Ključni faktori uklanjanja straha su znanje i argument

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ima jednu dovu u kojoj nam poručuje da je on znao koliko je važno razdvojiti, diferencirati korisno od beskorisnog znanja. Kazao je: „Utječem se Allahu dž.š. od znanja koje ne koristi.“

Šta preporučujem mladima koji hoće da se educiraju u vjeri

Nekada je to bilo lakše – imalo se malo knjiga i koju bismo dobili, bili bismo presretni da je čitamo. Sada imamo inflaciju knjige i biblioteke sa milionima knjiga, imamo štampu, elektronske pristupe. Znam ljude koji su bili knjigoholičari – gutali knjige. Smatralo se da oni treba da budu mudri i postanu intelektualne veličine. Vjerujte, mnogi od njih nisu to postali, bez obzira što su se mogli pohvaliti rekordnim brojkama pročitanih knjiga. Zašto nisu uspjeli da postanu naučnici, učenjaci, intelektualci, mudraci, filozofi? Nisu ništa uspjeli od toga. Imali su drugi problem – nisu uspjeli selektirati znanje, probrati vrijedno od bezvrijednog. Neko će reći: „Da li postoji bezvrijedno znanje?“ Postoji. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ima jednu dovu u kojoj nam poručuje da je on znao koliko je važno razdvojiti, diferencirati korisno od beskorisnog znanja. Kazao je: „Utječem se Allahu dž.š. od znanja koje ne koristi.“

Zašto je opasno znanje koje ne koristi? Jer ono se pomiješa sa znanjem koje koristi, a vi ne znate koje je korisno, a koje beskorisno. Učit ćete danas iz mnogih knjiga i tu ćete se prosto pogubiti. Jedan od fenomena koji dezorijentira danas javnost u pogledu edukacije jeste informiranje u vezi problema u kome se nalazimo – pandemije, svih mogućih opasnosti, uzroka, da li su prirodni ili vještački, da li imamo zavjere ili ne. Imate inflaciju odgovora, tekstova, naslova, klipova, učenjaka, ljekara, mudraca, nadriljekara. Kako selektirati sve to, jer prosto vas zapljusne kada se probudite i pristupite elektronskoj komunikaciji, dobijete invaziju takvih poruka i kako sve to selektirati. Tu se razlikuje učeni od neukog, intelektualac od školovanog, mudrac i onaj ko to nije. Zato je od izuzetne važnosti izgraditi mehanizam, a potom i određeni osjećaj. Još ako ste počašćeni talentom te selekcije, onda ste u velikoj prednosti.

Prvi koridori koji su bitni za ovu temu i selektiranje sadržani su u Božijim riječima: „Uči u ime tvoga Gospodara…“ Zašto je ovdje važno u ime tvoga Gospodara? Zašto je odmah iza imperativa uči potencirano u ime tvoga Gospodara. Čak i ovo tvoga nije slučajno. Postoji jako dubok tefsir, ali ću se odrediti na ono najznačajnije. Ukoliko čovjek uči bez svijesti o Bogu, tj. bez svijesti o Gospodaru, to znači da ulazi u ogroman rizik u koji upadaju mnogi učeni ljudi, a to je rizik samoljublja i egoizma. Znanje je najveće bogatstvo i jako se teško očuvati u skromnosti ukoliko ste u velikom bogatstvu. Nemoguće je ostati skroman u velikom bogatstvu osim u postojanju čvrste stožerne vertikale koja vas vodi prema Stvoritelju. Bez toga nije moguće. Uzvišeni kaže: „Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti.“ Ta neovisnost čovjeka vodi prema obijesti, oholosti, gordosti, nekoj vrsti samoljublja ili osjećaja da ti ne treba niko. Tu počinju sve deformacije i svi grijesi. To je u bilo kom bogatstvu, a pošto je znanje najveće bogatstvo, onda je ta opasnost veoma velika. Kod učenih ljudi vrlo često ćete naći veliku sujetu, zavist. Mada imamo neke hadise u kojima je zavist u znanju dozvoljena ukoliko ostane u granicama podnošljivosti iz razloga što je ona motiv da se uči. Tu je jedino neka vrsta zavidnosti dozvoljena, ali nije dozvoljena oholost i egoizam i nije dozvoljen egocentrizam. To je suština opasnosti – osjećaj samodovoljnosti. Stvorenje ne može biti samo sebi dovoljno i tu počinje problem. Zato nas Svevišnji podsjeća, znajući da je čovjek slab kada se učenim osjeti i može da pobjesni i postane bahat. Veoma je česta pojava gdje ljudi koji su previše učeni jako teško podnose neuke, glupe, kada im se obratite i brzo ih ne razumijete. Njihov je „fitilj“ kratak, ne podnose lahko. S jedne strane je to razumljivo, jer to je kao da od velikog aviona očekujete da sleti na malu pistu, ali nije prihvatljivo etički, duhovno.

Da ne bi čovjek postao učenjak ili balon koji će da se odlijepi od zemlje i odleprša, Stvoretelj, poznajući čovjeka, njegove slabosti i sklonosti, vezao ga je i dao mu uputstva. Da bi očuvao tu vertikalu i ne bi izgubio kompas, uzobijestio se i uzoholio. Nešto što je takva blagodat i vrijednost – postaje problem. Koja je sljedeća riječ tvog Gospodara.

Zašto tvog Gospodara, zašto nije rečeno samo Gospodara

Upravo to tvog Gospodara drži te u relaciji da si u odnosu na Stvoritelja rob, stvorenje – nemoj da se oholiš. On je tvoj Gospodar u ime njega uči, jer je On Jedini Gospodar znanja i On ti daje to znanje. Zato te podsjeća tvoga Gospodara.

Prvo od 99 Božijih imena je Rab – Gospodar, a drugo Halik – Stvoritelj. Zašto odmah podsjećanje na stvaranje. Zato što je učenost ta koja kod čovjeka budi kreativnost. Znanje budi kreativnost i čovjek kada piše on kreira, slika – kreira, komponira – kreira. Sve se to zovu produkti znanja. Kada filozofira ili otkriva u labaratoriji on kreira. On ima osjećaj kreacije. Kreacija je u suštini Božija ekskluziva. Stvarno stvaralaštvo ili stvarno stvaranje ima samo Allah dželle šanuhu. Šta je čovjek u tome? On ima jedno malo polje kreativnosti koje je u okviru općeg Božijeg stvaranja. Kada fizičar Paskal, Njutn ili Arhimed; astronom, biolog ili hemičar otkriju neku zakonitost u prirodi, bez obzira što je sekularna nauka, te zakonitosti nazvali su po tim učenjacima, pa je Arhimedov zakon, Paskalov zakon, Njutnov zakon. Nama se sugerira u bezbožničkoj terminologiji i ideologiji da su oni nekakvi „stvaraoci“. Ne, nisu. Paskalov zakon je Božiji zakon u prirodi, Njutnov zakon isto tako, Arhimedov također. To su Božiji zakoni u prirodi – jedan govori o pritisku, drugi o inerciji itd. Oni su dobili imena po otkrivačima, a ne po stvaraocima. Šta to znači?

Zakonodavac tog zakona, kreator tog zakona niti je Arhimed, Paskal ili Njutn, već Allah dž.š. Koji je Jedan Jedini u svim religijama. Samo su se kroz vrijeme i određene preformulacije, religijske i misaone, promijenili pojmovi obraćanja Njemu, pozivanja i nazivanja Njega. Inače Bog je Jedan – ne postoji islamski, kršćanski ili jevrejski. Bog je Jedan. Podsjećanje na Stvoritelja nakon uči u ime tvoga Gospodara jeste: „Ti učenjače, što si prihvatio taj poziv, pa Sam te podsjetio da ako hoćeš da ti to učenje bude pravo, uči ga stalno uz svijest o Bogu.“ Još jedna stvar nas podsjeća da nije naš Gospodar samo titularni, imaginarni, simbolički. Ne, on je Stvoritelj Koji je stvorio tebe, u cijelosti, u mikroplanu od najsićušnijih čestica, od mikrokosmosa do makrokosmosa – sve je On to stvorio. On stvara, što znači čovječe, učeni čovječe, koliko god da saznaš i spoznaš, ti sve to saznaješ i spoznaješ voljom tvoga Gospodara i ti ne stvaraš, već ti otkrivaš određene dijelove blaga neograničenog – lokalnog, globalnog i kosmičkog blaga Stvoritelja. Ti samo zahvataš iz neograničenog bunara Njegovog stvaranja, pa makar tebi izgledalo da si ti neka vrsta „stvaraoca“. Nisi, ti si samo u mjeri u kojoj ti je On omogućio da otkrivaš. Ti otkrivaš Njegove zakone u nauci – prirodno-matematičkoj, medicinskoj, astronomskoj, čak i u samoj umjetnosti ili bilo kojoj drugoj.

Da li je nauka uvijek u korist čovjeka? Kroz povijest čovjeka ne moramo svi biti učenjaci ili naučnici da to zaključimo. Kao što vidite, sada se svi bavimo naukom – od virusologije, infektologije, do hemije itd. Toliko smo bombardirani i zainteresirani za tu vrstu nauke. Zbog čega? Iz straha. Iz želje da se spasimo od potencijalne stvarne, objektivne ili manje objektivne opasnosti koju već oko sebe možemo jasno da vidimo i da je definiramo. Kroz povijest nauke, pogotovo tehničko-tehnološke nauke, kada ona doživljava svoju ekspanziju zadnjih stotinu godina, imamo mnogo više, nažalost, pokazatelja ili slučajeva gdje je nauka okrenuta protiv čovjeka. Možemo da navedemo tri slučaja. Prvi: Drugi svjetski rat. Govorimo o potrebi za oružjem, izumu dinamita, eksploziva – nauka u svrhu rata, nauka u svrhu uništenja. Smisao rata je uništenje druge strane. Pošto sve strane imaju drugu stranu, to znači uloga nauke u uništenju svih u odnosu na sve. Vidite koliko je tu negativnog potencijala.

Dolazimo do srži problema. Kako je moguće i da li je moguće zaštiti nauku od zloupotrebe? Teško je dati na njega odgovor. Imamo dva pristupa ovom odgovoru – zapadnjačko i islamsko. U zapadnjačkoj percepciji znanja pojam znanje razvija se od pojma episteme, što terminološki znači znanje, a duboko etimološki ukazuje na moć. Odatle u etimološkom smislu, a kasnije terminološkom i praktičnom, imamo percepciju znanja na Zapadu kroz formulu znanje je moć. To je tačno i zato danas najveće fabrike i centri znanja nisu univerziteti za koje znamo – ni Harvard, ni Oksford, ni Jejl, ili bilo koji drugi od top deset ili više, nego su zapravo to vojni centri. Tu je glavna nauka.

Nastavit će se…

Glas islama 359, R:BESJEDE, A:Rahmetli muftija Muamer Zukorlić