Okovi i Tespih u ruci

Haris Plojović, mladi pjesnik i ljekar iz Novog Pazara, osnovno i srednje obrazovanje završio je u rodnom gradu, a Medicinski fakultet u Beogradu.

Svoje pjesme objavljivao je u časopisima Eckerman i Sent, a prva njegova zbirka poezije Okovi promovirana je 2014. godine, dok je bio srednjoškolac maturant.

Trenutno radi kao ljekar na Odjeljenju za hirurgiju u Novom Pazaru.

Dana 19. januara ove godine održana je promocija njegove druge zbirke pjesama Tespih, a sva sredstva od prodaje knjiga donirana su narodu Palestine.

 

Glas islama: Prije samo par dana promovirana je Vaša knjiga Tespih, a prije deset godina vaša prva zbirka poezije Okovi. Koliko ste sazreli tokom ove decenije kao pjesnik?

 

Haris Plojović: Prije svega, mislim da sam sazrio kao čovjek. To sazrijevanje je osnovno i odatle nastaju sve ostale manifestacije sazrijevanja, pa i ona književna, pjesnička. Ostvario sam se kao ljekar, suprug i otac. To su novi oblici odgovornosti prema svijetu, koji nužno moraju uticati na moj unutrašnji svijet, a odatle povratno ka spoljašnjem svijetu. Dodatni čitalački staž nije odmogao, a ni sama činjenica da sam na ovom putu upoznao puno književnih mentora, među kojima izdvajam Enesa Halilovića i prof. dr. Seada Šemsovića. Zahvalan sam i prof. Zehniji Buliću, prof. Lejli Rebronja, kao i kolegama Hamzi Haliloviću, Ersanu Muhoviću i Amaru Ličini. Oni su nesebično podijelili književna znanja sa mnom. Za sve u životu, veći broj godina vezuje se za mudrost. Književnost nije izuzetak od tog pravila. Različite životne situacije kojima svjedočimo iz dana u dan neprestano rađaju nove motive.

 

 

Glas islama: Da li se naslovi vezuju za tematiku i žanr koji je obrađen, ili je to u potpunosti različito s obzirom da Okovi podsećaju na nešto teško, a Tespih na nešto mirno i sigurno?

 

Haris Plojović: Okovi mogu biti okrugli kao lisice na rukama, a i tespih je okrugao. Ovako ih posmatramo fizički. Metafizički, oni su zatvor i oslobađanje. To je možda glavna poruka –  tansformacija u slobodu. Tespih, slavljenje Boga – oslobađa. Koliko god autori pokušavali da pobjegnu od prvog djela (kojim se često ne ponose), to nije moguće. Uroš Zupan u divnom eseju o književnosti i pisanju navodi da je nemoguće pobjeći od svojih temelja. Navodi da je književnost koja nema svoj temelj nepostojeća. On pominje svoje mjesto Trbovlje, iz čijih predjela je oduvijek crpio motivaciju i inspiraciju. To znači da sve ideje koje smo nosili kao jako mladi i dalje su u nama, samo su promijenile formu, oblik i zaključak. Ali, sve što je postojalo nekada postoji i sada. Sada samo bolje vidim, imam više strpljenja, imam osjećaj za stih i eliminiranje viškova. Mogu da osjetim pjesmu. I više vjerujem. Više volim život.

 

Glas islama: Kako ste zadovoljni promocijom i odazivom naših sugrađana, s obzirom da su sva sredstva otišla za narod Palestine?

 

Haris Plojović: Novi Pazar i Sandžak pokazali su da vole umjetnost, književnost i nauku. Još više od toga, pokazali su da su na pravoj strani svjetske historije, na strani civilizacijskih vrijednosti, na strani potlačenog i nemoćnog palestinskog naroda, svjedočeći svoj antifašizam i ljubav prema miru. Svečana sala Kulturnog centra bila je mala za sve koji su htjeli biti na promociji. Zbog toga mi je ujedno drago i krivo. Drago mi je što se okupljamo u velikim broju oko hairli projekata, a žao što mnogi dragi ljudi nisu mogli biti dio ove fenomenalne, za mene historijske večeri. Na istom mjestu su se okupili svi, a kada kažem svi znamo šta to znači, kao što reče prof. Melida Rebronja, komentirajući promociju knjige. Na tome sam im neizmjerno zahvalan. Palestinski ambasador nam je obećao da nam ovaj čin neće biti zaboravljen. Donacija narodu Palestine bio je sasvim logičan čin, budući da nikada nisam htio biti salonski umjetnik koji će ignorirati stradanje koje se trenutno dešava, a glumiti neku sterilnu umjetnost, lišenu empatije. Umjetnošću se borimo protiv mraka, nepravde i zla. Rekao sam ambasadoru Palestine: „Poštovana ekselencijo, mi imamo pjesme o Palestini, ali imamo i palestinske šume, djelo divne ekipe koja se bori za zdrav Novi Pazar. Nadam se da će naša donacija, koliko god bila simbolična u odnosu na njihovu patnju, barem malo olakšati.“

 

 

Glas islama: Je li bilo teško istovremeno učiti, studirati, baviti se najhumanijim poslom, posvetiti se porodici i istovremeno naći vrijeme za pisanje?

 

Haris Plojović:  Svakako da je izazovno izbalansirati sve životne poslove i izazove, međutim tamo gdje ima volje i iskrenosti, uvijek se nađe rješenje, a dragi Bog da bereket u vremenu i snage da se sve to iznese. Jedna strana uvijek pati zbog druge, ali pitanje prioriteta je pitanje tajminga – uvijek gledamo šta je u ovom trenutku najkorisnije. To nije uvijek jasno, zato se stalno molim za uputu.

 

 

Glas islama: Kakvu poruku biste poslali mladima koji su tek na početku ostvarenja životnih ciljeva?

 

Haris Plojović: Uvijek naglašavam da mladi moraju biti iskreni i hrabri. Iz te dvije vrline će nastati sve ostale. Dominantan narativ koji mladi čuju jeste da je biti neiskren i uplašen isplativo. Da je šutnja spas. Time se ubija duh mladima. Moja poruka: Vi ćete zaista pobijediti ako ustrajete na iskrenosti i hrabrosti. Ove dvije vrline su magnet za sve ostale. Postoje mnogi primjeri mladih ljudi koji govore: – Može drugačije.

Glas islama 340, R: Razgovor s povodom, Int: Džemila Dudić-Delić