Farzovi i nafile u ramazansko-bajramskim danima (prijedlog)  

“O vjernici pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se Poslaniku i pokoravajte se predstavnicima vašim…“ (En-Nisa, 59) 

 

 

PITANJE: Da li je dozvoljeno da za osobu koja nije postila određene dane mjeseca Ramazana, pa preselila prije izvršenja obaveze, nadoknadu izvrši druga osoba tako što će u njeno ime ispostiti isti broj dana? 

 

ODGOVOR: Nadoknada propuštenih dana posta u mjesecu Ramazanu, koji su izostavljeni zbog opravdanog razloga, kao što je bolest, iznemoglost, starost i sl., obaveza je obveznika, koju će izvršiti na jedan od načina koji su spomenuti u sunnetu Allahovog Poslanika a.s., a to je: napostiti isti broj dana nakon isteka Ramazana, ili za svaki dan propuštenog posta nahraniti po jednog siromaha, odnosno platiti fidju. Odabir jednog od pomenutih načina nadoknade nije pravo slobodnog izbora obveznika, već odraz njegovog realnog stanja i mogućnosti. Dakle, ako je ozdravio ili se njegovo opće stanje popravilo, pa mu post ne škodi, obaveza je da propuštene dane nadoknadi tako što će za svaki propušteni dan napostiti isti broj dana. Znači, u ovom slučaju, kada može napostiti, ne smije – nije dozvoljeno da nadoknadu izvrši izdvajanjem fidje. Međutim, ukoliko su bolest, slabost i iznemoglost stanja koja se nastavljaju i nakon Ramazana, tj. ne očekuje se poboljšanje stanja, onda će takva osoba na ime nadoknade za svaki dan posta izdvojiti fidju, to jest platiti iznos sadekatu-l-fitra, koji se utvrđuje na osnovu jednodnevne ishrane čovjeka (dva obroka), a kojeg može uplatiti u CHR Hajrat, koji finansira rad vakufskih kuhinja u kojima se hrane siromašni, ili će direktno taj iznos usmjeriti osobi koja se po šeriatskim propisima smatra siromahom, to jest osobom koja nema dovoljno imetka da prehrani sebe i svoju porodicu, pa joj je potrebna pomoć zajednice i njenih članova. Želim napomenuti da se po ovom pitanju prave ozbiljne greške od strane osoba koje izdvajaju fidju, kada je oni sami usmjeravaju onima koje znaju, komšijama ili članovima porodice, želeći im pomoći na taj način, a koji ne spadaju u kategoriju siromaha po šeriatskim propisima. Važno je kazati da kada se fidja (otkup za propušteni post) usmjeri osobi koja ne ispunjava uslove siromaštva, onda ona gubi smisao fidje i postaje obična sadaka, što dovodi u pitanje ovaj propis, kao što je slučaj kod direktnog izdvajanja zekata, te je takvu praksu potrebno izbjeći, osim kada smo potpuno sigurni da je primalac siromah u punom smislu te riječi. Ukoliko se desi da osoba koja je bila dužna napostiti dane Ramazana preseli prije izvršenja obaveze, onda će se u njeno ime izvršiti isplata fidje (za svaki dan propuštenog posta nahraniti po jedan siromah ili izdvojiti iznos sadekatu-l-fitra), shodno riječima Allahovog Poslanika a.s.: „Ko preseli, a nije izvršio nadoknadu propuštenog posta u mjesecu Ramazanu, neka u njegovo ime za svaki propušteni dan nahrane po jednog siromaha.“ (Tirmizi). Valja napomenuti da nisu svi islamski učenjaci saglasni po pitanju obaveze nadoknade posta bolesnika koji preseli, jer značajan broj islamske uleme, među kojima i imam Ebu Hanife, smatraju da obaveza nadoknade propuštenog posta nastupa samo ako se stanje osobe popravi, pa bude u stanju postiti, što znači da ako bolest ili iznemoglost traju do smrti, obaveza nadoknade spada sa osobe, jer bolesnik ili iznemogla osoba nisu dužni postiti.

Što se tiče nadoknade propuštenog posta umrle osobe na način da u njeno ime neko od članova porodice isposti određeni broj dana, to je mišljenje koje se zastupa dio islamskih pravnika, na osnovu predaje koju prenosi Aiša r.a. da je Poslanik a.s. rekao: “Ko preseli, a nije izvršio nadoknadu propuštenog posta, neka za njega posti njegov nasljednik.“

Međutim, savremeno mišljenje u hanefijskom, malikijskom i šafijskom mezhebu jeste da se u ime umrle osobe propušteni ramazanski post neće nadoknađivati postom u njeno ime, kao što se za umrlog ne mogu nadoknađivati propušteni namazi na način da neko drugi klanja umjesto njega, već da će se isplatiti fidja, tj. nahraniti određeni broj siromaha, osim ukoliko se ne radi o zavjetnom postu određene osobe, za koji smatraju da se može nadoknaditi postom od strane nekog od članova porodice. Prenosi se od Ibn Abasa r.a. da je rekao: „Niko ne može klanjati u ime nekog drugog, niti može postiti u ime drugog.“

PITANJE: Da li je ispravnije ispostiti u mjesecu Ševalu šest dana koji su sunnet, ili prvo nadoknaditi propuštene dane iz mjecesa Ramazana? Da li se može spojiti jedno i drugo? 

 

ODGOVOR: Iz hadisa koji govori o vrijednosti posta u mjesecu Ramazanu (30 dana) i šest dana u mjesecu ševvalu, koji glasi: “Ko isposti mjesec Ramazan i nakon njega bude postio šest dana u mjesecu ševvalu, bit će mu upisano kao da je postio čitavo vrijeme” (Muslim) jasno se može razumjeti da je nagrada koja je obećana za upotpunjeni Ramazan i post šest dana u ševalu kao da je osoba postila cijelu godinu. Iz ovog se može zaključiti da osoba koja nije upotpunila Ramazan, jer je opravdano bila spriječena postiti, mora upotpuniti Ramazan, pa onda tome dodati još šest dana mjeseca ševala, čime bi smisao i poruka hadisa bili upotpunjeni. U slučaju dileme kojoj vrsti posta dati prednost, nadoknadi farza (ramazanskog posta) ili nafili (šest dana ševala), islamska ulema je mišljenja da je najbolje da osoba prvo nadoknadi farz, pa tek onda nastavi obavljanje nafile, jer su dugovi prema Allahu preči da se izvrše. Ukoliko je postupanje na ovaj način osobi teško, tj. pričinjava opterećenje da posti 10-15 ili više dana u ševalu da bi upotpunila farz i nafilu, ako je osoba dobrog zdravlja i nema smetnji koje se očekuju, dozvoljeno je da se prvo isposti nafila, tj. šest dana ševala, a da se nakon toga izvrši nadoknada propuštenog farza u nekom sljedećem mjesecu. Što se tiče objedinjavanja propuštenih dana Ramazana i nafile u ševalu, te njihovo obavljanje sa jednim nijetom, dio uleme, s namjerom olakšavanja ljudima, smatra da se i to može učiniti. Međutim, ukoliko je osoba zdrava i sposobna da posti, to jest da joj ovaj ibadet ne škodi, lično smatram da je bolje i ispravnije ove ibadete razdvojiti i posebno ih obaviti, uz mogućnost da prvo isposti nafilu u ševalu, a nakon toga, u sljedećem mjesecu, nadoknadi propuštene dane Ramazana, kako bi se olakšalo onima koji žele nagradu upotpuniti.

PITANJE: Da li postoji starosna dob za davanje sadekatu-l-fitra i daje li se na nerođeno dijete? 

 

ODGOVOR: Sadekatu-l-fitr obaveza je dati na sve osobe  koje su pripadnici islama, bez obzira na njihovu dob, dakle bilo da se radi o djetetu ili punoljetnoj osobi, s tim što punoljetni koji ima svoj izvor prihoda daje za sebe, a za maloljetno dijete koje izdržava njegov roditelj ili staratelj daje on.

Dijete koje još nije rođeno, a čije se rođenje očekuje, ne spada u red onih na koje je obavezno platiti vitr, ali se to, ukoliko neko želi, može učiniti, a davanje će imati status sadake, koja u svakom slučaju donosi samo korist, nikako štetu.

 

PITANJE: Koje je zadnje vrijeme izdvajanja sadekatu-l-fitra?  

 

ODGOVOR: Zadnji rok uplate sadekatu-l-fitra jeste vrijeme obavljanja bajram namaza, a to znači da se on može izdvojiti do pred klanjanje bajram namaza. Kada nastupi i obavi se bajram namaz time se završava vrijeme izdvajanja sadekatu-l-fitra. Ukoliko osoba ne izdvoji sadekatu-l-fitr u ovom vremenu, kasnije izdvajanje nema vrijednost sadekatu-l-fitra već ima status obične sadake.

Ukoliko se dogodi da osoba izdvoji sadekatu-l-fitr u propisanom vremenu, ali on ne stigne do svog odredišta, to jest Islamske zajednice, u određenom roku, a bude predat kasnije, to neće uticati na ispravnost sadekatu-l-fitra, jer je izdvojen od strane obveznika u propisanom vremenu.

 

PITANJE: Da li je dozvoljeno slanje zekata i sadekatu-l-fitra van mjesta svog boravka? 

 

ODGOVOR: Sadekatu-l-fitr kao i zekat jesu ibadeti gdje je određivanje prioritetnog fonda ili kategorije u nadležnosti organa Islamske zajednice, a ne stvar lične želje pojedinca.

Shodno tome, tamo gdje postoje organizirane vjerske institucije muslimana ili organi Islamske zajednice, nije dozvoljeno muslimanima da svoj zekat i sadekatu-l-fitr šalju vani ukoliko postoji potreba za sredstvima zekata na tom prostoru ili je stav nadležnog organa Islamske zajednice da postoje prioritetne kategorije na tom prostoru, kao što je slučaj kod nas sa odgojno-obrazovnim i humanitarnim ustanovama.

Slanjem svog sadekatu-l-fitra vani osoba rizikuje izvršenje ovog propisa, jer ne zna i ne može biti potpuno pouzdana da će usmjerena sredstva doći do onih koji su stvarni korisnici ili će završiti u nečijim rukama koji će ih koristiti za razne namjene ili lično bogaćenje. Također, kršenjem odluke organa Islamske zajednice osoba čini grijeh, jer ne poštuje Božiju naredbu o poslušnosti Allahu dž.š., Njegovom Poslaniku i svojim vjerskim vođama. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: “O vjernici, pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se Poslaniku i pokoravajte se predstavnicima vašim…“ (En-Nisa, 59)

Pokornost predstavnicima pomenuta u ajetu, po mišljenju relevantne uleme, odnosi se na vjerske vođe, jer je nezamislivo da će vjerski vođe svoj narod pozvati u nešto našta po vjeri nemaju pravo, za razliku od političkih predstavnika koji vrlo često na putu ostvarenja političkih ciljeva ne gledaju u to da li je Allahovo zadovoljstvo sa onim što čine i čemu pozivaju ili nije.

Glas islama 342, R: Pitanja i odgovori  , A: Dr. Rešad-ef.Plojović