Psihologija i insan (1. dio)

U svom okruženju susrećemo se sa pozitivnim i negativnim, dobrim i lošim, ispravnim i neispravnim, lijepim i ružnim ponašanjima i događajima. Dobri, ispravni i lijepi događaji pozitivno utiču na naš duševni svijet, dok loši, ružni i neispravni događaji ostavljaju negativan trag.

 

 

Subjekt ovog univerzuma je čovjek. Da u njemu nema čovjeka sva domaćinstva bi se ispraznila – svijet bi bio napuštena naseobina. Može se reći da u univerzumu ne postoji ništa što bi ukazalo na to da čovjek nije uračunat u ovosvjetsko postojanje. Stoga je i predmet ovog našeg rada čovjek. On je komplicirano biće, stoga ga je teško razumjeti i prozreti.

Od prvih ljudskih civilizacija, pa do naših dana, u svakom periodu, čovjek se nosio sa raznim poteškoćama i pokušavao da se izbori sa njima i riješi ih. Tadašnji čovjek je isti kao i današnji. Dokle god postoji svijet pojavljivat će se razni događaji, problemi, stresovi i čovjek će pokušavati da nađe način da ih riješi i spasi se. Čovjek je biće koje pokušava da pronađe sreću i stalno ide u potragu za njom. Nažalost, ne mogu je svi pronaći. Ustvari, većina ljudi i ne zna kako da je pronađe.

Prelaskom iz prostog i jednostavnog života u komplicirani povećala se i nesreća čovjeku. Istina je da su se nakon pojave industrijalizacije, velikih gradova i tehnologije u naše živote povećali i faktori koji nam narušavaju mir i uznemiravaju nas. Industrija i tehnologija, pored toga što su nam donijele određene olakšice, donijele su stres i tenzije. Pošto ne možemo da se suprotstavimo tehnološkom razvoju, ne možemo biti ni izvan njega. Stoga, moramo pronaći neki srednji put, balans između tehnologije i života.

Mi ljudi smo tjelesna i duhovna sociološka bića. Uvijek smo u kontaktu sa našom okolinom. U svom okruženju susrećemo se sa pozitivnim i negativnim, dobrim i lošim, ispravnim i neispravnim, lijepim i ružnim ponašanjima i događajima. Dobri, ispravni i lijepi događaji pozitivno utiču na naš duševni svijet, dok loši, ružni i neispravni događaji ostavljaju negativan trag. Sve one negativnosti s kojima se susrećemo utiču na našu dušu, dovode nas do napetosti, uznemiruju nas toliko da se to očitava na našem licu. Ali to se ne zadržava samo na našoj spoljašnjosti već većina tih događaja ostavlja veliki trag na naš unutarnji svijet. Ne možemo skroz uništiti sve negativnosti koje se događaju i koje proživljavamo već ih uz određene napore ili pokušavamo dovesti dotle da nam ne štete ili ih potiskujemo u svoj unutarnji svijet i tu ih ostavljamo. Nažalost, ništa ne nestaje u potpunosti, već se samo kamuflira mijenjajući svoj oblik i u nekom od naših slabih momenata nađe priliku i pojavi se.

Pad našeg radnog tempa, osjećaj konstantnog umora, slabosti i bezvoljnosti, nepronalaženje životnog smisla, udaljavanje od društva, neosjećanje užitka ni u čemu – znaci su našeg umora i iscrpljenosti. Ona osoba koja se uvijek ovako osjeća nastavlja da se bori kroz život ili kao agresivna osoba ili kao tužna osoba koja se zatvorila u sebe. Za ljude koji su u ovakvom stanju život se ponekad pretvara u teško mučenje.

Allah, dželle šanuhu, stvorio je ljude u izvanrednoj ravnoteži. Svakim izobličenjem ovog balansa kod ljudi pojavljuju se neki psihološki problemi. Već smo kazali da je čovjek tjelesno i duhovno biće. Pod tjelesnim podrazumijevaju se biološka i fizička svojstva, dok duhovnu stranu sačinjavaju vjera i naša unutarnja, duhovna fitra. Kao hrana za tjelesnu dimenziju potrebni su vazduh, voda i hrana, dok su za duhovnu potrebni ljubav, dova, ibadeti, plemenita i lijepa ponašanja. Duhovna dimenzija se na ovaj način razvija i dobija smisao. Ne može se izbjeći slabljenje čovjeka ako njegova tjelesna ili duhovna strana ostane bez potrebne hrane. Slabi ljudi, kao i oni pod stresom i sa anksioznošću, lahko se predaju pred negativnostima koje ga ruše iznutra. Stoga je potrebno voditi računa o ovoj ravnoteži. Ukoliko nismo ni tjelesno ni duhovno slabi onda se brže možemo oduprijeti svim problemima s kojima se susrećemo. Uz kurʼanske poruke i slijeđenje Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta, onome koji vjeruje u Allaha poručuje se da ne ostane zatočen tako što će se predati tuzi i depresiji, već se treba sabrati i popraviti te tako sačuvati svoju ravnotežu duše i tijela.

Zbog naše tjelesne i duhovne konstrukcije mi se ponekad radujemo, a nekada tugujemo i plačemo. Nekada tražimo utjehu za probleme i tugu sa kojima se susrećemo. Kada bi pronašli utjehu koja nam olakšava brže bi se smirili i došli sebi. Veoma je važna pozitivna poruka koju dobijamo iz našeg okruženja u periodu kada imamo unutarnje probleme i suočavamo se sa preprekama. Znamo da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovako ophodio prema svojim ashabima. On bi ih uvijek tješio kada im je to bilo potrebno.

Mi ljudi smo ograničeni sa svih strana, a u isto vrijeme smo i bića s puno odgovornosti. Odgovorni smo jer smo svjesni i imamo slobodnu volju. Naša snaga, čulo vida i sluha, naš razum su ograničeni. Po prirodi, kao što postoje stvari koje možemo da uradimo i koje možemo da savladamo, tako postoje i stvari koje ne možemo da riješimo. Ne može svako raditi sve poslove, čak to i nije potreba. Svi imamo talente koji su nam svojstveni. Na primjer, neki su dobri u prirodnim naukama, a neki u društvenim. Drugi mogu imati umijeće lijepog govorništva ili pisanja. Ovo su sve lijepe umjetničke sposobnosti. Kada osoba želi da ima sve ove talente, bez da prije toga spozna svoj potencijal, on pati kada shvati da ne može savladati neku od tih vještina. Patnja koju osjeća ostavlja negativan trag na one sposobnosti koje osoba već posjeduje. Na kraju se susretne sa preprekom da spozna svoje talente i sposobnosti te zbog toga biva nesretan. Trebali bi znati i biti svjesni svojih sposobnosti, kao što trebamo znati kazati NE poslovima koje ne možemo da uradimo. U suprotnom, možemo pasti u depresiju i izgubiti samopoštovanje. Ukratko, trebamo biti svjesni samih sebe.

Kada se pogleda u Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet vidjet ćemo kako je on, alejhi selam, pružao moralnu podršku ljudima oko sebe, pomagao im je da se vrate normalnom životu i pokazivao im kako da izađu iz klonuća duha. On, alejhi selam, tješio je svoje ashabe, svoje supruge i djecu. Ove njegove postupke možemo shvatiti kao važan metod za postizanje društvene sreće.

Utjeha, a ne prazna obmana. Utjeha je jedan vid napora koji pomaže da se izađe iz depresivne situacije u normalno stanje. Mi ljudi smo skloni tome da izgubimo smisao za normalnim životnim aktivnostima uslijed velikog emocionalnog intenziteta kada se susrećemo sa tugom, stresom, problemima i strahovima. Ukoliko ne izađemo iz ovog kovitlanja (emocija), na kraju se na nama počinju poznavati znaci iscrpljenosti. Tako utjeha biva kapija kroz koju prolazimo kako bi se iz iscrpljenosti vratili u normalno stanje.

 

Nastavit će se…

Glas islama 343, R: prijevodi , Autor teksta: Ekrem Özbay

Sa turskog prevela: Prof. Ajla Uluč Bajrović