Da li smo shvatili suštinu hadžskih obreda 

Allah je propisao hadž svakom punoljetnom i pametnom muslimanu koji za to ima uslova, kako bi i formom i suštinom živio Allahovu vjeru i kako bi se okoristio bereketom tog mjesta i vremena, makar jedanput u životu. Čovjek treba istinski doživjeti značenja ove obaveze tokom njenog obavljanja, potpuno shvatajući i osjećajući mudrost svakog pojedinačnog obreda koji izvršava, ne bi li postigao dobro obadva svijeta.

Primljen hadž je most preko kojeg čovjek, koji ga istinski obavi, prelazi ka džennetskim perivojima, što je u skladu sa riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Primljen hadž nema druge nagrade osim Dženneta.“

Ako malo razmislimo, uvidjet ćemo da je hadž jedini ibadet koji sadrži sve vrste ibadeta i to: ispoljavanje monoteizma, potvrda robovanja Allahu Jedinom, namaz, post, zekat, sadaku, zikr, dovu, lijep ahlak, toleranciju prema ljudima i druge ibadete.

Trebamo napraviti razliku između ciljeva i sredstava, prisjetiti se da su obredi hadža i umre samo sredstva koja koristimo da ostvarimo cilj zbog kojeg smo krenuli na put ka Allahu i da je naš glavni cilj postizanje bogobojaznosti, upute, oprosta i Allahovog zadovoljstva.

Kada zanijetimo obaviti hadž ili umru, trebamo probuditi svijest o tome da polazimo na veličanstveno putovanje, na put ka Vladaru svih vladara, jer je hadž put ka Allahu. Na ovaj put trebamo krenuti naoružani razmišljanjem i pronicljivošću, te opskrbljeni bogobojaznošću. Trebamo biti svjesni toga da nas je Allah pozvao u posjetu Njegovoj kući, olakšao nam obavljanje hadža i dozvolio nam da Mu budemo gosti, premda je On Vladar svih vladara, dok velikoj skupini ljudi to još nije omogućio, iako za tim čeznu. Sama ta mogućnost koja nam je pružena predstavlja veliku blagodat na kojoj se zavidi, pa je moramo kao takvu i doživjeti, uzvraćajući na nju zahvalnošću i izricanjem hvale Allahu Uzvišenom.

Na našem putu ka obavljanju obreda trebamo biti potpuno svjesni toga da svaki naš korak, ustvari, simbolizira naše životno koračanje na putu ka Ahiretu. Hodamo na putu spasa kako bismo stigli do Dženneta i zato trebamo iskoristiti svaki korak za umnožavanje sevapa, koji će nam olakšati koračanje i ubrzati stizanje do Dženneta. Trebamo se podsjetiti da je put na hadž i umru poput putovanja nakon smrti ka ahiretskoj kući. Kako je samo hadžija, koji izlazi iz svoje kuće, okupan, u ihramima, ostavljajući dunjalučke poslove i porodicu iza sebe i potpuno se predajući Allahu i srcem i umom, sličan onome koji izlazi sa dunjaluka da sretne svog Gospodara. Kupanje se poklapa sa gasuljenjem, a odjeća ihrama identična je ćefinima. Napuštanje dunjalučkih poslova i ostavljanje imetka i djece iza sebe poklapa se sa stvarnim napuštanjem dunjaluka i ostavljanjem imetka i porodice iza sebe.

Sada se trebamo prisjetiti da smo krenuli ka Ahiretu i da u nama probudimo svijest o blizini smrti i blizini napuštanja ovog svijeta. Trebamo se pripremiti za to, te je na nama da ispunimo sva prava koja drugi imaju kod nas i vratimo dugove ljudima, pripremajući se tako za put sa ovog svijeta. Tražimo halala od svakog prema kome smo se ogriješili i pokajmo se Allahu. To je lijep početak ovog našeg putovanja.

Dr. Selva kaže: “Dok izgovaramo telbiju budimo svjesni njenog značenja. Kada kažemo: Odazivam Ti se, Allahu, odazivam, time hoćemo reći: ”Ka Tebi se usmjeravamo, samo Tebe želimo i svu ljubav i pokornost samo ka Tebi usmjeravamo, o Gospodaru.” Prisjetimo se da, kada se odazivamo na Allahov poziv i govorimo: Odazivam Ti se, Allahu, odazivam, odazivam Ti se, nema boga osim Tebe, odazivam, mi Njemu obećavamo da ćemo se odazvati Njegovom pozivu bilo gdje i bilo kad, da ćemo, i sada i kada se vratimo sa našeg putovanja, bez oklijevanja, žurno težiti da obavimo svako djelo pokornosti koje nas približava Njemu, te da ćemo se udaljiti od svakog grijeha koji izaziva Njegovu srdžbu i iziskuje Njegovu kaznu. Dok učimo telbiju budimo svjesni da je uče drveće i kamenje oko nas i sjetimo se Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Koji god musliman uči telbiju, uče je i kamenje, drveće i građevine sa njegove lijeve i desne strane, sve dokle njegov glas dopire istočno i zapadno.” Dok učimo telbiju budimo svjesni da se time odazivamo na poziv koji nam je Allah uputio još u vrijeme Ibrahima, alejhisselam, za posjetu Allahovoj kući, prije nego što smo rođeni. Tada je Allah naredio Ibrahimu da među ljudima razglasi poziv na hadž, obećavši mu da će On dostaviti taj poziv.“

Kada krenemo na Arefat i vidimo hadžije kako u skupinama dolaze, svi isto obučeni, bez razlike između bogatog i siromašnog, izgovarajući jednu rečenicu: Lebbejke Allahumme lebbejk, lebbejke Allahumme lebbejk i sjetimo se Allahovih riječi: „I puhnut će se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti.“ (Jasin, 51)

Okupljanje na Arefatu je pojednostavljeni podsjetnik na okupljanje na Sudnjem danu. Zbog njegove važnosti, Uzvišeni Allah ga je učinio temeljom i suštinom hadža, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Hadž je Arefat.“ Arefat je na ovom svijetu poput umanjene slike Ahireta – podsjeća nas na mjesto konačnog okupljanja i stajanja pred Allahom.

Stoga, na nama je da se pripremimo za taj dan i vršimo samoobračun ne bismo li spoznali kako ćemo skončati kada stvarno dođe taj dan. Sjetimo se Sudnjeg dana dok smo na ovom mjestu okupljanja, na zemlji Arefata, posebno kada svi budemo Allahu skrušeno dovili, stojeći pod Suncem koje nam je tako blizu. Sjetimo se dana kada će nas Allah sastaviti sa prijašnjim i potonjim narodima na jednom mjestu, gdje ćemo stojati pedeset hiljada godina, a znoj nas daviti shodno našim djelima. Tada ćemo čekati Allahovu milost i početak našeg obračuna.

Dakle, obredi, uključujući i obrede hadža, imaju dublje značenje i svrhu koja nadilazi jednostavno oživljavanje povijesnih priča i predaja. Ovi obredi nisu samo rituali bez smisla, već nose važne poruke koje bi vjernici trebali prepoznati i razumjeti. Kroz hadž, kao i druge obrede, vjernici su pozvani da čitaju i shvate istinske nakane iza tih praksi. Na taj način obredi postaju sredstvo za duhovno prosvjetljenje i rast, omogućavajući vjernicima da se povežu s dubljim značenjem svoje vjere i tradicije. Prepoznavanjem ovih poruka obredi zadobijaju svoju punu duhovnu vrijednost i značaj, te doprinose jačanju vjere i duhovnog života pojedinca.

Glas islama 344