Sloboda izazov zapadne civilizacije

Raskorak između slobode i etike (3. dio)

Postoje slobodni umovi koje ne može da zatvori vandredno stanje, policijski sat, medijska hajka, propaganda. Slobodni umovi su najjača moć pravih vrijednosti ljudske vrste i civilizacije. Oni su meni neka vrsta nade koja neće dopustiti da zavlada tama, čak i kada izgleda da su poluge moći na suprotnoj strani.

Prva opasnost zapadne civilizacije jeste raskorak između etike i slobode. Drugi problem je opet vezan za etiku, ali vrlo konkretno jeste pitanje interesa i slobode, a možemo kazati pitanje interesa i etike. To je ono u čemu zapadna civilizacija, pogotovo kroz političke sisteme, polako klizi prema dolje. Interes je također nešto što je sastavni dio čovjeka. To je drvo koje ima duboke korijene u onom prizemnom aspektu čovjeka, njegovom tjelesnom aspektu gdje stanuju strasti i požude, u onom zemaljskom aspektu čovjeka. Korijeni tog drveta su tu i svaki čovjek ima nagon prema ličnom banalnom interesu. U osnovi, to nije problem kao pojava i fenomen. Problem je eskalacija i apsolutna dominacija interesa u vrednovanju, odlučivanju, rasuđivanju. To što čovjek ima interes nije problem i dokle god etički principi ograničavaju interes to nije problem. Interes čovjeka je da živi, jede, pije, spava, zarađuje, uživa i oni su u načelu legitimni. Prestaju biti legitimni kada počnu gaziti principe i okvire koji ih legitimiziraju. Hoću da se bogatim, ali nemam skrupula – hoću da pljačkam, kradem, tlačim, iznuđujem, eksploatišem slabe itd. Postoji zakoniti i nezakoniti aspekt. Možeš uživati, ali se zna kako u svakom pogledu – u novcu, zadovoljenju strasti i bilo kada, jer postoji jasan okvir definiran da bi nešto bilo legalno i legitimno, zna se kako i preko toga nije dozvoljeno. Šta je problem u civilizacijskom smislu?

Do prije 50 godina Zapad je u svojoj javnoj retorici, prije svega političkoj, isticao ipak neke ideale, principe koje su općeuniverzalnog karaktera, kao što su ljudska prava i pravda. Čak i kada to nije bilo iskreno, isticano je kada su se miješali u nekim zemljama gdje su intervenirali iz svojih razloga i to se pakovalo kao da se tamo sprečava nečija diktatura. Da li primjećujete da zadnjih 20 godina nemaju potrebu ni zapakuju. Ranije su govorili o idealima, a pakovali interese u paket formulacija ili diskursa o idealu. Sada nemate ni pokušaj pakovanja. Kaže se: „Ova tačka je naš interes, idemo tamo sa vojskom, pobićemo vas.“ Kažu da u Iraku ima neko oružje, oni kažu nemaju, a Zapad ustane, pobije, spali sve i na kraju se ispostavi da nema nuklearnog ni hemijskog oružja. Potoci krvi, ubijeni, a niko apsolutno ne odgovara za posljedice i zašto su ljudi ubijeni. Imamo jednu razularenost koja dolazi sa Zapada u pogledu etabliranja interesa kao ključne mjere rasuđivanja. To je nova zasjeda i slijepa ulica za zapadnu slobodu, koja je u savremenoj civilizaciji doživjela vrhunac upravo na tom Zapadu. To je nešto što je problem.

Još nešto što predstavlja problem u korelaciji sa slobodom jeste pitanje vlasti i slobode. Vlast je uvijek ta koja pretendira da ugrozi slobodu. Univerzalne vrijednosti, među kojima je sloboda, zapravo su ograničavajuće. Ono što bi moglo da bude sljedeće, ukoliko zapadna civilizacija nastavi da klizi ovim padom, jeste upravo mogućnost da u nekom trenutku na površinu mogu isplivati moćnici, bilo u političkoj dimenziji, bilo u dimenziji vladara iz sjene kroz transnacionalne kompanije, bilo kroz stvarne gospodare moći i reći da ne mogu više postojati tržišna privreda, konkurencija, zakoni, banke, tenderi, međunarodna trgovinska organizacija, MMF, jer je sve to komplicirano. „Hajmo vratiti sve na rimski model gdje postoje Rimljani i robovi, Rimljani i građani robvi, Rimljani i barbari. To je jednostavnije.“ Nemojmo isključivati i to jer se uvijek tako dešavalo. Zato koristim ovaj pojam ćorsokak, koji nije dovoljno akademski, ali je slikovit. Kada se dođe do kraja i ivice uvijek se pada. Nikada se ne penjete kada dođete do ivice već padate. Kada padate vraćate se na nešto staro. Ako još tome dodamo cjelokupnu krizu ideja u Evropi, tj. bezidejnost na Zapadu, bilo u književnosti, umjetnosti, kulturi, politici. Nemate novih ideja iz centara kulture poput Pariza, Švedske akademije nauka i umjetnosti i centara gdje smo imali nekada snopove svjetla u idejama progresivnosti, bez obzira na neke zamjerke. Sada više nemate ni toga. Imate posnost, bezidejnost i iscijeđenost, pa ako tome dodate ponovno vraćanje ideje primitivnog nacionalizma kroz razne forme i oblike – političke i umjetničke, nije daleko da imamo razloga biti zabrinuti.

Kada dođemo u situaciju gdje se podigne velika prašina, kao što je sada ova pandemija, javlja se pitanje zloupotrebe ovog stanja i mogućnosti kroz koje će se razvijati ova situacija, jer nije normalno da se zbog jednog virusa desi kolaps svijeta i država. Imate toliko moćnih država koje u jednom trenutku postaju nemoćne, neovisno o tome da li mislimo da postoji neka tajna ruka iza toga ili ne. I ako ne postoji, u oba slučaja moguće je ovo stanje upotrijebiti ili zloupotrijebiti. Ako budu pozitivni jači upotrijebit će ga, a ako negativni budu jači onda će ga zloupotrijebiti. Zloupotreba bi značila redukciju ostvarenih univerzalnih vrijednosti u sistemskom smislu u najnaprednijem aspektu ljudske civilizacije, a to je zapadna civilizacija. Tu moramo biti budni, tu slobodoumni ljudi moraju biti budni. Šta god da se desilo. Postoje slobodni umovi koje ne može da zatvori vanredno stanje, policijski sat, medijska hajka, propaganda. Slobodni umovi su najjača moć pravih vrijednosti ljudske vrste i civilizacije. Oni su meni neka vrsta nade koja neće dopustiti da zavlada tama, čak i kada izgleda da su poluge moći na suprotnoj strani. Ostaje sada da pratimo dalje kako će se sve odvijati. Prije nedjelju ili dvije bila je konfuzija i polako se kristaliziraju koncepti i ljudi, naučnici i ljekari koji drugačije misle, infektolozi iz Njemačke, Francuske i drugih zemalja gdje i dalje vladaju slobode i mogućnost da se oglasite. Nema veze da li ste manjinski ili većinski, ali dajte argumente, pa će se još više sve kristalizirati, kao što se polako kristaliziraju koncepti.

Ne možemo zamjeriti ni strogim ni manje strožim konceptima, jer svi su prvi put suočeni sa ovim, ali bi mogli zamjeriti ukoliko se to pretvori u inat. Preporučujem i predsjedniku Vučiću i njegovom timu da ne dozvole sebi kapricioznost i ako su odlučili da stežu, onda neka stežu do kraja. Ako ste ograničili kretanje od 17 do 5 h ujutru, hajde da vidimo šta su rezultati. Ima rezultata, ne možemo govoriti da niko ne sluša, jer nije tačno. Apsolutna većina sluša, pametni su i restriktivne mjere su zbog jedne male manjine. Također, podići to na 24 h karantina nisam siguran da je pametno i dobro. Ne znam da li ima ko da ga posavjetuje da sa tim ne žuri i ne prihvata sve što mu Kinezi kažu, jer mi nismo Kinezi i ovo nije Kina. Dobro bi bilo da čuje druge glasove i argumente, jer kada radite nepoznatu stvar nikada ne znate šta će se iz toga izroditi. Nikada ne znate, jer to stezanje i presing je kao opruga – stežete, ali uvijek postoji tačka kada se opruga opusti i uzvrati. To su sve stvari o kojima treba duboko promišljati sociološki, psihološki, pa na kraju i politički. To nisu stvari koje su za potcijeniti.

Rasterećeno upoređujmo koncepte, jer zašto može nešto tako u Njemačkoj. U toj Njemačkoj je 20% ljudi sa Balkana i spolja i ponašaju se kao Nijemci. Nisam čuo da ne poštuju odluke. Nije tačno. Švicarska i Francuska reducirale su te norme, svi su strogi prema okupljanima, socijalnom kontaktu, ali postoje razni koncepti da li se ta strogost mora sprovoditi u zatvorenim prostorima ili ne mora. Tu postoje nijanse. Moramo biti rasterećeni i dopustiti s obzirom da ne postoji neko ozbiljnije iskustvo, jer kinesko iskustvo je samo dva mjeseca starije. To je uspjelo u kineskim okolnostima koje imaju svoje specifičnosti. Svaki život je gubitak, ali nema razloga za nervozu vrha države niti Kriznog štaba. Nema razloga, jer ovo ide dobro. Mislim da treba sve to do kraja uzeti u obzir. Isto tako, mi koji smo misleća bića imamo pravo razrađivati alternative. Ne možemo reći da su vakcine buduće teorije zavjere, čipovi teorije zavjere. Sam Kisindžer, koga tretiraju da je jedan od ključnih faktora tajnih struktura, imao je poznatu izreku: „To što sam ja paranoičan ne znači da me ne prate i to što nešto liči na teoriju zavjere ne znači da nije tačno.“ Sve ćemo pratiti, promišljati, ali budite sigurni da su u iskustvu sa ovom pandemijom slabe tačke vakcina i čipovi. Ukoliko se pojavi za tri mjeseca, godinu, dvije ideja o vakcinama koja će biti nasilno nametana, ili neka čipovanja, znajte da imamo redukciju slobode. To je program koji je postojao prije, čiji dio je ovo sa virusom, ili je program koji je čekao da se desi nešto ovako, pa ulazi na scenu. Za mene to nije bitno, ali to su pojave koje ćemo promatrati i koje bi mogle alarmirati da se ova situacija želi iskoristiti za prepakivanje svijeta i postavljanje određenog svjetskog poretka u kome bi se vratila neka vrsta robovlasničkog sistema.

Sada imamo robovlasničke sisteme u mnogim dijelovima svijeta koji su zapakovani na razne načine, ali bi ovo bilo neko novo prepakivanje i svakako da mi koji držimo do etike, ljudskog dostojanstva, slobode, koji u slobodu i ljudsko dostojanstvo vjerujemo kao u vrlinu za koju se vrijedi boriti svim mogućim sredstvima i po svaku cijenu, ostat ćemo dosljedni ovim stavovima. Siguran sam da to ne može tek tako da se instalira i nametne, bez obzira što se sada pokazalo da je čovjek mnogo slabiji individualno, kolektivno i sistemski. Države su mnogo slabije nego što smo mislili. Bez obzira na sve to, svijet kroz cijelu povijest počiva na ravnotežama, čak i kada se nešto što može biti prijetnja za ljudsku slobodu i samog čovjeka toliko jako organizira i predstavi moćnim i superiornim, uvijek se pojavi opozicija i alternativa tome. Slobode je previše bilo u Zapadnoj Evropi da se ne može tek tako ugasiti svjetlo kod onih koji su iskreno vjerovali u tu slobodu. Mislim da bi ova opservacija mogla koristiti ljudima da nađu odgovore na mnoga pitanja koja dolaze meni.

R: besjeda, Glas islama 367, rahmetli muftija Muamer ef. Zukorlić