Nova godina u očima muslimana

Hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, a salevat i selam donosimo na našeg Prvaka, vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Svaka vjera i nacija u svijetu ima svoje praznike – posebne dane, koje veličaju u odnosu na druge dane i na sebi svojstven način ih provode.

Allah s.w.t. je i sljedbenike dini islama Svojom milošću počastio također posebnim mubarek danima. U hadisu kojeg prenosi Enes ibn Malik r.a. stoji:

عن أنسٍ قالَ : قدمَ رسولُ اللَّهِ صلَّى اللهُ عليهِ وسلَّمَ المدينةَ ولَهم يومانِ يلعبونَ فيهما فقالَ ما هذانِ اليومانِ قالوا كنَّا نلعبُ فيهما في الجاهليَّةِ فقالَ رسولُ اللَّهِ صلَّى اللهُ عليهِ وسلَّمَ إنَّ اللَّهَ قد أبدلَكم بِهما خيرًا منهما يومَ الأضحى ويومَ الفطرِ

„Kada je Allahov Poslanik s.a.v.s. stigao u Medinu, njezini stanovnici imali su svoja dva dana u kojima su igrali i zabavljali se. Upitao je: ‘Koji su ovo dani’, pa su mu rekli: ‘Mi smo ih proslavljali u džahilijjetu.’ Allahov Poslanik s.a.v.s. im tada reče: ‘Zaista vam je Allah zamijenio te dane boljim: danima Kurban bajrama i Ramazanskog bajrama.'“ (Ebu Davud)

Pored dva poznata Bajrama, Allah je odabrao još neka vremena i prostore i učinio ih svetim i posebnim. Neke mjesece, dijelove mjeseci, dane, noći, sahate, situacije, tri sveta hrama, mesdžide. Od vjere je sve ovo uvažavati, jer jedno od najvećih dobročinstava i ibadeta je veličanje Allahovih svetinja i odabira, kako to Allah u Kur’anu u suri Hadždž kaza:

ذَٰلِكَ وَمَن يُعَظِّمْ شَعَائِرَ اللَّهِ فَإِنَّهَا مِن تَقْوَى الْقُلُوبِ

Eto tako; a onaj ko veliča Allahove svetinje to je od znakova bogobojaznog srca.

Sve mimo toga, u pogledu vremena i mjesta, musliman ne smije veličati niti ga obilježavati na bilo koji poseban način.

Sveto je samo ono zašta je Allah rekao da je sveto, pa tako štovanje onoga što nije Allahov odabir predstavlja jedan od grijeha i prijestupa u ovoj našoj potpunoj vjeri. Ovaj prijestup prelazi u veliku akaidsku devijaciju ako se radi o vremenima i prostorima koje svetkuju neke druge vjere i konfesije, a o njima nam slovo Objave, bilo kroz Kur'an, bilo kroz hadis, nikakve vijesti nije donijelo.

Hronologija proslave neislamskih praznika

Kur'an nas obavještava o tome da se za vrijeme ranijih poslanika i ummeta u krugovima pravovjernih znala javiti iskra za prakticiranjem neislamskih obreda.

Tako u kazivanju o Musa a.s. stoji da su Benu Israil, neposredno nakon što ih je Musa a.s. preveo preko mora, bili zavedeni od strane šejtana vidjevši jedan mnogobožački narod. Kur'an o tome govori na sljedeći način:

وَجَٰوَزْنَا بِبَنِىٓ إِسْرَٰٓءِيلَ ٱلْبَحْرَ فَأَتَوْاْ عَلَىٰ قَوْمٍۢ يَعْكُفُونَ عَلَىٰٓ أَصْنَامٍۢ لَّهُمْ ۚ قَالُواْ يَٰمُوسَى ٱجْعَل لَّنَآ إِلَٰهًا كَمَا لَهُمْ ءَالِهَةٌ ۚ قَالَ إِنَّكُمْ قَوْمٌ تَجْهَلُونَ

I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naiđoše na narod koji se klanjao kumirima svojim. “O Musa” – rekoše – “napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!” “Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti” – reče on. (7:138)

Kako bilježe imami hadisa, nešto slično se desilo za vrijeme Poslanika, s.a.v.s. na putu Hunejna.

عن أبي واقد الليثي أنَّ رسولَ اللهِ صلَّى اللهُ عليه وسلَّمَ لمَّا خرَجَ إلى حنين، مَرَّ بشجرةٍ للمشركينَ يُقالُ لها: ذاتُ أَنْواطٍ، يُعلِّقونَ عليها أسلحتَهم، فقالوا: يا رسولَ اللهِ اجعَلْ لنا ذاتَ أَنْواطٍ كما لهم ذاتُ أَنْواطٍ، فقال النبيُّ صلَّى اللهُ عليه وسلَّمَ: سُبحانَ اللهِ! هذا كما قال قَومُ موسى: {اجْعَلْ لَنَا إِلَهًا كَمَا لَهُمْ آلِهَةٌ} [الأعراف: 138]، والذي نَفْسي بيدِه، لَتَرْكَبُنَّ سُنَّةَ مَن كان قَبلَكم.

Od Ebu Vekida Lejsija prenosi se: “Sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, izašli smo na Hunejn, a tek smo bili prihvatili islam. Mušrici su imali lotos kojeg su nazivali Zatu Envat, a oko kojeg su obilazili i na njega vješali svoje oružje. Pa smo i mi naišli kraj lotosa te rekosmo: ‘O Allahov Poslaniče, načini i ti nama Zatu Envat kao što i oni imaju Zatu Envat.’ Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Allahu ekber – Allah je najveći, tako mi onog u Čijoj je ruci moja duša, rekli ste kao što su rekli Izraelćani: ‘Napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!’ Postepeno ćete primati običaje onih prije vas.'“ (Tirmizi, sahih)

Allahovi sunneti – zakoni na Zemlji se ne mijenjaju, pa tako i dan-danas imamo pojavu slijeđenja onoga zašta Allah nije spustio sultan – dokaz. To je, između ostalog, nagovijestio i sam Poslanik s.a.v.s. rekavši:

عن أبي سعيد الخدري رضي الله عنه مرفوعاً: “لتتبعن سنن من كان قبلكم، حذو القذة بالقذة، حتى لو دخلوا جحر ضب لدخلتموه. قالوا: يا رسول الله، اليهود والنصارى؟ قال: فمن؟ ”

„Vi ćete, uistinu, slijediti puteve onih koji su bili prije vas ličeći na njih kao što je slična perka na strijeli drugoj perci, tako da kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste u nju ušli.“ Upitali su (prisutni): „Allahov Poslaniče, (jesu li to) Jevreji i kršćani?“ „A ko drugi“, odgovorio je. (Muttefekun alejhi)

Evidentno je da se Poslanikova s.a.v.s. riječ obistinila, a slijeđenje ehlul-kitabija u nekim njihovim običajima dakako je izraženije u muslimanskim krugovima koji dijele isti životni prostor sa njima, ili se pak sa njima graniče. Jedan od tih datuma posebno je zanimljiv, jer je postao međunarodnim praznikom, a o njemu će biti više riječi u narednim redcima.

Nova godina

Kao i svi narodi i sve nacije u svijetu, tako i veliki broj muslimana i Bošnjaka pripremaju se za doček Nove godine i istu kako-tako obilježavaju. Nova godina se predstavlja međunarodnim praznikom koji nema primjesa ikakve vjere niti religiozne korijene, pa kao takva može biti sveprihvaćena od strane svih.

Šta je to Nova godina, od kada datira, na osnovu čega se računa, ima li obilježja neke vjere, po čemu je toliko bitna, pa da je cijeli svijet slavi? To su pitanja koja svaki pametan insan treba da postavi sebi, jer to što je cijeli svijet slavi nije sam po sebi dovoljno jak argument da bi je insan slavio.

Obilježavanje Nove godine datira od vremena Konstantina I Velikog, rimskog cara, koji je vladao 306-337. godine. On je u Rimskom carstvu uveo velike promjene, a jedna od njih je bila prihvatanje kršćanstva kao državne religije. Ono što se o njemu zna jeste da je on prije prihvatanja kršćanstva bio pagan (višebožac), a jedan od običaja pagana bio je obilježavanje rođenja božanstva Sunca po imenu Januar, i to u noći 1. januara, koji je prvi mjesec Sunčevog kalendara. To nam, ustvari, govori da je obilježavanje Nove godine ritual kojim se slavi rođenje jednog božanstva, što je u islamu definirano kao širk ili najteži grijeh. Kako je taj praznik od paganskog postao međunarodni? To je političko pitanje i mi se time nećemo baviti. Ono što je bitno da znamo jeste da je to vjerski praznik, ali ne muslimanski.

Nakon što smo pojasnili prirodu ovog praznika i njegovu duboku ukorijenjenost u paganstvu, te nakon toga u kršćanstvu, obilježavanje Nove godine na bilo koji način je vrlo opasno za muslimana, jer tim običajem on sve više postaje neko drugi, a sve manje je musliman. Time nesvjesno musliman mijenja svoje vjerovanje i gubi svoj identitet. A to nije integracija, nego asimilacija. Ko se asimilira – njega nema, on ne postoji.

Praksa je pokazala da cijeli svijet, pa s njima i Bošnjaci, Novu godinu dočekuju na zajedničkim proslavama, u restoranima, kafanama ili disko klubovima, uz alkohol, glasnu muziku, razgolićene pjevačice i urnebesni ples, dok se kod onih što je dočekuju kod kuće kite jelke, kupuju pokloni i lumpuje sve do zore. Zar se tako obilježava jedan „državni“, pa još i „međunarodni“ praznik?

Mi imamo svoje mubarek dane – Bajrame. Te dane treba da obilježimo i iskoristimo da obradujemo svoje najmlađe. Na taj način ćemo i u njima, a i u sebi, razviti svijest o pravim, muslimanskim i bošnjačkim vrijednostima i mubarek danima.

Imajmo na umu hadis Poslanika a.s. koji veli:من تَشبَّه بقوم، فهو منهم

„Onaj ko prihvati običaje jednog naroda (druge vjere), njemu i pripada.“

Simbolika

Ako malo pažljivije sagledamo sve ono sa čime Nova godina dolazi „u paketu“, sva njena nagizdanost i pompeznost, primijetit ćemo da itekako u svakom momentu i detalju ima simbolike religije, odnosno kršćanstva.

▪︎ Djed Mraz je, zapravo, Sveti Nikola, svetac Katoličke i Pravoslavne crkve, biskup, zaštitnik moreplovaca, ribara, pekara, zatvorenika, putnika, brodova, trgovaca, djece i studenata. Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim poklonima na dan sv. Nikole. Bio je poznat po tome što je tajno davao ljudima novac, a sada se na Zapadu često poredi sa Djedom Mrazom. Djeda Mraza na engleskom zovu Santa Claus, što je skraćeno od Santa Nikolaus (sveti Nikola). Dan sv. Nikole obilježava se 6. decembra, odnosno 19. decembra po Julijanskom kalendaru. Kod Srba najčešći porodični svetac je sv. Nikola i slavi se kao Nikoljdan svakog 19. decembra.

▪︎ Jelka u kući te kićenje iste. Ovo zimzeleno drvo nije bez razloga izabrano da bude simbol i personifikacija Nove godine. Kako sve što ima veze sa Novom godinom duboko odiše kršćanstvom, tako i ova vrsta drveta baca svjetlo na nešto čega se treba prisjetiti u toj noći.

▪︎ Lampioni ili novogodišnja rasvjeta kojima se kite jelke, prozori, domovi te cijele čaršije retrospektiva su Betlehema u onoj noći u kojoj se radio Isus – Isa a.s.

Sve ovo nam govori da ničeg spontanog nema u vezi sa ovom noći i ovim praznikom.

Na samom kraju, neka nam uvijek na umu bude Allahov zakon na Zemlji koji glasi:

إِنَّ اللّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّى يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنْفُسِهِمْ

Allah neće popraviti stanje jednog naroda, sve dok se taj narod sam ne promijeni. (Er-Ra'd, 11)

Molimo dragog Allaha da nas uputi na Pravi put i oprosti grijehe naše. Amin.

Glas islama 327, Prof. Berin-ef. Ljajić