Orijentalno-bošnjačka kuća Smailbegovića u Prvomajskoj ulici u Novom Pazaru

Današnja kuća porodice Smailbegović jedna je od posljednjih koja se nalazi na čuvenom Carigradskom drumu (Stambol džadi) koju su komunisti preimenovali u ulicu 1. maj. Ona, kao i sve bošnjačke kuće osmanlijskog stila, ima burnu prošlost. Zahvaljujući predusretljivosti arhitekte Mithata Smailbegovića (1964), autor ovog teksta imao je čast da razgovara sa njegovom majkom hadži Nadžijom Smailbegović (1936) i njegovom snahom Zakirom (Memić) Smailbegović (1958).

Razgovor sa hadži Nadžijom (Gegić) Smailbegović

Krajem decembra 2024. godine, Mithat je poveo autora kod njegove majke hadži Nadžije da čuje njenu priču vezano za historijat stare kuće koja se nalazi na adresi ul. 1. maj br. 134. Kuća u kojoj sada živi Mithat i njegova majka Nadžija nalazi se na adresi ul. Jugovića br. 7.

Kada su ušli u hadži Nadžijinu sobu ona je, skrušeno i u tišini, učila Kur’an Časni. Nakon što je završila sa učenjem, otpočeo je veoma spontan i prijatan razgovor autora i hadži Nadžije. Ona pripada onoj generaciji pravih pazarskih hanuma i muminki kojih je danas sve manje. Iako je tada napunila 88 godina, ona ima odlično pamćenje i sjeća se svega onog što je vezano za historijat kuće o kojoj je riječ u ovom tekstu. Njena priča ide ovako:

„Prvi vlasnik naše stare kuće u Prvomajskoj ulici bio je jedan turski oficir kojem sam ime zaboravila. Pored nje bila je još jedna njegova velika kuća koja je porušena prije dvadesetak  godina. Na njenom mjestu napravljena je nova kuća koja pripada Esadu Gusincu. Znači, ovaj prvi vlasnik, turski oficir, imao je dvije velike kuće do same ulice i veliku bašču iza njih.

Taj oficir i njegova žena nisu imali djece, pa su usvojili dvije djevojke iz grada – jedna se zvala Adila Gluhavičanin i ona je čistila kuću, a druga se zvala Remzija i ona je spremala jelo. Vlasnik ovih kuća razbolio se od tuberkuloze i umro. Ukopan je kod Gurbi-babinog turbeta na Gazilaru.

Djevojka Adila, koju je oficir usvojio, udala se za poznatog pazarskog trgovca Ibrahima Gegića (1890-1974). Ibrahim je u braku sa Adilom, koja je bila njegova prva žena, imao sina Abdulaha-Duceta i kćerke: Nedžmiju i Vasviju. Abdulah, poznati fudbalski trener u bivšoj Jugoslaviji, u Novom Pazaru i šire poznat je po nadimku Duce. On je u braku sa Biserom (Škrijelj) imao tri sina: Anadol, Brisel i Ur.

Abdulahova sestra Nedžmija je u braku sa Rifom Agovićem dobila sinove: Ismaila, Ragiba i Ediba te kćerku Džemilu. Njegova druga sestra Vasvija je u braku sa Halimom Gusincem dobila sinove: Emina, Esada i Envera.

Ibrahim Gegić je sa drugom suprugom Ramizom Prenča (1916-1981) dobio kćerku Nadžiju – to sam ja. Moj otac Ibrahim je, pored ove kuće u Prvomajskoj br. 134, o kojoj sada pričamo, imao je i svoja dva dućana u čaršiji. Jedan veliki dućan nalazio se pored čuvene Kolo džamije i stradao je u bombardovanju Novog Pazara 7. novembra 1944. godine. Drugi dućan bio je pored radnje Buca frizera. I on je srušen kada se pravila zgrada današnjeg Suda sa lokalima u prizemlju. Na mjestu gdje je bio dućan sada je pješački prolaz. Nalazio se tačno između nekadašnje Jugobanke i vunovlačarsko-farbarske radnje.

Tada je predsjednik opštine bio Asim Krlić i za taj dućan isplaćeno je tadašnjih milion dinara. Novac su podijelili nasljednici.

Ovaj dućan do ulice bio je tri metra širok i sedam metara dučak. Iza dućana je bila i magaza. Moj otac Ibrahim bavio se trgovinom tekstila i prehrane. Nakon rata, partizani su mu konfiskovali cjelokupnu robu. Ja sam se udala za Zejnela Smailbegovića (1930-2005) i sa njim rodila sinove: Nusreta i Mithata te kćerku Nerminu.

Ova kuća u Prvomajskoj br. 134 je moj miraz i poklonila sam je mojem rahmetli sinu Nusretu. On je u braku sa Zakirom Memić (1958) dobio kćerke: Eminu i Edinu. Moj mlađi sin Mithat oženjen je Almom Đulović i sa njom ima dvije kćerke: Zehru i Nadiju. Moja kćerka Nermina (1959) ima kćerku jedihnicu po imenu Azra (1985).

Moj sin Nusret bolovao je 14 mjeseci i na Ahiret je preselio 2003. godine, u svojoj 46-oj godini života. Ostavio mi je u amanet da za njega obavim hadž. Da bi obavila hadž za sina morala sam prvo za sebe da obavim hadž. Za sebe sam obavila 2007. godine, a za sina hadž-bedel 2008. godine.“

Opis kuće u Prvomajskoj ulici

U ovoj kući danas živi Nusretova supruga Zakira, dok su joj kćerke udate. Prije autorovog obilaska kuće, njen djever Mithat najavio se Zakiri i objasnio svrhu posjete. Zakira je sa velikom ljubaznošću pokazala sve prostorije i ispričala ono što zna o kući.

„Na prizemlju kuće bila je velika soba sa hamamom i dušeklucima te mutfak (kuhinja) sa izlazom u avliju. Na sprat vode drvene stepenice. Iz hodnika se ulazi u tri sobe. Jedna od njih je velika alaturka soba, sa ćoškom nad ulicom, koja je sačuvala svoj originalni izgled do danas. Na spratu je ranije postojao nužnik.

Danas kuća sa avlijom ima ukopno tri ara površine. Ranije se u avliji nalazila oklukhana sa štalom, kasnije su postojale i košnice sa pčelama, kojih danas nema.“

R: HISTORIJA, Glas islama 367, a: dr. Harun Crnovršanin 

Dvije kuće koje je sagradio turski oficir koje je naslijedila familija Smailbegović u ul. 1 maj u N. Pazaru. Kuća sa lijeve strane je porušena.