Ljepota izraza u hadisima Allahovog Poslanika s.a.v.s.

Ovaj prilog se bavi isticanjem lijepih izraza i riječi u  hadisima  Allahovog Poslanika s.a.v.s.  Kako znamo, čovjekov život vezan je za dvije vrste odnosa, a to su odnos prema svome Gospodaru i prema Njegovim stvorenjima, na temelju čega će na Ahiretu zaslužiti nagradu ili kaznu. Dužnost mu'mina je da bude koristan svojoj porodici, zajednici, ummetu i društvu uopće, pa mu je Allah s.w.t. dao divan uzor – Muhammeda s.a.v.s., Allahovog roba i poslanika. Sprovođenjem hadisa u djelo dolazi se do harmoničnijeg stanja društva za čiji je opstanak potrebno čuvanje jakih moralnih vrijednosti i zato alimi i da'ije moraju voditi računa o metodama upućivanja i prenošenja znanja drugima, a Poslanik s.a.v.s. je bio najljepšeg ahlaka.

Allahov poslanik Muhammed s.a.v.s. je kao osoba bio jednostavan, iskren, srdačan, umjeren, uzoran, tražio je od vjernika da se ophode prema drugima onako kako očekuju da se drugi ophode prema njima, bio je pravičan u odnosu prema ljudima, dobročinitelj, savjetnik, blage naravi, strpljiv na iskušenjima, neprijatnostima i nevoljama, te odlučan odgojitelj, bez obzira na kompliciranost životnih situacija. Prije navođenja hadisa u kojima se ističu posebno lijepi izrazi, podsjetit ćemo se hadiske terminologije. Hadis  u arapskom jeziku znači vijest ili govor uopće, a u hadiskoj nauci ono što je Muhammed s.a.v.s. rekao, radio ili šutnjom odobrio, te hadisi koji govore o njegovim tjelesnim i duhovnim osobinama. Sunnet u arapskom jeziku znači postupak ili način ponašanja, a u hadiskoj nauci postupak i način ponašanja Muhammeda s.a.v.s. Sunnet u određenom smislu podrazumijeva cjelokupne hadise, pa možemo kazati da je prvi izvor islama Kur'an a.š., a drugi Sunnet. Haber u arapskom jeziku znači vijest, a u hadiskoj nauci je sinonim hadisu. Eser u arapskom jeziku znači trag, ostatak ili vijest, a u hadiskoj nauci ima općenitije značenje, pa se veli – svaki hadis je eser, a svaki eser nije hadis. Hadisi-kudsi je hadis čije se riječi pripisuju Allahu dž.š. Razlika između hadisi-kudsi i Kur'ana je u tome što je Kur'an objavljen preko meleka Džibrila, a on vahjom; zatim, Kur'an je mudžiza, a hadisi-kudsi nije i učenje Kur'ana, čak i bez razmišljanja o njegovim ajetima, jeste ibadet, a kod hadisi-kudsi to nije slučaj. Razlika hadisi-kudsije i ostalih hadisa je što su u ostalima sadržane riječi (i postupci) Poslanika. I da se podsjetimo da je f'al optimizam, tj. lijepa riječ koja obraduje čovjeka kada je čuje.

Kada uzmemo u ruke neku knjigu ili časopis od prije jednog stoljeća, začudimo se koliko je mnogo izraza danas nama nepoznato ili ih se jedva sjetimo, iako su pisani na istom, našem maternjem jeziku. Ali kada je riječ o hadisima Allahovog Poslanika, oni i nakon 14 i po stoljeća plijene i imaju snagu edukacije do Sudnjeg dana. Kada bi opisivao nešto, Allahov Poslanik s.a.v.s. bi koristio riječi koje su bile jasne slušateljima. Kad bi govorio o vjerniku rekao bi da je ”poput palme”. Lakše je slušatelju bilo upamtiti izreku da je ”vjernik poput palme” nego upamtiti vrline vjernika, da je: lijepog izgleda, čvrst i postojan, daje korisne plodove, ne smeta nikome, ukras je svojoj okolini itd. Kada bi rekao da je vjernik ”poput savitljive stabljike” to bi značilo da je fleksibilan, umjeren, nesalomiv, ali i popustljiv, spreman na dijalog itd.

Šta znači doslovno prenošenje hadisa i prenošenje hadisa po smislu? Hadiski učenjaci su u početku insistirali na doslovnom prenošenju hadisa, čak i sa njegovom intonacijom.  Ibn Umejr se jednom prilikom poslužio hadisom: „Munafik je kao nesposobna ovca među dva stada.“ Ibn Omer, koji je tu bio prisutan, rekao je: ,,Ne lažite na Vjerovjesnika s.a.v.s., on je ovako rekao: – Munafik je kao smetena ovca među dva stada.“ Iako je smisao oba hadisa isti, insistiralo se na doslovnosti. Učenjaci koji su dozvoljavali prenošenje hadisa po smislu imali su kriterije da prenosilac ima solidno znanje iz svih disciplina arapskog jezika, da zna terminologiju hadisa, da pravilno govori i izgovara glasove. Poslanik s.a.v.s. se ovako izražava prilikom izricanja dove: ,,…Gospodaru moj, učini Kur'an proljećem moga srca, svjetlom mojim grudima…“ (Ibn Tejmije)

Poslanik s.a.v.s. nas obavještava šta je Allah s.w.t. pripremio za one koji govore lijepe riječi: ,,U Džennetu postoje odaje (sobe) čija se spoljašnjost vidi iznutra, a unutrašnjost spolja. Uzvišeni Allah ih je pripremio za one koji gladnima hranu daju; ljudima se lijepim i prijatnim riječima obraćaju; redovno nafilu poste i noću klanjaju (nafilu namaz) dok svijet spava.“ (Tirmizi)

U hadisima se često aludira na nešto, kao u ovom primjeru: Ebu Musa El Eš'ari r.a. prenosi da je Allahov Poslanik rekao: „Dobar sagovornik i loš sagovornik su kao prodavac mirisa i kovač. Prodavac mirisa će ti pokloniti miris ili ćeš ga kupiti, ili ćeš osjetiti lijep miris; a kovač ili će ti zapaliti odjeću ili ćeš od njega osjetiti ružan miris.“ (Muttefekun alejhi, hadis: 367)

Ovdje se ne želi omalovažiti zanimanje kovača kao radnika, već se aludira na to da lijepa riječ miriše i onome kome je upućena i slučajnom prolazniku, a kovački zanat se i mirisom i bukom čuje nadaleko i to može smetati prolaznicima (kao što smeta i galama).

Mnogi hadisi su jasni i koncizni. Allahov Poslanik s.a.v.s. je želio oporučiti Muazu ibn Džebelu r.a. sveobuhvatnu, djelotvornu i dovoljnu poruku, pa je rekao: „Boj se Allaha gdje god da si, neka ti dobra djela brišu loša i ophodi se prema ljudima na lijep način!“ Ili neki drugi primjeri: ,,Kada govoriš, lijepo govori…'“, ,,Lijepa riječ je sadaka“, ,,Mudra riječ je izgubljena stvar vjernika: gdje god je nađe, neka je uzme!“

Muhammed s.a.v.s. je koristio veoma suptilan način izražavanja u specifičnim i teškim okolnostima olakšavajući na taj način situaciju u kojoj se vjernik našao. Ebu Musa r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Kada umre dijete jednog roba Uzvišeni Allah kaže Svojim melecima: „Uzeli ste dijete Moga roba?” – a oni odgovore: ,,Da.” Allah im zatim ponovo kaže: „Uzeli ste plod njegova srca?“ – a oni odgovore: „Da.” Potom ih Allah upita: „A šta je rekao Moj rob?” – a oni odgovore: „Pohvalio Te i rekao: – Mi smo samo Allahovi i samo ćemo se Njemu vratiti.“ Tada im Uzvišeni Allah naredi: ,,Sagradite Mome robu kuću u Džennetu i nazovite je Kuća zahvalnosti.“ (Tirmizi, hasen, hadis: 927)

Prijevod hadisa na bosanski jezik ne može u potpunosti dočarati stil hadiskog izraza. To se, između ostalog, primijeti i kada govorimo o rimovanju kao vidu hadiskog izraza. Primjer je hadis koji predstavlja Poslanikov govor u trenucima iznenađenja i neočekivanosti. Kod njega je došlo jedno ensarijsko dijete koje se igralo sa pticom. Ptica je uginula, pa je Poslanik rekao: „Ja Eba ‘Umajr, ma fe'ale nugajr?“ (O, Ebu Umejre, šta uradi vrapčić?)

Slikovito prikazivanje vrijednosti je izraženo u hadisima Allahovog Poslanika s.a.v.s. Ebu Musa el Eš'ari r.a. kaže da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Vjernik koji uči Kur'an je kao utrudždže – cedrat (limun, pomorandža): ima lijep miris, a i ukus mu je lijep; a vjernik koji ne uči Kur'an je kao hurma: nema mirisa, a ukus joj je sladak. Munafik koji uči Kur'an je kao bosiljak: ima lijep miris, a ukus mu je gorak; a munafik koji ne uči Kur'an je kao gorka tikvica: nema mirisa, a ukus joj je gorak.“ (Muttefekun alejhi, hadis:1002)

Također, slikovito prikazivanje se vidi i u ovom hadisu: „Brinite se i čuvajte ovaj Kur'an (ono što ste naučili iz njega), jer, tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, on se zaboravlja brže nego što se deva s veze (konopa kojim joj je noga svezana) oslobodi.“ (Muttefekun alejhi, hadis: 1009)

U hadisima je prisutno navođenje primjera. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je od Resulullaha s.a.v.s. čuo ove riječi: „Šta mislite kada bi pred vratima jednog od vas bila rijeka u kojoj bi se on pet puta dnevno kupao, da li bi imalo prljavštine na njemu ostalo?“ „Ne bi“ – odgovoriše prisutni, a Resulullah s.a.v.s. dodade: „To je primjer pet dnevnih namaza s kojima Allah briše počinjene grijehe.“

Kao što kupanje pet puta dnevno čisti od vanjske prljavštine, tako i klanjanje pet dnevnih namaza čisti od duhovne nečistoće.

Zatim, prisutno je i šaljivo izražavanje. Šaljivo izražavanje Resulullaha je bilo u smislu kazivanja istine kroz šalu koja nikoga ne vrijeđa. Navodi se sljedeći hadis: Hasan Basri r.a. kazuje da je jedna starica rekla Allahovom Poslaniku s.a.v.s.: „Allahov Poslaniče, moli Allaha da me uvede u Džennet!“ „U Džennet ne ulaze starice“ – odgovori joj. Žena se okrenu i poče plakati. „Recite joj“ – povika Poslanik s.a.v.s. – „u Džennet neće ući kao starica, jer Uzvišeni Allah kaže: Mi ćemo hurije iznova stvoriti, i djevicama ih učiniti, milim muževima njihovim, i godina istih. (El-Vaki'a, 35-37) (Znači, u Džennet će ući mlada.)

Šaljiv stil izražavanja koristili su i neki ashabi. Primjer: Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je rekao: „Tako mi Allaha, osim kojeg drugog boga nema, znao sam ležati potrbuške od gladi. Jednog dana sam sjeo na put kojim svijet prolazi, pa je prošao Vjerovjesnik s.a.v.s. i nasmiješio se kada me je vidio, spoznavši šta je na mom licu i šta je u mojoj duši. Zatim je rekao: „Eba Hirr!“ Odgovorio sam. „Izvoli Allahov Poslaniče!“ Rekao je: „Pođi za mnom!“ Krenuo je, a ja sam ga slijedio. Zatim je ušao u kuću, dao mi izun i ja sam ušao. Našao je posudu mlijeka i pitao: „Otkuda je ovo mlijeko?“ Odgovorili su mu: „Poklonio ti je taj ili taj!“ On reče: „Eba Hirr!“ Rekao sam: „Izvoli Allahov Poslaniče.“ On reče: „Idi stanarima džamijske sofe i pozovi ih.“ (Stanari sofe su gosti islama; nemaju porodice, imetka, niti bilo koga. Kada bi došla sadaka Allahovom Poslaniku s.a.v.s. on bi je davao njima i ništa nije uzimao, a kada bi mu došao poklon pozvao bi ih i on bi uzeo dio, a dio dao njima.) To mi je palo teško i rekao sam (u sebi): „Šta je ovo mlijeka za onoliko stanara džamijske sofe! Ja sam bio preči da popijem ovo mlijeka, pa da mi se povrati snaga.“ Kada su došli naredio mi je da ih poslužim i nije bilo nade da će meni išta ostati, a morao sam biti pokoran Allahu i Allahovom Poslaniku. Pa sam uzeo posudu i davao je svakom čovjeku dok se ne napije. Tako je sve išlo dok nisam došao do Vjerovjesnika s.a.v.s., a svi ostali su se već bili napili. Uzeo je posudu, stavio na svoju ruku, pogledao je u mene, nasmiješio se i rekao: „Eba Hirr, ostali smo ja i ti.“ Rekao sam: „Istinu si rekao Allahov Poslaniče!“ Rekao je: „Sjedi i pij!“ Pa sam sjeo i pio. On mi opet reče: „Pij.“ I ja sam pio. Tako mi je govorio sve dok nisam rekao: „Tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom, nema više gdje stati.“ Rekao je: „Daj!“ Pa sam mu dao posudu. On se zahvalio Uzvišenom Allahu, rekao: „Bismillah“ i popio ostatak. (Buhari, hadis: 507)

U hadisima Allahovog Poslanika s.a.v.s. vidi se i insistiranje na pravilu. U cilju moralnog odgoja vjernika i uljepšavanja njihovog ahlaka – bontona Božiji Poslanik je insistirao na pravilima lijepog ponašanja. Kilde b. Hanbel r.a. priča: „Došao sam i ušao kod Vjerovjesnika s.a.v.s., a nisam selam nazvao, pa mi on reče: -Vrati se i reci: Es-selamu ‘alejkum! Mogu li ući?“

Zatim, izazivanje reakcije postoji u hadima Poslanika s.a.v.s. Bojeći se da vjernici ne zapadnu u letargiju, Poslanik im je budio pažnju ovakvim izjavama: Enes r.a. prenosi: „Allahov Poslanik nam je održao hutbu kakvu nikad nisam čuo, pa je rekao: – Kad biste vi znali ono što ja znam, zasigurno bi se malo smijali, a sigurno biste mnogo plakali!“ Enes reče: „Tada su ashabi pokrili lica svojom odjećom i od plača jecali.“ (Obnavljajući svoju bogobojaznost) (Muttefekun alejhi, hadis: 452)

Može se naći i vrjednovanje hvaljenjem, ka na primjer: Džabir r.a. prenosi da je Vjerovjesnik, jedne prilike, zatražio od svojih ukućana začin za jelo, pa kada su mu odgovorili da nemaju ništa osim sirćeta, naredio je da mu ga donesu. Potom je pristupio jelu izgovarajući: „Divan li je začin sirće, divan li je začin sirće!“ (Muslim, hadis: 741)

U mnogim hadisima primjećuje se postavljanje pitanja. Džabir b. Semure r.a. pripovijeda da je Allahov Poslanik s.a.v.s. istupio pred njih, pa im rekao: „Zar se nećete poredati u saffove kao što se meleci poredaju kod svoga Gospodara?“ „A kako se meleci poredaju kod svoga Gospodara?“ – upitasmo mi, a on odgovori: „Upotpune prve saffove i zbiju se u njima.“

Poslanik s.a.v.s. je uzor svim ljudima zato što je na najvećem stupnju morala. Učestvovao je u svim fizičkim naporima zajedno sa svojim ashabima, šalio bi se sa njima, družio i razgovarao. Odazivao se na poziv siromašnog i imućnog, posjećivao bi bolesne i u najudaljenijem dijelu grada, prihvatao bi izvinjenje, prvi bi nazvao selam i prvi pružao ruku da se rukuje. Bio je najprijatnija osoba i najraspoloženija. Bio je najbrižniji roditelj, idealan muž, izuzetan lider, vođa i državnik. Jednom riječju – čovjek najbolje ćudi, morala i uzor vjernicima do Sudnjeg dana.

Glas islama 309, strana 18-19,Piše: Doc. dr. Mersada Nuruddina Agović