Jesmo li zahvalni na onome što imamo

 Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko od vas osvane siguran u svojoj kući, zdrav i posjeduje hranu za taj dan, kao da je njegov čitav dunjaluk.“ (Buhari, Edebul-mufred, br. 230)

Možda nam ovaj fenomen na prvi pogled djeluje kao sitnica, ali itekako zadire u srž našeg vjerovanja i veoma je važno da ga ispravno razumijemo i primijenimo u životu. Ako smo iskreni Allahovi, dželle šanuhu, robovi, uvijek ćemo biti zadovoljni na Njegovim bezbrojnim ni’metima, koje ne možemo ni pobrojati i koristit ćemo ih umjereno i ustupati ih drugima, koji u njima imaju svoje hakkove. Kaže se u suri Ez-Zuhruf:

„Onaj Koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam lađe i deve da putujete, da se leđima njihovim služite i da se, kad na njima jahali budete, blagodati Gospodara svoga sjetite i da kažete: – Hvaljen neka je Onaj Koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti!“ (Ez-Zuhruf, 11-14)

A u 18. ajetu sure En-Nahl, govoreći o Svojim blagodatima, Uzvišeni kaže:

„Ako budete brojali Allahove blagodati, nećete ih pobrojati; Allah uistinu prašta i Samilostan je.“

I u 34. ajetu sure Ibrahim stoji:

„I daje vam svega onoga što od Njega tražite i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih pobrojali. Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.“

Nakon navedenih ajeta nemoguće je zanijekati mnogobroje Allahove, dželle šanuhu, blagodati kojima smo počašćeni, a mi ih ponekad nismo ni svjesni i samim time nismo ni zahvalni na njima. Naviknuti smo da ih koristimo i to smatramo sasvim normalnim, ne razmišljajući da su te iste blagodati mnogim pojedincima ili grupama uskraćene. Mnogi su ljudi nemarni i nezahvalni na Njegovim blagodatima i tek kada ih zadesi neka nevolja ili neimaština, oni na sav glas od Njega traže pomoć, pa se nakon olakšanja opet zaborave.

Voda koju pijemo, zrak kojeg udišemo, sluh kojim čujemo, oči kojima vidimo, razum kojim rasuđujemo, srce kojim osjećamo – sve su to blagodati koje nam je Allah Plemeniti podario i na istima trebamo biti zahvalni. Kada pokažemo zahvalnost na Allahovim dž.š. neizmjernim davanjima ona se još više uvećavaju, a kada smo nezahvalni ona nas napuštaju.

Jedna od najboljih stvari koje nam Allah Darežljivi može podariti jeste zadovoljstvo u našim srcima. Također smo neizmerno bogati ukoliko imamo stabilan život, harmoniju u našim porodicama i mir u srcima. Hadis koji bilježi imam Buharija posebno razumiju oni koji nisu slobodni, oni koji su bolesni i koji su gladni kada Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko od vas osvane siguran u svojoj kući, zdrav i posjeduje hranu za taj dan, kao da je njegov čitav dunjaluk.“ (Buhari, Edebul-mufred, br. 230)

Čovjek koji je slobodan i siguran u svojoj kući, koji je dobrog zdravlja i ko ima da šta pojede i popije od halala za taj dan, on je najbogatiji čovjek. Koliko ima ljudi koji su u zatvorima i žive u strahu, koliko ih je bolesnih, tako da od bolova ne razmišljaju ni o čemu, pa makar imali tovare blaga i koliko ljudi nema da utoli svoju glad i željan je suhe korice hljeba? Koliko je bogataša nesretno u svome bogatstvu, koliko je pohlepnika nesretno u svojoj pohlepi i koliko je općenito nesretnih ljudi?

Jedan čovjek je došao kod mudraca da mu se požali na svoje siromaštvo, pa ga mudrac upita: „Da li bi mi prodao svoj vid za stotinu hiljada zlatnika?“ Siromah bez imalo razmišljanja odgovori negativno. Mudrac nastavi: „Prodaj mi svoj sluh za stotinu hiljada zlatnika!“ Čovjek  odgovori sa ne. Zatim ga je mudrac nastavio ispitivati za ruke, noge, duševno zdravlje i sve ostale dijelove tijela. Svaki odgovor je bio negativan. Mudrac mu kroz to ukaza da samo njegovo tijelo vrijedi nekoliko miliona zlatnika. Mudrac reče: „Imaš ogroman dug na svojim plećima, jer te ovo veliko bogatstvo koje posjeduješ čini dužnikom. Kada misliš da iskažeš zahvalnost? Umjesto toga, ti se čak žališ da želiš još više. Tvoj Gospodar zaista prašta i Velikodušan je.“

Ako je ovaj siromah procijenio svoje tijelo na nekoliko miliona zlatnika, koliku vrijednost posjeduje svako od nas ko još pored toga ima zdravu i hairli djecu i ko posjeduje pokretnu i nepokretnu imovinu koja mu služi za lagodan život?

U svakoj situaciji vjernik mora biti zahvalan Allahu Uzvišenim na blagodatima sa kojima ga je On počastio, a samo On zna kako će se ko od ljudi ponašati u bogatstvu i siromaštvu. Prenosi se da je Abdullaha ibn Amra ibn Asa, radijallahu anhu, upitao neki čovjek: „Zar mi nismo siromašni muhadžiri?“ Abdullah ga upita: „Imaš li suprugu kod koje nalaziš smiraj i utočište?“ „Imam“, odgovori. „Imaš li kuću u kojoj stanuješ?“ „Imam.“ Abdullah mu reče: „Onda si ti od bogatih.“ Čovjek dodade: „Imam i slugu.“ Abdullah mu reče: „Onda si ti od vladara!“ (Muslim, br. 2979)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučava nas kakvu bi nafaku imali kada bi se na Allaha, dželle šanuhu, istinski oslonili, pa u hadisu koji bilježi imam Ahmed, kaže: „Kada biste se vi istinski oslanjali na Allaha, On bi vas opskrbljivao kao što opskrbljuje pticu: ujutro odlazi gladna, a predvečer se vraća sita.“ (Ahmed, br. 373)

Postavlja se pitanje, zbog čega su ljudi nezahvalni, nazadovoljni i oholi i zbog čega na sebe prizivaju Allahovu srdžbu, na ovom varljivom dunjaluku i budućem vječnom svijetu, a On obećava zahvalnima da će im još više dati, a da će nezahvalne kazniti, kao što stoji u 7. ajetu Sure Ibrahim:

„I kad je vaš Gospodar objavio:Ako budete zahvalni, Ja ću vam zasigurno još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja će zaista stroga biti.“

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, savjetuje ummet da posmatraju one koji su ispod njih, a ne one koji su iznad njih, pa u hadisu koji bilježi imam Muslim stoji: „Pogledajte u onoga ko je ispod vas, a ne u onoga ko je iznad vas, da ne bi zanijekali Allahove blagodati!“ (Muslim, br. 2963)

Onaj ko gleda u one koji su bogatiji od njega kod sebe proizvodi škrtost, pohlepu i zavidnost, a to su teške bolesti današnjice, koje na kraju dovode do toga da čovjek nesvjesno niječe Allahove blagodati. Zato, budimo zahvalni na svemu što imamo i dovimo da nas Gospodar učini Svojim zahvalnim robovima.

Glas islama 370, R: AHLAK, A: Dr. Harun-ef. Eminagić