Čini dovu i kada ti ruže cvjetaju

Ne vapi se Allahu da nam pomogne samo onda kad nam je teško i kada upadnemo u nevolju. Allaha se sjećajte uvijek, molite Ga i tražite od Njega uvijek – i kad vam je lijepo i kad vam je teško. Nemojte čekati da vam se desi neki problem, pa da se tek onda sjetite Allaha. Tražite od Njega snagu radi budućih događaja u kojima će vaša snaga biti testirana.

Samo da znate, bit će slučajeva kada će se i sama realnost mijenjati u vašu korist. To je momenat kada ste Allahu bliski, kada On odluči da vam dadne šta god želite. Problem sa nama je što požurujemo, što sve hoćemo odmah i želimo da nam se nikada ne desi nikakvo iskušenje. Nemojte zaboraviti da su iskušenja samo testovi pomoću kojih se kvalificiramo za bolju šansu ulaska u Džennet. Uzvišeni Allah želi da položite ispite koji će vas približiti Njemu. Ovo nas vodi do sljedeće napomene o kojoj želim govoriti.

Smisao kušnje

Svi mi imamo listu stvari koje želimo ostvariti u životu. Mladić se želi oženiti, djevojka se želi dobro udati, želite naći dobar posao, opremiti sebi kuću, želite da vam je porodica dobro opskrbljena, da su djeca dobro obrazovana, da se ožene i udaju na najljepši način… Glava vam je puna planova i prioriteta. Svakome od nas se neki prioritet mota po glavi u zadnjih mjesec dana, godinu ili nekoliko godina. Uzvišeni Allah nas u Svojoj Knjizi uči da postoji jedna stvar koja je vrjednija od svega ostalog. Ukoliko je postignemo, imat ćemo sve nabrojano i više od toga. Taj prioritet se zove bliskost Allahu.

Kada je život dobar i samo dobar, kada ljudi nemaju nikakvih iskušenja, nastaje problem poremećaja pažnje i liste prioriteta. Igrate video-igrice, nakon toga odgledate film, poslije toga izađete sa društvom u grad, postavljate slike na društvene mreže, večerate u restoranu, vratite se kući i kasno zaspite. Gdje je Allah u ovoj vašoj dnevnoj rutini? Gdje je svjesnost o Njemu? Nema je. Postojite samo vi i svijet u kome uživate, ljenčarite i provodite se.

A onda… Dođu teška vremena. Prijatelja je sve manje. Video-igre više nisu tako zanimljive. Automobil vam se sve manje sviđa. Ni hrana vam nije ukusna. Zdravlje vas je odjednom napustilo i promijenilo vam sve prioritete. Sve što želite jeste da što prije izađete iz bolnice. Sve što želite je da možete ponovo normalno hodati. Ne zanima vas nijedan novi film. Ne zanima vas ništa što vas je ranije zanimalo, jer vam je Allah privremeno uskratio samo jednu Svoju blagodat. Kada to shvatite imate dvije opcije: ili ćete biti poput onih na ivici ponora, pa ćete srljati u još veće nevolje pitanjima: „Zašto mi je Allah ovo priredio? Šta sam to Bogu zgriješio“, ili ćete biti od onih koji otkrivaju najveće blago ovoga svijeta – Allahovu blizinu. Tada ćete shvatiti da ništa nije bilo vaše ni kada ste bili zdravi i imućni. Zdravlje i imetak su dar od Allaha, ništa nije naše.

…kako biste mogli da tražite od Gospodara svoga blagodati. (El-Isra, 12)

Uzvišeni Allah ne koristi riječ keseben – zaradu, već fadlen – dar, blagodat, jer nema šanse da zaradimo zdravlje, imetak i ostale darove od Allaha. Jedino možemo da Ga molimo da nam podari iz Svoje riznice. Sve što imamo Allahovi su darovi. Upravo o tome ne razmišljamo kada nam sve ide od ruke, kada je život previše dobar, kada nam je sve lijepo. Međutim, kada naiđu iskušenja postajete svjesni Njegovih blagodati, počinjete Ga moliti dovama kakve Mu nikada ranije niste upućivali, skrušeno pred Njim stojite i upućujete dove… Upravo tada ste Mu bliži nego ikada ranije. Upravo tada ste ostvarili smisao života i najveći dar, prvi prioritet.

Vjerniku je uvijek dobro

Allah će te, Svojom voljom i iz Njegove savršene milosti, izliječiti. Kada ozdraviš shvatit ćeš jedno: oni minuti i sati dok si bio sam u bolničkoj sobi, kada si bio samo sa Allahom, pred Njim plakao i molio Ga – to su bili najslađi i najbolji trenuci u cijelom tvom životu. To su bili momenti kada si osjetio da između tebe i Allaha nema zastora. To su momenti koji ti mogu donijeti spas na Ahiretu. Najveći dar koji ti je Allah ikada dao je, vjerovao ili ne, baš ta bolest koja te približila Njemu.

Sa druge strane, oni koji hodaju po ivici upadaju u još veću imansku krizu, kao što kaže Uzvišeni:

Ako zapadne i u najmanje iskušenje, svoje lice okreće, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak. (El-Hadž, 11)

Okreće svoje lice od Allaha i prigovara: „Zašto me Allah kažnjava? Zašto mi daje ove nevolje?“ Nekada je muslimanima bilo teško razumjeti da se ovakvo posrnuće može nekome desiti. Međutim, nama je danas veoma lahko razumjeti psihologiju ljudi koji hodaju po ivici. Naime, živimo u vremenima hiper-produkcije i potrošačkog društva. Sve što želimo na dohvat je ruke. Sve što nam treba dolazi brzo. Ako želite da se zabavite, pokrenete neku aplikaciju na mobitelu. Želite u kupovinu – ne morate izlaziti iz kuće, već naručite preko Amazona, a poštar će vam donijeti pred vrata. Skoro sve je postalo dostupno bez truda i trenutačno. Više ne idete u potragu za stvarima, već vam one dolaze na kućni prag. Sve nam dolazi brzo, pa smo se navikli da nas drugi služe. Cijelo društvo je koncipirano da bude u službi nas potrošača. Ako isporuka kasni postajete razdražljivi i nervozni, zovete kompaniju i iznosite zamjerke.

Sa takvim navikama molite nešto Allaha ili očekujete da vam On riješi probleme, a da Ga i ne zamolite. Očekujete instant-uslišenje, naviknuti na brzu uslugu. Međutim, uslišenje dove se oduži. Činili ste dovu jučer, ali danas se ništa nije promijenilo. Ni sutra. Postajete nervozni. Postajete razočarani. Mislite da ste mušterija i da je mušterija uvijek u pravu, pa vam ne pada na pamet da ponovo podignete ruke i skrušeno molite. Mislite da je Allah dužan da vam dadne sve što Ga molite. To je psihologija onih koji hodaju po ivici ponora, onih koji okrenu lice od Allaha čim naiđu na neko iskušenje.

Morate razumjeti da Uzvišeni Allah ima poseban plan za svakoga od nas. Uporedite sljedeća dva primjera. U prvom primjeru, Jakub alejhisselam je izgubio voljenog sina Jusufa alejhisselam. Tugovao je i plakao za njim mnogo godina. Tek nakon tako dugog perioda Allah mu vraća sina. U drugom primjeru, Musaa alejhisselam je majka izgubila dok je bio beba. Morala ga je staviti u kolijevku i pustiti niz rijeku. Već nakon nekoliko sati Uzvišeni joj vraća dijete. Bio je na Faraonovom dvoru, ali nijedna žena ga nije mogla nahraniti, pa su došli do njegove majke i ona ga je nahranila. Ovim želim reći da Uzvišeni Allah nekada odagnava bol i tugu odmah, a nekada tek nakon dugog perioda. U oba slučaja postoji neko dobro za nas.

Autor: Nouman Ali Khan

Preveo: Senad Redžepović

Ne vapi se Allahu da nam pomogne samo onda kad nam je teško i kada upadnemo u nevolju. Allaha se sjećajte uvijek, molite Ga i tražite od Njega uvijek – i kad vam je lijepo i kad vam je teško. Nemojte čekati da vam se desi neki problem, pa da se tek onda sjetite Allaha. Tražite od Njega snagu radi budućih događaja u kojima će vaša snaga biti testirana.

Samo da znate, bit će slučajeva kada će se i sama realnost mijenjati u vašu korist. To je momenat kada ste Allahu bliski, kada On odluči da vam dadne šta god želite. Problem sa nama je što požurujemo, što sve hoćemo odmah i želimo da nam se nikada ne desi nikakvo iskušenje. Nemojte zaboraviti da su iskušenja samo testovi pomoću kojih se kvalificiramo za bolju šansu ulaska u Džennet. Uzvišeni Allah želi da položite ispite koji će vas približiti Njemu. Ovo nas vodi do sljedeće napomene o kojoj želim govoriti.

Smisao kušnje

Svi mi imamo listu stvari koje želimo ostvariti u životu. Mladić se želi oženiti, djevojka se želi dobro udati, želite naći dobar posao, opremiti sebi kuću, želite da vam je porodica dobro opskrbljena, da su djeca dobro obrazovana, da se ožene i udaju na najljepši način… Glava vam je puna planova i prioriteta. Svakome od nas se neki prioritet mota po glavi u zadnjih mjesec dana, godinu ili nekoliko godina. Uzvišeni Allah nas u Svojoj Knjizi uči da postoji jedna stvar koja je vrjednija od svega ostalog. Ukoliko je postignemo, imat ćemo sve nabrojano i više od toga. Taj prioritet se zove bliskost Allahu.

Kada je život dobar i samo dobar, kada ljudi nemaju nikakvih iskušenja, nastaje problem poremećaja pažnje i liste prioriteta. Igrate video-igrice, nakon toga odgledate film, poslije toga izađete sa društvom u grad, postavljate slike na društvene mreže, večerate u restoranu, vratite se kući i kasno zaspite. Gdje je Allah u ovoj vašoj dnevnoj rutini? Gdje je svjesnost o Njemu? Nema je. Postojite samo vi i svijet u kome uživate, ljenčarite i provodite se.

A onda… Dođu teška vremena. Prijatelja je sve manje. Video-igre više nisu tako zanimljive. Automobil vam se sve manje sviđa. Ni hrana vam nije ukusna. Zdravlje vas je odjednom napustilo i promijenilo vam sve prioritete. Sve što želite jeste da što prije izađete iz bolnice. Sve što želite je da možete ponovo normalno hodati. Ne zanima vas nijedan novi film. Ne zanima vas ništa što vas je ranije zanimalo, jer vam je Allah privremeno uskratio samo jednu Svoju blagodat. Kada to shvatite imate dvije opcije: ili ćete biti poput onih na ivici ponora, pa ćete srljati u još veće nevolje pitanjima: „Zašto mi je Allah ovo priredio? Šta sam to Bogu zgriješio“, ili ćete biti od onih koji otkrivaju najveće blago ovoga svijeta – Allahovu blizinu. Tada ćete shvatiti da ništa nije bilo vaše ni kada ste bili zdravi i imućni. Zdravlje i imetak su dar od Allaha, ništa nije naše.

…kako biste mogli da tražite od Gospodara svoga blagodati. (El-Isra, 12)

Uzvišeni Allah ne koristi riječ keseben – zaradu, već fadlen – dar, blagodat, jer nema šanse da zaradimo zdravlje, imetak i ostale darove od Allaha. Jedino možemo da Ga molimo da nam podari iz Svoje riznice. Sve što imamo Allahovi su darovi. Upravo o tome ne razmišljamo kada nam sve ide od ruke, kada je život previše dobar, kada nam je sve lijepo. Međutim, kada naiđu iskušenja postajete svjesni Njegovih blagodati, počinjete Ga moliti dovama kakve Mu nikada ranije niste upućivali, skrušeno pred Njim stojite i upućujete dove… Upravo tada ste Mu bliži nego ikada ranije. Upravo tada ste ostvarili smisao života i najveći dar, prvi prioritet.

Vjerniku je uvijek dobro

Allah će te, Svojom voljom i iz Njegove savršene milosti, izliječiti. Kada ozdraviš shvatit ćeš jedno: oni minuti i sati dok si bio sam u bolničkoj sobi, kada si bio samo sa Allahom, pred Njim plakao i molio Ga – to su bili najslađi i najbolji trenuci u cijelom tvom životu. To su bili momenti kada si osjetio da između tebe i Allaha nema zastora. To su momenti koji ti mogu donijeti spas na Ahiretu. Najveći dar koji ti je Allah ikada dao je, vjerovao ili ne, baš ta bolest koja te približila Njemu.

Sa druge strane, oni koji hodaju po ivici upadaju u još veću imansku krizu, kao što kaže Uzvišeni:

Ako zapadne i u najmanje iskušenje, svoje lice okreće, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak. (El-Hadž, 11)

Okreće svoje lice od Allaha i prigovara: „Zašto me Allah kažnjava? Zašto mi daje ove nevolje?“ Nekada je muslimanima bilo teško razumjeti da se ovakvo posrnuće može nekome desiti. Međutim, nama je danas veoma lahko razumjeti psihologiju ljudi koji hodaju po ivici. Naime, živimo u vremenima hiper-produkcije i potrošačkog društva. Sve što želimo na dohvat je ruke. Sve što nam treba dolazi brzo. Ako želite da se zabavite, pokrenete neku aplikaciju na mobitelu. Želite u kupovinu – ne morate izlaziti iz kuće, već naručite preko Amazona, a poštar će vam donijeti pred vrata. Skoro sve je postalo dostupno bez truda i trenutačno. Više ne idete u potragu za stvarima, već vam one dolaze na kućni prag. Sve nam dolazi brzo, pa smo se navikli da nas drugi služe. Cijelo društvo je koncipirano da bude u službi nas potrošača. Ako isporuka kasni postajete razdražljivi i nervozni, zovete kompaniju i iznosite zamjerke.

Sa takvim navikama molite nešto Allaha ili očekujete da vam On riješi probleme, a da Ga i ne zamolite. Očekujete instant-uslišenje, naviknuti na brzu uslugu. Međutim, uslišenje dove se oduži. Činili ste dovu jučer, ali danas se ništa nije promijenilo. Ni sutra. Postajete nervozni. Postajete razočarani. Mislite da ste mušterija i da je mušterija uvijek u pravu, pa vam ne pada na pamet da ponovo podignete ruke i skrušeno molite. Mislite da je Allah dužan da vam dadne sve što Ga molite. To je psihologija onih koji hodaju po ivici ponora, onih koji okrenu lice od Allaha čim naiđu na neko iskušenje.

Morate razumjeti da Uzvišeni Allah ima poseban plan za svakoga od nas. Uporedite sljedeća dva primjera. U prvom primjeru, Jakub alejhisselam je izgubio voljenog sina Jusufa alejhisselam. Tugovao je i plakao za njim mnogo godina. Tek nakon tako dugog perioda Allah mu vraća sina. U drugom primjeru, Musaa alejhisselam je majka izgubila dok je bio beba. Morala ga je staviti u kolijevku i pustiti niz rijeku. Već nakon nekoliko sati Uzvišeni joj vraća dijete. Bio je na Faraonovom dvoru, ali nijedna žena ga nije mogla nahraniti, pa su došli do njegove majke i ona ga je nahranila. Ovim želim reći da Uzvišeni Allah nekada odagnava bol i tugu odmah, a nekada tek nakon dugog perioda. U oba slučaja postoji neko dobro za nas.

Glas islama 337, Autor: Nouman Ali Khan

Preveo: Senad Redžepović