Svjetlo koje ide dalje i sija

Nalazimo se u mjesecu rebiu-l-evvelu, mjesecu koji nosi u sebi sjećanje na događaj koji je promijenio tok ljudske povijesti. U ovom mjesecu rođen je najplemenitiji insan, najpotpuniji uzor, najiskreniji prijatelj i najpouzdaniji vodič kroz životne bure – naš Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Njegov dolazak nije bio samo radost za njegov narod, niti samo za tadašnji svijet, već je njegova pojava bila univerzalna milost, objavljena svim svjetovima. Allah, dželle šanuhu, jasno kaže: “A tebe smo, Muhammede, samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija, 107)

Ovo božansko svjedočanstvo nije samo pohvala – to je istina. I kao svaka istina – obavezuje. On je bio svjetlo koje je razbijalo tamu neznanja, idolopoklonstva, nepravde i duhovne praznine. Bio je vodič ka svjetlu istine, pravednosti, čistoće i samilosti. Nije došao da vlada ljudima silom, već da im srca osvoji milošću. Nije tražio prestiž, ni bogatstvo, već je dan i noć živio da bi ispunio svoj zadatak i ummetu donio uputu. Bio je čovjek među ljudima, ali sa zadatkom od Boga – da svijet izvede iz zablude ka jasnoći, iz tjeskobe ka širini, iz tame ka svjetlu.

Njegov život je bio čista lekcija, stranica po stranica, odgoj, smirenost, borba, dostojanstvo i odlučnost. Bio je siroče koje je Gospodar podigao. Bio je muž koji je svojim ženama bio najnježniji saputnik. Bio je otac koji je znao kako se grli, tješi i savjetuje. Bio je djed kojeg su unuci dočekivali trčeći, a on ih je podizao na leđa i igrao se s njima. Bio je komšija koji je dijelio zalogaj, trgovac čije povjerenje nisu mogli osporiti ni neprijatelji, vojskovođa koji nikada nije ratovao iz osvete, nego iz obaveze. Bio je sudija koji nije sudio po emociji već po pravdi. Bio je imam koji je stajao pred svojim narodom, ne kao gospodar, već kao sluga – sluga Gospodara svjetova.

Njegov život bio je ispunjen iskušenjima već od samog rođenja. Odrastao je bez oca, zatim izgubio majku, a potom i djeda. Bio je siromašan, ali nikada nije tražio tuđe. Bio je izložen lažima, porugama, prijetnjama, bojkotima i napadima, ali nikada nije odgovorio istom mjerom. Njegova supruga Hatidža, radijallahu anha, bila mu je oslonac u najtežim danima, ali i nju je izgubio. Njegova djeca, jedno po jedno, napuštala su ovaj svijet, osim Fatime, radijallahu anha. Bio je protjeran iz rodne Mekke, ali ni tada nije prokleo svoj narod. Naprotiv, molio je za njih. Njegovo srce, iako iskušano gubitkom i bolom, nije gubilo vjeru. Njegova vjera, čvrsta kao planina, stajala je uspravno u svakom iskušenju. Zašto? Zato što je njegov život bio škola. Svaka njegova bol bila je poruka. Svaka rana bila je lekcija. Sve što je prošao, prošao je da bi nama bio uzor – da i mi u svojim životnim teškoćama, u borbi s tugama, nepravdom i gubicima, znamo gdje tražiti primjer.

Uzvišeni Allah svjedoči o njegovom karakteru riječima: “A ti si, zaista, na najuzvišenijem stupnju morala.” (El-Kalem, 4) Njegov ahlak nije bio površan. Njegove riječi bile su odmjerene, mudre, jasne. Njegova prisutnost unosila je mir, njegovo lice je bilo blago, a srce otvoreno za sve ljude i prijatelje i neprijatelje. Nije živio da bi vladao drugima, već da bi im srca okrenuo Onome Koji upravlja svime. Njegov ibadet bio je potpuna predanost, njegova skromnost bila je način života. Nije tražio da mu se ustaje, niti je hodao oholo. Kada bi mu neko ponudio bogatstvo ili vlast u zamjenu za šutnju, on je birao siromaštvo i istinu. Kada su mu nudili kompromis, on je birao dosljednost. Njegova vjernost Allahu bila je veća od svake ponude, njegova ljubav prema ummetu dublja od svake lične koristi.

Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije samo emotivna veza. Nije dovoljno samo učiti mevlude i slušati ilahije ako ta ljubav ne ostavlja trag na našim jezicima, našim djelima i našim životnim odlukama. Prava ljubav ogleda se u poslušnosti. Ako volimo Poslanika, moramo staviti njegove riječi ispred svojih želja, njegov sunnet iznad svojih navika. Jer, kako kaže hadis: “Niko od vas neće istinski vjerovati dok mu ja ne budem draži od njegovog djeteta, roditelja i svih ljudi.” (Buharija i Muslim)

Vjera nije samo stvar osjećaja – vjera je čin. I ta vjera traži da se preispitamo. Da se zapitamo, iskreno: Je li nam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaista draži od nas samih? Ako jeste, to se mora vidjeti u našem govoru, u našim porodičnim odnosima, u našem načinu poslovanja, u našoj odgojnoj filozofiji, u našem ponašanju na ulici, u školi, na poslu, u džamiji i izvan nje.

Uzvišeni Allah nam u Kur’anu daje jasan kriterij ljubavi: “Reci: – Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti. A Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i Milostiv je.” (Ali Imran, 31) Ova kur’anska poruka govori jasno – bez slijeđenja Poslanika nema istinske ljubavi prema Allahu. I obrnuto, svako udaljavanje od Sunneta nije samo stvar izbora, već ozbiljan znak duhovne opasnosti. Jer nepokornost Poslaniku vodi u zabludu, grijeh i nesreću. Kao što bolesnik koji odbije lijek odbija i svoje ozdravljenje, tako i čovjek koji svjesno odbacuje Sunnet odbija vlastiti spas.

Naš život je kratak, a vrijeme neumoljivo prolazi. Mi nismo živjeli u vremenu Poslanika, nismo ga gledali svojim očima, nismo ga čuli kako govori. Ali imamo ono što su ashabi prenijeli. Imamo njegov sunnet, njegov život opisan do detalja. Imamo priliku da budemo njegovi sljedbenici, čak i sada. Put do Allahove milosti nije zatvoren. Vrata su još uvijek otvorena. Ali samo za one koji koračaju njegovim stopama.

Na kraju, iskreno i ponizno molimo Allaha da nas uputi i učvrsti na pravom putu. Da nas okupi pod Poslanikovom zastavom na Sudnjem danu. Da nas počasti da pijemo s njegovog blagoslovljenog Havda, izvora nakon kojeg žeđ nikada nećemo osjetiti. Da nas obaspe njegovim šefa’atom. Da budemo u društvu vjerovjesnika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi. Da naša djela svjedoče o našoj ljubavi i da naš život bude dokaz naše vjernosti.

Allahu, učini da nam Tvoj Poslanik bude najdraži od svega na dunjaluku. Draži od naših porodica, imetaka, karijera i nas samih. Podari nam snage da slijedimo njegov put bez kolebanja i učini da budemo dostojni pripadnici njegovog ummeta. Amin.