Integracija teologije i medicine

 Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast. (El-Isra, 82) 

 

U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. (El-Bekare, 18)

Ramazan je mjesec sauma, islamskog posta ili treće osnovne praktične dužnosti islama. Ramazan je mjesec posta i mjesec početka objave Kur'ana, putokaza ljudima, te jasnog i nepobitnog razmeđa između dobra i zla, istine i neistine, pravde i nepravde, svjetla i tmine, pravog puta i zablude, vjere i nevjerovanja. Do Sudnjeg dana Kur'an ljude vodi jedinom ispravnom putu, vjeri i moralu. Dakle, Ramazanom se ulazi u mjesec posta i mjesec objave Kur'ana. Pošto su prve riječi Objave: Čitaj u ime Gospodara svoga, Koji stvara, Ramazan je i mjesec znanosti u ime i radi Svevišnjeg Allaha. Mjesec Ramazan je i mjesec pobjede istine nad zabludom i laži:

I reci: – Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje. (El-Isra, 81)

Mjesec Ramazan, kao mjesec početka objave Kur'ana, mjesec je lijeka i Allahove milosti, dobrote, blagosti, rahmeta, upute i svjetla vjernicima.

Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast. (El-Isra, 82)

O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima. (Junus, 57)

 

Integracija duha, tijela i uma

Koncept čovjeka kao trodimenzionalnog bića, sastavljenog od tijela, duha (duše) i uma, često se može naći u vjerskim, duhovnim, filozofskim tradicijama širom sveta. Ovaj pogled obično naglašava višedimenzionalnost ljudske egzistencije i složenost ljudske prirode. Evo nekoliko detalja o svakom od ovih aspekata.

Fizičko tijelo je najopipljiviji dio ljudske egzistencije. Koncept duha ili duše često se povezuje sa spiritualnom dimenzijom ljudske prirode. Smatra se da duh predstavlja suštinski dio osobe, koji transcendiraju fizičke granice i može opstati nakon smrti tijela. Um predstavlja mentalnu dimenziju ljudske egzistencije. Obuhvata sposobnosti razmišljanja, zaključivanja, osjećanja, percepcije i kreativnosti. Um omogućava ljudima da razmišljaju, osjećaju, planiraju i proizvode, što ih razlikuje od drugih bića na planeti.

Razmišljajući na islamski način, a govoreći teološkim rječnikom, nameće nam se nekoliko logičnih pitanja: Da li možemo spoznati tajnu posta, a da ne spoznamo tajnu najsavršenijeg Božijeg bića?

Šta je čovjek, zapravo, a šta je njegova bit?  Da li je on skupina organa, ćelija, mesa, krvi, kosti, nerava? Naprotiv. Čovjek, uistinu, nije samo to opipljivo stvorenje. On je nebeski duh koji živi u ovom zemaljskom tijelu. Čovjekova bit nije ništa drugo nego Božiji dar i duhovni dragulj koga je Uzvišeni u njega pohranio, pomoću njega razmišlja i spoznaje, osjeća i razlikuje, pomoću njega upravlja zemljom i proniče do nebeskih sfera i zbog njega je Allah naredio melecima da učine sedždu Ademu a.s., a ne zbog ilovače i blata koji su u njemu: I kad je melecima Gospodar tvoj rekao: – Stvorit ću čovjeka od ilovače, pa kad mu savršen oblik dam i život u njega udahnem, vi mu se poklonite! (Sad, 71-72) Ukratko, to je čovjek, tako kompleksno i unikatno biće, nebeski duh u zemaljskom tijelu, gdje je tijelo kuća, a duša njen vlasnik i stanovnik.

 

Zdravstvene implikacije posta 

Ramazanski post ima ogromne vrijednosti, fadilete, benefite i zdravstvene implikacije na postača, o čemu svjedoče i teologija i medicina. Naime, u postu postoji prilika za jačanje i duha i tijela, jer mnoge bolesti koje snalaze ljude rezultat su onoga što oni unose u svoje trbuhe, ne praveći razliku između onoga što im treba i što im ne treba. Poslanik a.s. je rekao: „Čovjek nije napunio goru posudu od svoga trbuha. Čovjeku je dovoljno malo hrane da bi zadovoljio svoje potrebe, pa ako želi više onda je to jedna trećina za hranu, jedna trećina za vodu, a jedna trećina za njega.“  (Et-Tirmizi)

Ako je želudac kuća bolesti, onda je sustezanje od jela najefikasniji lijek. Želudac nema prilike da se odmori kao u vrijeme posta, a to je odlična šansa tijelu da se oslobodi od mnogih štetnih materija. Jedan poznati magazin objavio je da je tri stotine ljudi izliječeno od šećerne bolesti postom. Istinu je rekao Poslanik a.s.  kada kaže: „Postite, pa ćete biti zdravi.“ (Et-Taberani)

Post je korisna teorijska i praktična lekcija koja se ogleda u čovjekovom upravljanju samim sobom. On kontrolira svoje hirove i nadvladava šale, besposlice i zabave ozbiljnim odnosom prema postu. Post u duší čovjeka razvija vrlinu povjerenja (emaneta), iskrenosti u djelima, vodeći računa da ga obavlja samo zarad Uzvišenog Allaha. Ovo je najveća korist (vrijednost) posta, koja eliminira porok laskavosti, pokazivanja ljudima i munafikluka. Post u duši razvija i najplemenitije moralne ćudi, potiče na pohvalna i korisna djela, dobročinstvo roditeljima, održavanje rodbinskih veza i da se čine dobra djela društvu, porodici i komšijama.

Post je uzrok dobrog općeg zdravlja, u svakom smislu te riječi. On prouzrokuje dobro tjelesno, duhovno, duševno i umno zdravlje. Fizičko zdravlje postiže se tako što se postom odstranjuju akumulirane naslage u tijelu, a naročito u tijelima onih koji žive u izobilju, koji su proždrljivi i prejedaju se, te pate od probavnih smetnji. Ljekari kažu da post štiti tijelo od dehidracije, čisti crijeva od nagomilanih toksina zbog gojaznosti i sprječava gomilanje masnih tvari, koje mogu pogubno utjecati na srce. Dakle, post je poput treniranja konja, kojim se povećava njegova snaga i sposobnost galopiranja naprijed i nazad. Duhovno zdravlje – već je spomenuto da se postom čovjek najbolje duhovno snaži i oplemenjuje. Umno zdravlje rezultat je ispravnog posta, jer on doprinosi dobrom razmišljanju, ispravnim pogledima i promišljanju o Allahovim naredbama, zabranama i o Njegovoj mudrosti. Postačevo razmišljanje pozitivno je i ispravno, on je obasjan svjetlom svog Gospodara Koji uslišava molbe.

Dakle, nasuprot gurmanluku, post je provjereno i teološko-medicinski dokazano djelotvorno dobar za naše zdravlje. Nakon perioda toksikacije i maltretiranja organizma teškom i masnom hranom, post vam dođe kao tajm-aut ili period za odmor organizma. Period posta je kao zasluženi odmor radniku koji je vrijedno radio i zaslužio noć mirnog sna. Ali, ako nema posta, organizam tada sliči radniku koji neprekidno radi danju i noću bez pauze. Takav radnik brzo će se stradati baš kao što to biva slučaj i sa našim zdravljem nakon svih tih gurmanluka. Kada krenete sa postom, čim se organizmu uskrati hrana, to dovodi do hormonskih i neuro-endokrinih promjena. Hormoni počinju da mobiliziraju rezerve u tijelu, a ruski ljekari koji su ispitivali efekte posta kažu da njegovo terapeutsko dejstvo aktiviraju samoregulacioni mehanizmi. Za vrijeme posta mnoge vrijednosti se poboljšavaju: šećer u krvi, nivo holesterola, trigliceridi, nivo insulina… U isto vreme, organizam smanjuje potrošnju svoje energije. Disanje, ritam srca, krvni pritisak – sve se snižava, usporava i ulazi u fazu mirovanja. Tada post mobilizira snage organizma na samoizlječenje. Klasična medicina negira post ka sredstvo liječenja, jer ona ne razumije srž tog procesa. Koncizno, post je Božiji lijek čovjeku uz univerzalnu upotrebu. Post je zdrav, jer post liječi. Ukoliko poštujemo pravila posta, uz moto sticanja Božijeg zadovoljstva, a priori, jačanja bogobojaznosti i zdravstveni efekat je neminovan. Sumirajući spomenuto, završit ćemo hadisom, čija je poruka veoma motivirajuća: „U Džennetu imaju vrata koja se zovu Rejjan. Na njih, izuzev postača, niko drugi neće ući. Oni će ustati i niko drugi na njih, osim njih, neće ući. Kada oni na njih uđu, vrata će se zatvoriti i na njih niko više neće ući.“ (Buhari i Muslim)

Generalna koncepcija islama o čovjeku, formiranju njegove ličnosti i pravcu njegovog djelovanja, pored vjere u Boga i namaza, posebno mjesto zauzima post. Nesumnjivo, njemu pripada veoma važna uloga u procesu humaniziranja čovjeka, razumijevanja ljudskih osobina u njemu i oplemenjivanja njegove duše.

Da bismo bolje razumjeli ulogu posta u formiranju zdrave i snažne ljudske ličnosti, moramo ukazati na činjenicu da je čovjek u stalnoj i vječnoj borbi suprotnosti i dilema. On je u sopstvenom biću rastrgan suprotnostima. U njemu se vodi vječita i teška bitka između luciferskih i destruktivnih sila (životinjski elementi – šejtan) i pozitivnih stvaralačkih sila (ljudski elementi – melek). Čovjek je zaista poprište strašne borbe suprotnosti duha i materije. On je dualističko biće, sastavljeno od duše i tijela. U njemu se interesi duha sukobljavaju sa interesima materije. On je rastrgan između ova dva suprotna elementa. Čitav ljudski život predstavlja, kako kaže francuski filozof Berkson, sudar i sukob dva suprotna kretanja: duha koji se penje do svog izvora – Boga i materije koja pada i vuče čovjeka, isto tako, ka svom izvoru, ka životinji. Duh je jedina velika sila, veliki nalet vitalnosti koji je jednom zauvijek dat od postanka svijeta i koji se neprestano sukobljava sa otporom materije, boreći se da utre put ka boljem svijetu duhovnog savršenstva i ljepota, koristeći materiju putem organizacije.

Glas islama 341, R: Islamske teme – Kur'an i nauka , A: Doc. dr. Sumeja Smailagić