Suština života u jednoj suri

Poziv na razumijevanje sure El-Fatiha (1. dio)

Uzvišeni Allah nam Se predstavlja na početku Svoje Knjige, u suri El-Fatiha. Prilikom predstavljanja, nije htio ostaviti dojam strogoće, nije Se htio raspravljati sa nama. Predstavio Se na način koji podrazumijeva da to već znamo, da smo Ga u svojim srcima već spoznali i prihvatili.

Uvod

Najljepša kur'anska sura je ujedno prva sura u Kur'anu, El-Fatiha. To je, ujedno, prva sura objavljena u cijelosti. Općepoznato je da prvo što je objavljeno Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jesu prvih pet ajeta sure El-Alek:

Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara,

stvara čovjeka od ugruška!

Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,

koji poučava peru,

koji čovjeka poučava onome što ne zna. (El-Alek, 1-5)

 

Međutim, tada nije objavljena cijela sura El-Alek. Ostali ajeti su objavljeni kasnije. Međutim, po mnogim predajama, sura El-Fatiha je objavljena odjednom. To je bio prvi slučaj da je neka sura objavljena na taj način.

Među islamskim učenjacima postoji razilaženje koji je prvi ajet El-Fatihe. Neki kažu da je to Bismila:

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Drugi vjeruju da to nije njen prvi ajet, već:

الْحَمْدُ للّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.

 

Ovo drugo mišljenje je bliže i mom razumijevanju, pa će ovo predavanje početi tim ajetom. Jer, samo o Bismili bi nam trebalo cijelo predavanje. Uostalom, iako duboko cijenim i prvo mišljenje, postoje jaki dokazi u Kur'anu i vjerodostojnim hadisima da El-Fatiha počinje ajetom:

الْحَمْدُ للّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.

 

Ko god je čitao neki od tradicionalnih tefsira, sigurno je naišao na poznati hadisi-kudsi u kome Uzvišeni Allah kaže: “Namaz Sam podijelio između Mene i Moga roba na dva dijela, pa kada kaže rob: El-hamdu lillāhi Rabbil-’ālemīn – Hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Allah kaže: ‘Hvali me Moj rob…’”[1] – do kraja predaje. U ovom hadisu je spomenut svaki ajet El-Fatihe, ali nije spomenuta Bismila. To je jasna indikacija o tome koji je njen prvi ajet. A Allah najbolje zna.

1) Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova

Dakle, ovo je početak El-Fatihe:

الْحَمْدُ للّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ

El-hamdu lillahi Rabbil-alemin.

Izraz El-hamdu lillah je veoma čest među muslimanima. To govorimo kada nam neki posao dobro ispadne ili kada se sretnemo na ulici u upitamo jedni druge za zdravlje. Pošto se bavim proučavanjem arapskog jezika i finesa kur'anskih riječi, posebnu pažnju obraćam na značenje, ali i na način na koji je nešto rečeno u Kur'anu.

Pokušajte se sjetiti značenja fraze El-hamdu lillah. Kako bi glasio njen prijevod? Neko će reći: „Hvala Allahu“, a drugi će reći: „Slavljen neka je Allah.“ Tu nailazimo na problem sa preciznim prijevodom ovog ajeta. Jer, čak i u arapskom jeziku riječ hamd ima dva značenja: zahvala i pohvala (slavljenje). Zbog toga, moram navesti neke primjere kako bismo napravili jasnu razliku između ovo dvoje. Jer, zahvala i pohvala su dvije različite stvari. Ako pored vas prođe zaista lijep automobil, da li ćete ga pohvaliti ili mu zahvaliti? Pohvalit ćete ga, naravno. Reći ćete da je jako lijep, a nećete mu prići i milujući ga reći: „Hvala ti, dragi BMW-u.“ Ako se nekom rodi beba, otići ćete da mu mubareklišete i reći: „Maša-Allah, jako lijepa beba.“ (iako smatram da sve bebe kada se tek rode više liče na starce). Kako se to zove: pohvala ili zahvala? Naravno, pohvala.

Zahvala iz kurtoazije

 

Sa druge strane, zahvala je potpuno različit pojam. Ljudima kažete: „Hvala ti“ samo onda kada nešto učine za vas, kada vas zaduže svojim dobročinstvom. Kad ugledate nešto lijepo, nešto što vas oduševi, nešto što vam uljepša dan, pohvalit ćete to. Međutim, kada vam neko učini uslugu, zahvalit ćete mu se i nećete ga obavezno pohvaliti. Zahvala i pohvala ne moraju ići zajedno. Navest ću vam primjer iz Kur'ana.

Musa, alejhisselam, odrastao je u zanimljivom okruženju. Veoma poznata adresa je u pitanju. Možete li se sjetiti koja? Da, to je Faraonov dvor. Faraon ga je prisvojio i na njegovom dvoru je odrastao. Kada se Musa, alejhisselam, vratio iz izgnanstva sa poslaničkom misijom i kada je Faraona pozvao u pravu vjeru, Faraon se na neki način uvrijedio, kao da mu je želio reći: „Kako se usuđuješ da mi se tako obraćaš?“ Uzvišeni Allah spominje taj razgovor:

„Zar te među nama nismo gajili dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?“ – reče Faraon – „i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik?“ (Eš-Šuara, 18-19)

Faraon mu prebacuje za sve usluge koje mu je učinio i pita ga: „Zar nisi zahvalan?“ Musa, alejhisselam, svoj odgovor započinje riječima:

وَتِلْكَ نِعْمَةٌ تَمُنُّهَا عَلَيَّ

To dobročinstvo koje mi prebacuješ…

Tj. „Hvala.“ To je bio način da mu prizna dobro koje je uradio, čim ga spominje u odgovoru. Na ovaj način, zahvalio se čak i Faraonu. Nije ga pohvalio, jer Faraona niko nikada neće pohvaliti, naročito ne Allahov vjerovjesnik. Dakle, zahvala može postojati bez pohvale i uzdizanja.

 

Nastavit će se…

Autor: Nouman Ali Khan

Preveo: Senad Redžepović

Glas islama 309, strana 23

 

[1]Hadis je vjerodostojan, bilježe ga Muslim (395), Ebu Davud (821), Tirmizi (2953) i drugi. (op. prev.)