Adabi Bajram namaza

Bajram je poseban blagdan u tradiciji muslimana. Nema zajednice u islamskom svijetu, a da ne slavi ovaj dan. Bajram predstavlja trenutke veselja, radosti i zajedništva.
U jednoj godini islamskog lunarnog kalendara bajramuju se dva bajrama. Prvi bajram je Ramazanski bajram i traje tri dana – 1, 2, i 3. ševvala. Ramazanskim bajramom se obilježava završetak mubarek mjeseca Ramazana i veliki uspjeh izvršenja obaveze posta.
Drugi bajram je Kurban bajram ili Hadžijski bajram. Traje četiri dana i obilježava se 10, 11, 12, i 13. zul-hidždžeta.
Pored onih uobičajenih doktrinarnih i pravnih propisa, Bajram ima i adabe koji su neodvojivi. Ovdje ćemo spomenuti neke od njih.

Okupati se radi Bajrama
Lijepo je da se očisti i okupa, da opere zube četkicom ako nema misvaka, da obuče najljepše odijelo koje ima, da se namiriše dozvoljenim mirisom, jer je to dan velikog skupa sa velikim brojem muslimana, većim od broja džume namaza.
U noći uoči Bajrama običaj je da se djeca okupaju, a odrasli ujutru, prije odlaska u džamiju. To je sunnet Allahovog poslanika, kao što prenosi Ibn Abas r.a: „Allahov Poslanik bi se okupao na Ramazanski i Kurbanski bajram.“ Ibn Kajim navodi još vjerodostojniju predaju od Abdullaha b. Omera „da se Poslanik a.s. kupao za Bajram prije nego bi izašao da klanja bajram namaz“.

Obući najljepše odijelo
Obući najljepše odijelo koje čovjek ima kao i za vrijeme džume namaza, jer se i u vrijeme Bajrama ljudi okupljaju. Ibni Abbas (Allah bio zadovoljan njime) kaže: „Allahov Poslanik a.s. oblačio bi Bajramom crveni ogrtač.“
Lijepo je namirisati se na Bajram, oprati zube i obući najljepše odijelo koje osoba ima u tom trenutku. Zna se da je Vjerovjesnik a.s. oblačio najljepši ogrtač koji je imao za vrijeme Bajrama i za vrijeme džume namaza.
Ono što je običaj u islamskom svijetu, a što se kod nas zagubilo, iako je bilo nekada dio naših običaja, jeste kupovina nove odjeće djeci za Bajram. Enver Mulahalilović o tim nekadašnjim bošnjačkim običajima kaže: „Često se djeci kupuje odjeća i obuća pred Bajrame, pa se i na taj način Bajrami obilježavaju i uljepšavaju. Odrasli muškarci i muška djeca sa njima odlazili su, obučeni u bajramska odijela i namirisani, u najbližu džamiju na sabah i bajram namaz…“

Pojesti nešto i popiti prije izlaska radi namaza Ramazanskog bajrama
Jelo kod Kurbanskog bajrama treba ostaviti do iza bajram namaza. Ovo se odnosi na one koji kolju kurbane. Prenosi se od Burejde, odnosno njegovog oca (Allah bio zadovoljan njima), da Allahov Poslanik  a.s. ne bi izlazio da klanja Ramazanski bajram prije nego bi nešto pojeo, a da ne bi ništa jeo prije namaza Kurban bajrama sve dok se ne bi vratio. Tada bi pojeo nešto od svog kurbana. (Darekutni; nešto slično navodi i Tirmizi; smatraju da je kazivanje autentično. Hadis prenosi i Ahmed)
Od Enesa r.a. se prenosi da je rekao: „Božiji poslanik a.s. ne izlazaše jutrom na Ramazanski bajram dok ne bi pojeo nekoliko datula.“
U drugoj predaji od Enesa r.a. se kaže: „Vjerovjesnik ih je jeo u neparnom broju.“
Ibn Hiban u svojoj predaji bilježi hadis u kome se kaže: „Vjerovjesnik ne bi izlazio jutrom na Bajram dok ne bi pojeo tri, pet ili sedam datula, odnosno još manje ili više od ovog broja, ali uvijek u neparnom broju.“
Čestitanje Bajrama
Čestitanje Bajrama obavlja se poslije klanjanja bajram namaza. Muhammed ibni Zijad Ilhani kaže: „Imao sam priliku da vidim Ebu Umameta Bahiliju kako izaražava čestitku ashabima u vrijeme Bajrama i kaže: Tekabbelellahu minna we minkum – Neka Allah primi i od nas i od vas.“

Udjeljivanje milostinje
Zabilježen je u Buharinom Sahihu hadis u kome se kaže:
– Vjerovjesnik a.s. je na dan Ramazanskog bajrama ustao i klanjao. Počeo je sa klanjanjem namaza, a potom održao hutbu. Kada je završio hutbu, sišao je, otišao do žena (koje su prisustvovale bajram namazu) i naslonivši se na Bilalovu ruku održao im predavanje. Bilal je potom prostro svoj ogrtač na koji su žene bacale milostinju. Pitao sam Ata’a, kaže Ibn Džurejdž, je li to bio zekat jevmu-l-fitr – sadekatu-l-fitr? „Ne – odgovorio je – nego milostinja koju one dijeljahu tada. Bacile su svoje hurme i svoj dragocjeni nakit…“
Dozvoljeno je, dakle, javno i otvoreno tražiti milostinju od bogatih na ime ispomoći oskudnih i siromašnih ljudi. Dijeljenje milostinje u dobrotvorne svrhe pospješuje bolji odnos između bogatih i siromašnih, kao i otklanjanje niza drugih društvenih neprilika.

Glas islama 319, strana 31, autor prof.dr. Hajrudin Balić, Islamske teme