Nedostaci vjerskog obrazovanja

Specijaliziranje u islamskim studijama je naučna nužnost, ali i znak pokornosti Bogu također. Što se tiče činjenice da je specijaliziranje u islamskim studijama naučna nužnost, razumijevanje Kur’ana Časnog i Poslanikovog sunneta traži emocionalnu i intelektualnu sposobnost koju zahtijeva književnost, industrija i trgovina.

 

NEDOSTACI VJERSKOG OBRAZOVANJA

Rekli smo ranije da u islamu ne postoji grupacija ljudi pod imenom sveštenstvo na način kako postoji u drugim religijama. Možda da ovaj termin zaslužuju političari i lideri, inženjeri, doktori, trgovci, proizvođači koji su ispravno razumjeli svoju vjeru i proširili je u oblastima u kojima rade. Stoga, njihovo poštivanje islama dovoljan je razlog da ih uzdigne na nivo elite u datoj oblasti. Iako islam odbacuje da se jedna kategorija sljedbenika karakterizira ovim naslovom, životno iskustvo ne negira činjenicu da se ljudi dijele shodno studijama i profesijama.

Naučna specijalnost je, nakon ekspanzije znanja i nastanka raznih vrsta obrazovanja, postala karakteristika našeg doba tako da nije čudno ukoliko želimo formirati posebnu kategoriju ljudi čija će jasna aktivnost biti studiranje i razumijevanje islamskih znanosti, a potom nadzirati podučavanje masa islamom i odgajanje novih generacija, studiozno razumjeti tekstove Kur’ana i Sunneta te mudrosti na način koji omogućuje pobijanje sumnji i odbacivanje laži protivnika.

Kod nas postoji ova kategorija, koja ne treba biti prepoznatljiva po nekoj odjeći ili nekim simbolima, a to su, ukoliko je ispravan termin, ljudi koji podučavaju vjeri, koji ne mogu imati monopol nad datim terminom, već je bolje da se udalje od toga i očiste islam od sektaštva.

Specijaliziranje u islamskim studijama je naučna nužnost, ali i znak pokornosti Bogu također. Što se tiče činjenice da je specijaliziranje u islamskim studijama naučna nužnost, razumijevanje Kur’ana Časnog i Poslanikovog sunneta traži emocionalnu i intelektualnu sposobnost koju zahtijeva književnost, industrija i trgovina. A što se tiče činjenice da je u pitanju znak pokornosti Bogu, pa Allah prezire da nesposoban i nerazuman postavi pitanje o Allahu i Objavi. Zato je Uzvišeni rekao:

Zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi![1]

Upitaj o Njemu onoga koji zna.[2]

Prema mom mišljenju, nevolje koje su uništile slavu islama razlog su postojanja malog broja pravih islamskih učenjaka, pravnih eksperata, iako je postojao veliki broj onih u odorama učenjaka koji su „nosili“ diplome. Bilo je za očekivati, ili skoro je bilo sigurno da će Univerzitet Ezher ostvariti potrebu islamskog svijeta, nudeći izvrsnu skupinu učenjaka i daija, da obezbijedi islamskoj poslanici duhovni i intelektualni kontinuitet bez obzira na različita vremena i razvoj života. Međutim, Ezher nije ispunio ovu obavezu zbog različitih barijera: neke su se pojavile unutar islama, a druge su mu pripremljene izvana.

Među hiljadama osoba koje su diplomirale na Ezheru i na kraju dobile naziv vjerski učenjaci, ili ljudi koji podučavaju vjeri, naći ćemo samo nekoliko desetina pouzdanih pravnika. Čudno je da se prema njima, a koji se mogu prebrojati na prstima, nepravda čini ili su marginalizirani.

Postoje slabosti ovakve politike obrazovanja muslimanskih učenjaka koje na ovom nivou ima sljedeće nedostatke:

Prvo, gubitak psiholoških i intelektualnih karakteristika koje kandidiraju učenjake za vjerske znanosti.

Nije svaki čovjek podesan, bez obzira koliko je obrazovan, da se bavi duhovnim aspektima, ili božanskim aspektima u pogledu ovosvjetskih ljudskih pitanja.

Ukoliko ne možemo nijemog zamisliti hatibom niti maloumnika roditeljem pametnim zbog primjetne nesposobnosti, kako možemo zamisliti da ljudi strastvenih želja, pokvarenih namjera ili glupaci budu vjerski izaslanici i pozivatelji Bogu?

Od hiljade studenata koji od rane mladosti idu u škole za memoriranje Kur’ana Časnog, potom u srednju Ezherovu školu, a potom na Univerzitet Ezher, većina nije spremna nositi Poslanicu za koju je Allah odabrao elitu među ljudima od samog početka. Nije to napad na kompetentnost podučavanja ovih ljudi. Nekada su oni sposobniji od hiljade drugih u životnim pitanjima i brojnim vrstama znanja i drugim profesijama… Međutim, što se tiče ove vrste poslaničkog naslijeđa, oni po svojoj prirodi nemaju naklonost prema tome. Možda dobro znaju služiti islamu i ovom svijetu u bitnim aspektima koji nemaju dodira sa obrazovanjem i podučavanjem, premda su ih nepravedne situacije ograničile u ovoj vrsti studija.

Mnogo puta uporedim određene učitelje u školama i fakultetima sa njihovom braćom na selima i ne nađem jasnu razliku između njihovih ponašanja, već shvatim da su seljaci bliži pokornosti Allahu i bogobojaznosti. Zatim, u konačnici, pogledaj djecu učenjaka i vidjet ćeš da je velika većina krenula putem građanskog obrazovanja, te da jedan od hiljadu očeva u dubini osjeća zadovoljstvo svojim poslom ili spokoj za svoju budućnost.

Jedna od šala koje kruže među nama kada student ode u školu je ova: „Zašto taj i taj nije izabran za šejha na Ezheru?“ Odgovor bude:  „Jer je on učenjak“, ili: „Jer je hrabar“, ili: „Jer je slobodan!“

Ovakva stanja izazivaju nostalgiju za prošlošću, jer rad za islam zahtijeva manje-više smjelosti, zalaganja, putovanja, probleme sa vladarima, kako to može raditi čovjek koji je po svojoj prirodi slab, škrt ili previše vezan za svoje mjesto, ili svoj ugled traži u zadovoljstvu drugih? Ukoliko bi ovakva osoba bila postavljena na određenu poziciju koja od njega zahtijeva da pokaže navedene karakteristike, njegov karakter bi ga iznevjerio. Ukoliko bi želio obaviti svoju ulogu kako on zamišlja, ili kako mu se predlaže, ili kako mu je predloženo, njegovo ponašanje bi bilo sličnije lakrdiji nego nečemu ozbiljnom.

 

Glas islama 344, R: Prijevodi/Islamske teme, A: Muhamed Gazali

Sa arapskog preveo: Hfz. dr. Almir Pramenković

 

 

[1]Kur'an, El-Enbija, 7.

[2]Kur’an, El-Furkan, 59.