Islamski odgoj lijepog ponašanja i komunikacije

“Naše društvo iz decenije u deceniju, iz godine u godinu, iz dana u dan napreduje. U savremenom društvu čovek bez obrazovanja ne može da opstane i napreduje. Obrazovanje je proces sticanja znanja, veština i navika, neophodnih za život i rad. Rezultat toga je manje ili više obrazovan čovek. Mnogo je razloga koji utiču na uspeh ili neuspeh u školovanju, ali je jedan od najčešćih nedovoljno razvijena radna navika.” (Milutin Đorđević)

Ponašanje ljudi je bitna karakteristika, koja govori o kvalitetu njihove ličnosti mnogo više nego ono što oni sami govore, a svojim odijevanjem predstavljaju spoljašnju formu i izgled. Lijepo islamsko ponašanje čovjeka je odlika sretnog i stabilnog društva, koje je kadro da se suoči sa najvećim iskušenjima i problemima.

„Lijep islamski ahlak je prvi znak da je čovjek odlučio da svoj život na ovome svijetu uredi u skladu sa Allahovim zakonima. Takav plemeniti čovjek ne remeti red na Zemlji, već ga uspostavlja, prvo kod sebe, a onda u svom okruženju.“ (Mustafa Fetić, Kazivanja sa minbera, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2006., str. 128-129)

„Islam mnogo pažnje posvećuje lijepom ponašanju. Svi poslanici islama pozivali su lijepom ponašanju. Ono što je važno jeste da ljude treba podstaći da ostanu na lijepim osobinama, te ih pohvaliti, a pokušati ih udaljiti od loših osobina i postupaka. Nije bitno samo riješiti svoj odnos prema Bogu, već i odnos prema ljudima.“ (Enesa Kadirić, Odgoj i obrazovanje iz perspektive islamske etike, Fakultet političkih nauka – Sociologija, Sarajevo, 2019., str. 33)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetuje nas da: „Najbolji od vas su oni čije je ponašanje najlepše.“ (Tirmizi)  

Također: „Najsavršeniji je iman (vjerovanje) kod vjernika koji se najmoralnije vladaju i koji imaju najljepšu narav… Najbolje djelo je lijepa čud…“ (Muslim)

Blagodat govora je jedna od najvećih blagodati kojom je čovjek obasut i istaknut nad ostalim stvorenjima: „Milostivi poučava Kur’anu, stvara čovjeka, uči ga govoru.“ (Er-Rahman, 1-4)

Lijep govor, odnosno lijepa komunikacija, odraz je lijepog ponašanja. Kur’an Časni nas podučava da lijepo govorimo, jer se u ružnom govoru može stvoriti mržnja, zavist, neprijateljstvo: „Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.“ (El Isra, 53)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, također savjetuje: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti. Ne govorite ono što donosi štetu. Govorite lijepo i zaradite nagradu, ostavite ružan govor i budite spokojni.“ (Hakim) Također: „Musliman je onaj od čijih su ruku i jezika sigurni drugi muslimani.“ (Buhari)

Musliman se treba truditi da svakoga dana sve više uljepšava svoj govor. Zbog toga je obavezan da dobro upozna najljepši govor i najljepše riječi, tj. časne ajete, hadise i riječi velikana, kako bi uvijek imao ispravan orijentir. Jezik je prevodilac srca, dakle, pokazatelj čovjekovog stanja. Drugim riječima, način na koji čovjek govori pokazuje kakav je on zapravo. Jer, iz usta izlazi samo ono što je u srcu. Stoga, da bi čovjek mogao lijepe riječi govoriti na najljepši način, mora se truditi da bude dobar vjernik.

Islamski odgoj morala i moralnih vrijednosti        

Moralne vrijednosti nije lahko sačuvati, a lahko ih je izgubiti. Zato borba očuvanja moralne ličnosti, bez sumnje, smatra se velikim naporom i borbom, odnosno džihadom. Da bi čovjek sačuvao svoj ahlak, mora težiti ka tome da se kreće u društvu moralnih i bogobojaznih ljudi.

Fudajl ibn Iljad veli: „Nastoj se družiti s ljudima lijepog odgoja, jer takav čovjek poziva samo dobru i trudi se da bude takav. Zaista, draže mi je da me prati grješnik lijepog odgoja, nego neodgojen učenjak. Grješnik, ako je odgojen, živi od svoje pameti i ne predstavlja teret ljudima. A neodgojen pobožnjak je težak i mrzak ljudima.“ (Mustafa Fetić, Kazivanja sa minbera, str. 130-132)

Od toga što održava čovjekov moral također su i:

– Nadmetanje u dobročinstvu: „…i neka se za to natječu oni koji se hoće natjecati!“ (El-Mutaffifin, 26);

– Potpomaganje u dobru, a ne u zlu: „…jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu…“ (El Maide, 2);

– Blagost u međusobnim odnosima: „Gdje god se blagost nađe, ukrašava ga. Stvar u kojoj blagosti nema, manjkava je.“ (Muslim)

– Da svome bratu želiš dobro koje želiš sebi: „Neće vjerovati niko od vas dok ne bude svome bratu želio ono što želi sebi.“ (Buhari)

„Važnost odgoja je doista velika. Kada se o njemu govori mora se napraviti ispravna sinteza i vršiti kontinuirano savjetovanje kako bi se te vrijednosti usadile u srcima i mislima. Ključni rezultat tih napora jeste saznanje da su vjerovanje, poštenje i moral (ahlak – ponašanje) kauzalno i neraskidivo povezani elementi.“ (Muhamed El-Gazali, Karakter muslimana, str. 17)

Islamski odgoj vaspitanja i vrijednih navika     

„Formiranje navika moralnog ponašanja i djelovanja zadatak je koji obuhvata samo formiranje moralnih navika. Od navika zavisi odnos pojedinca prema drugim ljudima i one predstavljaju temelj ponašanja. Ukoliko su formirane pravilno, moralne navike osiguravaju tačne i adekvatne postupke u raznim životnim sredinama kao što su: porodica, škola, radna organizacija, komunikacija sa ljudima i slično. Ovo je jedan od najvažnijih zadataka moralnog odgoja.“ (Sanja Fazlić, Moralni odgoj, Univerzitet u Travniku, Edukacijski fakultet, Travnik, 2011., str. 6)

Poznati pedagog i psiholog Milutin Đorđević, u svojoj knjizi Kako uspješno vaspitavati  ističe: „Naše društvo iz decenije u deceniju, iz godine u godinu iz dana u dan napreduje. U savremenom društvu čovek bez obrazovanja ne može da opstane i napreduje. Obrazovanje je proces sticanja znanja, veština i navika, neophodnih za život i rad. Rezultat toga je manje ili više obrazovan čovek. Mnogo je razloga koji utiču na uspeh ili neuspeh u školovanju, ali je jedan od najčešćih nedovoljno razvijena radna navika.“ (Izvor: https://www.mojedete.info/razvijanje-radne-navike-kao-osnov-za-uspeh-u-skoli/ dostupno: 15.09.2024.)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je stvarati stalne navike, pedagoške navike za zdrav i vedar život. To su bile svakodnevne navike koje je vremenom moderna nauka dokazala da su navike koje poboljšavaju psiho-sociološki život i utiču na poboljšanje i očuvanje zdravlja. Od navika kojih je posjedovao Vjerovjesnik Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, bile su: rano ustajanje, manje unošenje hrane u organizam, jesti polahko, piti vodu, po mogućnosti češće postiti[1] i biti fizički aktivan. (O ovim odgojnim navikama Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ali i drugim navikama pogledaj opširnije na: http://www.gorapress.net/clanak/vjera-i-zivot/islamske-teme/devet-navika-poslanika-muhammeda-koje-je-nauka-dokazala-efika snim/ dostupno: 15.09.2024.)

Glas islama 355, R: Ahlak, A: Mirsad Aslani

[1] Poželjno je postiti ponedeljkom i četvrtkom, bjelim danima, sredinom mjeseca, blagdanima, tj. historijskim datumima.