za islam, muslimane i svoju Islamsku zajednicu. Oni su naš ponos i mi zahvaljujući njima imamo uspješne projekte iz godine u godinu.

 

Da bi opstali uvijek moramo da krenemo iznutra?

Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić: Islamska zajednica nije imamska zajednica već zajednica svih pripadnika islama, svih onih koji nose šehadet u svom srcu. Definisana je kao Islamska zajednica svih muslimana koji je prihvataju kao svoju zajednicu. Oni koji prihvataju nešto drugo imaju dva puta: put zajednice, istine i drugi put koji niti je put istine niti zajednice. To su mogućnosti u današnje vrijeme kada možete da birate šta hoćete. Iskreni, dobri, pošteni, dostojanstveni biraju put Islamske zajednice i istine i bivaju dio naših projekata. Oni neki drugi su se odlučili na nešto drugo, ali ih pozivamo da se vrate istini, svojoj zajednici i dobru. Što se više udaljavaju manje su mogućnosti da se mogu vratiti na pravi put.

 

Težak je put Mešihata IZ-e u Srbiji. Pričali smo koliko je Islamska zajednica u Hrvatskoj uređena, zaštićena i država joj pomaže, a ovdje nije tako. U toj borbi oslanjamo se jedni na druge. Oni imaju sigurnost, stabilnost, ali bez sumnje ima nešto što oni žele, jer kako i oni kažu: – Ništa bez Vas i Mešihata?

Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić: Kažu i oni da se uvijek ugledaju na ono što mi radimo i kako se nosimo, iako su to različite stvari. Oni su članica Evropske unije, a Srbija nije još uvijek. Islam je u Hrvatskoj preko 100 godina priznat kao religija. To je kod nas drugačije uređeno, iako ne priznajemo bilo kakvo priznavanje, ne tražimo ni od koga priznanje. Islam je na ovim prostorima od kada datiraju i muslimani. Ne možemo govoriti o prisustvu islama od onog momenta kada je neko odlučio da donese odluku da islam bude priznat. On je ovdje priznat od XIV vijeka, a po nekim podacima i prije toga je bilo muslimana ovdje. To je XIV vijek kada je otac Isa-bega Ishakovića razapeo šator kod Hamama 1389. godine. Mi nismo ni od kuda došli ovdje, mi smo domicilno stanovništvo, ovdje smo svoji na svome. U Hrvatskoj je to malo drugačije jer većina muslimana je došla odnekud i uređenje Mešihata i Medžlisa je drugačije nego ovdje. Medžlis ima jednu džamiju u Hrvatskoj. Ovdje je malo drugačije i naše uređenje se može poistovjetiti sa uređenjem Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Oni se ponose time da je preko 100 godina od priznanja islama i država ima obaveze prema Islamskoj zajednici. U Hrvatskoj država uplaćuje svakoga mjeseca posredstvom Mešihata plate za imame. Kolika je plata prosvjetnim radnicima u srednjoj školi toliko se i uplaćuje za sve imame. Država u potpunosti finansira srednju vjersku školu Medresu, država nije dozvolila da pored Islamske zajednice bude registrirano i nešto drugo, iako je zakonom to dozvoljeno. U Hrvatskoj postoji Pravoslavna crkva, iako to niko ne spominje, a zakon je to omogućio. Hrvatska se ne poigrava i u pravome smislu govori da su članica Evropske unije. Hrvatska u potpunosti podržava projekte Islamske zajednice i kada je u pitanju Islamski centar u Dubrovniku, Rijeci, Sisku, Osijeku, Zagrebu. Tamo stvari funkcionišu, postavljene su onako kako treba. Volio bih i da u ovoj državi u kojoj živimo stvari budu poređane zakonski onako kako treba. Nikada se ne bi moglo desiti da se pored tradicionalne Islamske zajednice pokuša nametnuti još nešto što bi smatrali drugom zajednicom. Pitanje povraćaja oduzete vakufske imovine ako je Zakonom definisano ne bi trebali toliko godina, od 2006. godine, da o tome raspravljamo. Sve je do sada trebalo biti vraćeno. Ne bi smjelo da se desi da vakufska imovina koja je pripadala Islamskoj zajednici bude danas predmetom rasprave. U Prijepolju ni dan-danas ne dozvoljavaju da vakufska imovina bude vlasništvo Islamske zajednice već su to vakufi po određenim imenima, džamijama. Ovih dana je na sceni da svaka vakufska parcela pripadne ili džamiji, ili po imenu vakifa: vakuf Mearif, Sinan-beg, Isa-beg itd. Hoće dodatno da iskompliciraju stvari. To u normalnim državama ne može nikada da se desi i to se u Hrvatskoj ne dešava. Ovdje režim u ovoj državi mora dobro razmisliti u kom pravcu to ide. Neka znaju da mi to nećemo dozvoliti. Sve što je vakuf od dolaska Turaka do današnjih dana i može isključivo biti vlasništvo Islamske zajednice. Korisnik mora biti Islamska zajednica, a kako sam u nekoliko navrata isticao od tog vakufa imaju mnogi koristi. Zahvaljujući tim vakufima Islamska zajednica posredstvom CHR Hajrat pomaže mnogima koji su muftačni i imaju potrebu da im se pomogne. Hrvatska je poprilično uređena država po tom pitanju. Nadam se da će i ovdje u ovoj državi u kojoj živimo tako nešto biti u budućnosti. Bio bih najsretniji da zakoni koji su donijeti budu automatski i primjenjivi. Drugo ne tražimo osim da se primjenjuju zakoni koji su donijeti. Čak iako smo u određenim segmentima nezadovoljni određenim dijelovima donijetih zakona, samo neka budu primjenjivi, drugo ne tražimo. Jako je bitno da imate u Hrvatskoj državu koja svakoga mjeseca na račun Mešihata uplaćuje za sve uposlenike i imame, vjerske i administrativne službenike određenu sumu. To su vrlo ozbiljna sredstva i postoji ugovor između države i Islamske zajednice. Za sve što se tiče islama mora se konsultovati poglavar Islamske zajednice, tj. predsjednik Mešihata. Jako je lijepo kada nastane određeni problem u sudstvu, zdravstvu, školstvu, policiji ili bilo kom drugom mjestu, a tiče se prava muslimana, a oni se obraćaju poglavaru Islamske zajednice koji daje svoje mišljenje i oni se toga pridržavaju. To je od izuzetnog značaja. Toga kod nas nema i to govori da nije uređena država i da država ima pukotina. Sa time se moramo suočiti i to moramo ispravljati. Što prije se to ispravi bolje za sve nas – Islamskoj zajednici i državi. Ne može jednima biti dobro, a drugima loše. Zato mi permanentno ukazujemo na poštivanje zakona, Ustava, normativnih akata i naših vjerskih prava u državi.

 

Kada nam se učini da počinje nešto da se rješava, ponovo se sve vraća na staro. Idealno bi bilo kada bi se zakon primjenjivao. Nekome odgovara da unosi nemir i postavlja neki novi problem. Šta se hoće sa ovim načinom da vakufsko zemljište pripadne džamiji pored koje se nalazi?

Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić: Džamije nemaju svojstvo pravnog lica. To je ponovno razgrađivanje i bespotrebno pravljenje problema. Islamsku zajednicu žele oslabiti što mogu više, ona ne smije biti snažna i uspravna. To je pogrešan metod i put. Nema te cijene da ćemo odustati od naših vjerskih prava koja su zagarantovana Ustavom i drugim zakonima. Nema te sile koja nas može spriječiti u borbi za povraćaj oduzete vakufske imovine. Čvrsto smo jemin dali i u Boga dragoga se oslanjamo, od Njega pomoć i zaštitu tražimo i prihvaćene emanete nosimo koji nas obavezuju na sve to. To je nešto na čemu ćemo ustrajavati. Vakufska imovina je nekada oduzeta Islamskoj zajednici i napravljena je velika nepravda. Ta nepravda se mora ispravljati. Podsticao sam, napominjao i podsjećao sve one koji učestvuju u ponovnom razvaljivanju vakufske imovine ili otimanju da će doživjeti teško poniženje sa svojim nalogodavcima. Mi nećemo odustati od prava koja su nam zagarantovana. Ako neko nije spreman da ispravlja nepravdu prema Islamskoj zajednici onda ćemo mi, shodno našim normativnim aktima, čuvati vakufsku imovinu. Gdje god imamo parče vakufske imovine, a 2008. godine smo podnijeli zahtjev za njen povraćaj, a nije nam vraćena, zagradit ćemo i okačit ćemo tablu da je to vakufska parcela. Nemoj neko da misli da će nas od toga odvratiti, jer to neće uspjeti. Bogu smo jemin dali i mi se na Njega oslanjamo. Oni koji misle da će nas uplašiti sudskim postupcima ili nekakvim rješenjima grdno se varaju. Ja ih pozivam i podsjećam da se čuvaju tuđega haka i grijeha, doživjet će poniženje i ovoga i onoga svijeta, a mi odustati nećemo. Šta god da se desi mi od zaštite vakufske imovine nećemo odustati. Što to rade?

Po njima, treba Islamsku zajednicu zgaziti i stati joj na dostojanstveno uspravljanje i predstavljanje islama i muslimana. To je naša obaveza i misija. Naša je obaveza da se borimo za prava vjernika, dužnost da omogućimo našim vjernicima da dostojanstveno mogu upražnjavati vjerske propise u džamijama. Vrlo brzo očekujemo da će biti otvorenje Arap džamije. To je ljepotica i ona će biti urnek svim dućanima koji će se raditi u njenom okruženju i Staroj čaršiji. Nekoliko godina se vodi sudski spor protiv mene kao odgovornog lica pod izgovorom da nisam smio dozvoliti da se renovira džamija. Malo su se prešli. Čak nam se prijeti kaznom do 25.000 eura. Po njihovom nalogu, kako stoji, ugrožen je ambijent manastira Đurđevi stupovi koji se „nalazi u njenoj blizini“. Kada sam pitao sudiju da li je bila u Novom Pazaru, rekla je da nije. Zna li gdje je Arap džamija, a gdje Đurđevi stupovi i u kakvom je stanju bila Arap džamija kada su 2014. godine naložili da se u njoj ne smije klanjati jer je u ruševnom stanju i da prijeti opasnost da neko bude ozlijeđen. Ili su htjeli da Arap džamija bude ruglo i šta god se desi u Novom Pazaru prva slika koja se šalje u svijet preko medija je stara oronula Arap džamija, gdje je zagušljivo i parče po parče otpada sa nje. Vidite, skoro dvije godine se od mene traži da priznam zašto nisam spriječio i zašto sam dozvolio obnovu. Ovo je ozbiljan problem, a naša je obaveza da naše džamije budu primjer kakva nam je i vjera. Džamije treba da budu uređene, sređene, da pripadaju Islamskoj zajednici i da vakufi pripadaju Islamskoj zajednici, a ne da izgleda kao da nema domaćina i da može da se radi sa time šta se hoće. Nije ovo Islamska zajednica iz 1970-tih godina, ova zajednica ima svoje aktiviste, džematlije, vakife, svoje uposlenike, ustanove i mi smo kadri i spremni da to branimo i vraćamo. Voljeli bismo da se primjenjuju zakoni. Zakon predviđa da može postojati jedna Islamska zajednica i ne treba nikada postavljati pitanje koja islamska zajednica. Jedna je Islamska zajednica, a ovo drugo je paravjerska tvorevina, nije Islamska zajednica. Može da bude klub šatkara, bilo šta drugo, ali nije Islamska zajednica, kojoj je omogućeno da otme 20 džamija od Islamske zajednice i sada pokušavaju da vakufsku imovinu ne vraćaju Islamskoj zajednici pod izgovorom kako ne znaju kome da vrate. Znaju itekako, a ako ne znaju mi ćemo ih podsjetiti i kazat ćemo im ko je vlasnik vakufske imovine i kome ona pripada. Neslavno su prošli svi oni koji su udarali na džamije i vakufsku imovinu tih godina. Mogli bismo nabrajati kakvo su poniženje doživjeli. Isto ili još gore će proći i ovi koji se drznu na vakufsku imovinu i oni koji su otimali džamije. Još 2008. godine imamo nekoliko primjera gdje su neki davali naloge o otimanju džamija i dan-danas su u invalidskim kolicima ili u bolnicama. Nije to slučajno.

 

Rekli ste da se vodi sudski proces protiv Vas. Kada ste to kazali vratilo nas je u neka vremena od ranije. U ovom vremenu danas da se vodi zbog toga sudski proces protiv Vas? Da živimo negdje drugdje bilo bi nedopustivo. Ko su ti autoriteti koji su mogli da pokrenu nešto protiv Vas?  

Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić: Mnogo je nelogičnosti. Lokalna samouprava je preko svojih inspekcija još 2014. godine naložila da nije dobro da Arap džamija bude u daljoj upotrebi, što je sasvim normalno. Nakon toga dali su nam uslove koje smo ispunili. Ali ne može ni lokalna vlast niti bilo koja inspekcija ili Zavod nama govoriti kakva će džamija izgledati. Ona ima svoja pravila i unutrašnjost džamije ima svoja pravila. Ako pogledate, Novi Pazar je dobio na izgledu sa Arap džamijom. Nedavno sam se sa nekim šalio poput onih što su u Mostaru ponovo podizali Stari most i rekli da će da sagrade još stariji nego što je bio. Kada prođete pored Arap džamije ona je uljepšala Novi Pazar. O svakom detalju se vodilo računa i preko 500.000 eura je u nju uloženo. Pogledajte samo unutrašnjost i šašovce, mihrab i mimber, preko godinu dana su rađeni, minara – na koji način je sačuvana njena autentičnost i originalnost, čime je pokrivana. Mislite da nismo mogli da je sklepamo na moderan način. Ne, htjeli smo da pokažemo i pošaljemo poruku da o svakom detalju vodimo računa. Da nismo vodili računa o tim detaljima vjerovatno ne bi bilo ni ovih sudskih tužbi. Sve to govori da smo na dobrome putu i neće nas zaplašiti, niti nas odvratiti. Zajednica je dovoljno snažna i stabilna da sa time može da se nosi. Samo sam istakao probleme sa kojima se suočavamo u XXI vijeku gdje imate sudske naloge protiv onih koji čuvaju dostojanstvo svoje vjere, obraza i Zajednice. Pitao sam sudinicu da li nešto ima slično u odnosu na Srpsku pravoslavnu crkvu. Ona mi je odgovorila da ne povezujem to sa time. Pitao sam da li je ikada pozvala vladiku ili patrijarha. Naravno da nije jer ne bi smjela, jer je sveto. Misle ako će pozvati mene i donijeti neke odluke da će nas to zaustaviti. Ne, naše džamije će izgledati najljepše, bit će zaštićene, bit će mjesto spokoja i mira gdje će se ljudi duhovno napajati imanskom energijom. Naše džamije će ličiti na svoje vjernike. Vakufska imovina, koju su nam darivali nekada i sada, bit će zaštićena. Nikada se više neće vratiti vrijeme kada su nekom odlukom i dopisom mijenjali namjenu određene vakufske parcele. Pola Hadžeta na vakufskom zemljištu je oduzeto i tu su sagrađene kuće, zgrade. Groblje na Hadžetu, gdje je preko 2500 uglednih muslimana ubijeno, prodato je u placeve i ljudi žive na tim grobovima. Nimalo mi nije čudno što kod određenih porodica imate izvitoperen način života. To je zato što su njihove kuće na grobovima. Njihovi placevi su vakufski – prodato, oteto. Sve što je oteto je prokleto. Ovo što je ostalo, a nisu uspjeli da pretvore u beton, bit će zaštićeno.

 

Koliko je sramota za državu pokazivati silu vodeći proces protiv vrhovnog poglavara zajednice muslimana, Bošnjaka i svih pripadnika islama ovdje?

Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić: Oni su se drznuli 2007. godine kada su mislili da otmu Islamsku zajednicu. Mislili smo da je to vrijeme prošlo, ali izgleda da nije. Idemo dalje, dostojanstveni.

 

Kada pričate sa svojim kolegom iz Hrvatske i kažete mu da se vodi proces protiv Vas, kakve su reakcije?

Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić: Oni su svjesni, iako im nije logično da se tako može desiti. Na graničnom prijelazu u Hrvatskoj, nakon njihovog dopisa da ću kao poglavar muslimana boraviti u zvaničnoj posjeti Hrvatskoj, sačekalo me je nekoliko dužnosnika – policajaca i uposlanika carinske uprave. To dovoljno govori i njima nije jasno je li moguće da se dešava ovo što nam se dešava. Oni su svjesni da se ovdje mnoge stvari nisu završile onako kako treba, ali čvrsto vjerujemo i nadamo se da će se okolnosti promijeniti i da će doći bolji dani.

 

Šta kaže reis Kavazović?

Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić: Sa Reisu-l-ulemom sam razgovarao u nekoliko navrata i svake godine imamo izvještaj po tom pitanju. Oni imaju borbe koju oni vode. Uvijek ih informišem o problemima i poteškoćama sa kojima se suočavamo. On kaže: „Bog da vam je na pomoći, ništa nas to ne iznenađuje.“ Svjesni su u kom blatu se, nažalost, nalazimo.

 

Održali ste hutbu u Brodarevu gdje ste govorili o svetosti ljudskih života i međusobnih odnosa. Vi govorite iz iskustva, a ljudima koji govore iz iskustva se vjeruje. Koliko nama toga stvarno nedostaje? Uz sve ove neprilike u kojima živimo, koliko jedni prema drugima moraju muslimani biti usmjereni prema ovom kako ste rekli?

Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić: Kur'ansko islamsko jedinstvo, islamski džemat, dužnost jednih prema drugima vidimo u riječima Poslanika s.a.v.s.: „Ljudske duše su poput skupina. One koje se prepoznaju zbliže se, a one koje se ne poznaju mimoiđu se.“ Tako je to bilo i tako će biti sve do Sudnjega dana. To tumačim poput talasnih dužina ili frekvencija. Muminska duša permanentno traži vjerničku dušu. Licemjer traži i oslanja se na licemjera, grešnik na grešnika i u ovo teško vrijeme od izuzetnog je značaja kojoj skupini duša mi pripadamo. Ko je naše društvo, sa kim izlazimo na kahvu, sa kim se družimo? Ako se budete napajali sa izvora onda pijete čistu vodu. Ali ako se napajate na drugome mjestu onda je voda zamućena. Ako sebi dozvolite da provodite vrijeme sa kriminalcima, nakon izvjesnog vremena i vi postajete dio kriminala. Ako se družite sa ljudima koji lažu, kradu, psuju – u početku vam to zasmeta, ali nakon izvjesnog vremena i vi postajete dio tog ambijenta i ne para vam uši. U ovim teškim vremenima budemo li smogli snage da pripadamo talasnim dužinama srodnih duša, iskreni, pravedni, pošteni, dobri, ustrajni, lakše će nam biti prebroditi poteškoće i izazove sa kojima se suočavamo. Podsjetio sam u toj hutbi u Bordarevu da je Allahov Poslanik s.a.v.s. sjedio u pustinji sa ashabima gdje je u pijesku nacrtao jednu pravu liniju, a pored te prave linije još nekoliko krivudavih kazavši: „Ovo je moj pravi put i slijedite ovaj put, a nemojte slijediti…“, pokazujući na one druge krive puteve. To znači da ne mogu biti dvije istine već jedna je istina. Ne mogu biti obojica u pravu već samo jedan. Zato ne mogu biti dvije islamske zajednice već samo jedna. Na meni, na tebi i na svakome je da što prije pogleda koliko je na pravome putu. Što se više udaljavate od pravoga puta manje su šanse da se vratite na njega. Koliko god da si otišao i skrenuo sa auto-puta i otišao u pogrešnom smjeru, što prije se vrati nazad, jer će ti lakše i bolje biti. Kur'an i Allahov govor je najbolja navigacija. Kada putujete u nepoznato mjesto ne znate da se najbolje snađete, ukucate navigaciju i slušate uputstva. Kur'anska navigacija je najbolji način da ne skrenemo sa istine i pravoga puta. Sebi i vjernicima savjetujem da se napajaju sa imanskog vrela koje se Kur'anom zove i sunnetom Allahova Poslanika s.a.v.s. Sve drugo je zabluda, gubljenje vremena i stranputica.

 

Srodne duše koje nikada ne zaboravljate. Bili ste prije neki dan u Muftijstvu novosadskom, posjetili ste Novi Sad, Adice i Beočin. Ramazan će uskoro, a ti su ljudi primjer kako se uz podršku može izdržati i preživjeti, kako jedni bez drugih ne možemo i iskazujući poštovanje prema svima koji su van ovih granica pokazali to. Uvijek ste bili uz njih, sa onima koji imaju itekako svojih ličnih problema koji ih more, a kojima pomažete. Lako je u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu biti vjernik, izdržite negdje drugdje?  

Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić: Nigdje nije lako biti musliman i suštinski upražnjavati vjeru. Nažalost, u formalnom smislu svi su danas vjernici. U suštinskom smislu stanje je malo drugačije. Od mjesta do mjesta postoji razlika u načinu upražnjavanja vjere i vjerovanja Allaha dž.š. Na prostoru Vojvodine je preko 50.000 muslimana i to nije mali broj. Bez obzira pripadali romskoj, aškalijskoj, egipatskoj, bošnjačkoj, turskoj ili albanskoj populaciji, pripadnika islama ima toliko. Mi smo samo udarili temelje onome što treba da slijedi na tim prostorima. Novi Sad zaslužuje islamski centar i nadam se tome jer je u interesu Vojvodine i Srbije da u Novom Sadu zablista islamski centar. Ovo što sada radimo samo su temelji i početak. Ne mogu da budem ponosan jer smo pune dvije godine čekali na odobrenje za izgradnju džamije u Velikom Ritu. Dobili smo dozvolu i zahvalan sam gradonačelniku Novog Sada. Završili smo džamiju za manje od godinu dana. Imao sam priliku da sa narodnim poslanikom, potpredsjednikom Skupštine akademikom Zukorlićem obiđem Medžlis IZ-e Novi Sad gdje nas je dočekao koordinator Muftijstva Nedžad-ef. Hasanović sa svojim saradnicima. Obišli smo novosagrađenu džamiju u Velikom Ritu, Adicama, Novi Sad. Zahvalan sam mu jer je i ranije pokazao zainteresiranost za stanje muslimana. Inače, političari obilaze uoči izbora, a sada nisu izbori. On je došao da obiđe svoju Zajednicu i svoje muslimane. Zadovoljan sam i zahvalan Allahu dž.š. jer smo napravili dobre temelje. Na tim prostorima naši imami klanjaju pet vakata namaza zajedno sa svojim džematlijama. Na tom području sve je vezano za Islamsku zajednicu, ti muslimani su prepušteni Islamskoj zajednici. Nama jeste teško, ali se ponosim što nam je pripala čast da pomažemo tim muslimanima u Beogradu, Novom Sadu, Subotici. Vrlo brzo treba da započenmo novi objekat u Somboru, Kikindi. U završnoj smo fazi pregovora za formiranje džemata u Somboru. Radujemo se uspjesima. Tamo gdje ima džemata, džamija i vjernika, tamo je dobro za sve. Ne samo za muslimane kao manjinsku grupaciju, već za sve one koji dijele zajednički prostor. Uvijek se radujem gdje god koja bogomolja nastane i čini me sretnim i radosnim. Neka svako na svoj način upražnjava svoju vjeru. Tamo gdje ima muslimana tamo je sreća i spas i za one koji pripadaju drugoj ideologiji i religiji. Ne treba niko da se boji islama. Islam je selam, a selam je mir. Naš čovjek svakoga dana po nekoliko puta priželjkuje mir drugima. Po izlasku iz namaza mi završavamo sa: „Gospodaru moj, Ti Si mir, od Tebe je mir.“ Toga nam je danas jako potrebno. Zato se sa selamom i islamom ponosim i radujem. Ne treba niko da se boji selama i da se plaši islama. Od devijantnih razumijevanja i ponašanja treba svi da se bojimo, ali od prelijepog islama i selama svi možemo samo imati koristi.

 

Ojačali ste Zajednicu u čitavoj Srbiji, osnažili i organizirali narod koji je bio u najtežem položaju. Kada sluša neko ko nije odavde nego sa strane zar se neće zapitati o kakvoj „drugoj islamskoj zajednici“ govorimo. Kada se stavi na vagu šta je ko uradio, može se lako izmjeriti gdje je pravda?

Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić: Da nismo sve ove projekte započeli ne bismo imali sve ove probleme. Islamska zajednica da se je zadržala na dženazama, mevludima, hatmama i jasinima ne bismo nikome zasmetali. Posao koji radimo je od izuzetnog značaja, ali u normalnim društvima Islamska zajednica bi bila nagrađena od države zbog projekata koje radi. Podižemo djecu kroz sistem obdaništa.

 

Sada ćete ispratiti generaciju maturanata Medrese, a to su generacije koje nemaju mogućnost ni da primaju dječiji dodatak?  

Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić: To je strašno jer do prije tri godine roditelji su imali pravo na dječiji dodatak. Prije tri godine neko se drznuo da kaže da Medresa nije u sistemu obrazovanja Republike Srbije. Naravno da nije, jer ona radi shodno Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama, shodno normativnim aktima Islamske zajednice. Tim zakonima je dozvoljeno da djeca imaju pravo na dječiji dodatak. Neko se drznuo da bi se ogadilo djeci i roditeljima, da kažu da je to škola gdje djeca nemaju pravo na dječiji dodatak. Kako su imala pravo do prije tri godine? Taj nesporazum koji postoji između Ministarstva za rad i socijalnu politiku i Ministarstva obrazovanja moraju uskladiti između sebe. Ministarstvo pravde je jasno dalo do znanja da su medrese srednje vjerske škole i polaznici tih škola imaju pravo kao i svi drugi polaznici srednjih škola. Kada hoćete nekome nešto da osporite prebacujete odgovornost na trećeg. Tako prolazi vrijeme. Tvrd smo mi orah i ljudi koji šalju svoju djecu nisu ih poslali da pohađaju Medresu zbog dječijeg dodataka, ali je to još jedna nepravda koja se čini prema našoj djeci. Tako oni pomjeraju crtu – jedne godine ne daju dječiji dodatak, druge godine im može pasti nešto drugo na pamet i tako redom. U normalnim društvima država bi nagrađivala Islamsku zajednicu zato što pomažemo ozdravljenju društva kroz naš obrazovni sistem: obdanište, Škola Kur'ana, mektebi, Medresa, Islamski fakultet. To bi bila privilegija u nekim društvima da imaju nekoga ko će podizati normalne ljude. Mi podižemo ljude koji će voljeti a neće mrziti, generacije koje će graditi a neće rušiti. Zar to nije velika podrška naše zajednice ovoj državi? Da smo se zadržali na mevlude, dženaze, hatme i jasine onda im ne bi palo na pamet da prave paravjersku tvorevinu, već bi rekli da smo dobri. Vrijeme je bilo da se uključimo i pomognemo ozdravljenju društva. Vidite kako je stanje u gradu, svakoga dana neko na nekoga puca, imamo hapšenja zbog droge, krađe. U posljednje vrijeme policijski organi se ozbiljnije ponašaju negoli u prethodnom periodu. To je za nas jako bitno jer ljudi počinju pomalo da stiču povjerenje u policijske organe. Volio bih da tako bude i sudstvu, ali nije ni ovo u policijskim strukturama dovoljno, moraju se mnoge stvari ispraviti. Ne mogu u policiji biti kriminalci. Imam čvrsta obećanja od načelnika i drugih da rade na tome i da neće biti kao što je nekada bilo. To je za nas bitno i vrlo značajno. Mi hoćemo da pomognemo jer smo dio ovoga društva, države, ovdje živimo. Mi pomažemo kroz naš sistem obrazovanja. Kada bi drugi radili i pola onoga što mi radimo, svima bi nam bilo bolje. Mi radimo svoj posao i dvojni standardi i nepravde koje nam se čine ni u kom slučaju neće nas odvratiti od našega kursa i puta. Mi ćemo dalje ustrajavati na dobru, pomaganju i ozdravljenju društva. Nije to baš lako i jednostavno kada imate primjenu dvojnih standarda, a trebate da ustrajavate u dobru. To je naša misija, zadaća i mi ćemo, ako Bog da, ustrajati u tome.

 

Vi ste mogli da napravite sebi neku rezidenciju, poseban objekat ili zgradu gdje ćete boraviti. Odlučili ste da boravite u krugu Mešihata gdje Vam se školuju djeca, gledate te generacije kako odrastaju. Ko se usuđuje uopće da Vam sudi?  

Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić: Nigdje nema ljepše nego ovdje i ja se ponosim time. Svako jutro sretnem se sa učenicima i poprimim pomalo tog njihovog iskrenog, čestitog i ponosnog, pa i njihove snage. Kada ih vidim to mi je vjetar u leđa jer su oni došli tu da se školuju. To je škola koja ima danas 521 učenika u odjeljenjima i to je za nas veliko ohrabrenje. Čini me sretnim i ponosnim da sam dio ambijenta ovdje u ovome krugu Muške medrese, Medžlisa Novi Pazar i sve što čini Islamsku zajednicu, kako je u narodu poznato, Vakufom. Mi smo ovdje u Vakufu.

Sisak je mjesto gdje živi oko 4000 muslimanskih domaćinstava. Petrinja je prošla kroz veliko iskušenje, a 70 domaćinstava je, što u potpunosti, što djelimično, porušeno, što je bilo razlogom da otvorimo mnoge teme. Svakako da se zahvalim našim vjernicima koji su mi omogućili i bili sebetom da boravim u Sisku i uvjerim se u ono kroz šta su prošli tamošnji pripadnici islama i budemo dio pomoći muslimanima u Sisku, Petrinji i čitavoj Hrvatskoj. Zahvaljujem vam se i molim Boga da ustrajete u rasvjetljavanju istine na ovim prostorima jer ste jedini medij koji objektivno izvještava i obasjava zatamnjeni put.