Ne otežavajmo nešto što je allah olakšao

Uzvišeni Allah je u Kur'anu spomenuo stvari koje su nam zabranjene, a onda dodao: „On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio.“ (El-Bekara, 29) Allah je suzio haram, a proširio Svoju dozvolu za sve mimo toga. Mi radimo obratno: svoja uska shvatanja smo prenijeli na Allahovu riječ i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa proširujemo listu harama, a sužavamo listu halala. Time otežavamo živote ljudima.

 

Požurivanje sa haramom

Ovim što ću reći upadam u rizik da će me neki pogrešno razumjeti. Uzvišeni Allah kaže:

I ne govorite neistine jezicima svojim: „Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno“, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti. (En-Nahl, 116)

U svijesti mnogih muslimana razvija se opasan koncept, u kome je veoma lahko proglasiti nešto haramom. To se, nažalost, prenosi na nove generacije. Najveći islamski učenjaci, koji su bili mnogo učeniji i od vas i od mene, najprije bi razmotrili sve moguće opcije prije nego što bi nešto proglasili haramom. A nama je to danas, izgleda, nevjerovatno jednostavno. Idemo do te mjere da nam je početna tačka sljedeća: Sve je haram, dok se ne dokaže da je halal. „Zašto se smiješ u džamiji, to je haram? Zašto sjediš tako, to je haram? Zašto stojiš tako, to je haram?“ Stvari koje Allah nije kazao da su haram, vi sebi uzimate za pravo da proglasite haramom, i to bez ikakvog istraživanja šerijatskih dokaza? Zapravo, istražujete tuđe mahane. Vaše istraživanje obavljeno je na google.com. Pa čak i kada nađete na nekom zabačenom sajtu mišljenje o nečemu, ne pročitate do kraja, ne uporedite dokaze, već samo čekate da naiđe riječ haram – i to je to!

Moj šejh koji mi je predavao Hadis ispričao nam je zanimljiv slučaj sa jednog od njegovih časova. Govorio je o nekom pitanju koje nije vezano za ibadet, a po kome muslimani generalno imaju stav da je haram, ali ga šerijatski pravnici ne smatraju haramom. Među studentima bio je jedan oštar momak, koji je za sve tražio dokaz. Kada je čuo šta šejh govori, bučno je skočio, očito želeći da širi da'vu među kolegama i šejhovima, i uzviknuo: „Šejh, gdje ti je dokaz da je to dozvoljeno?“ Šejh je mirnim tonom odgovorio: „Taj prenosi od toga, on od toga, on od toga, on od toga, on od toga…“ – spomenuvši bar dvadeset imena u lancu prenosilaca – „da je to halal. Jesi li zadovoljan?“ „Jesam“ – mrsko odgovori student. „Dijete neuko, upravo sam ti citirao imena novih studenata na ovom predavanju“ – dodade šejh. Drugim riječima: „Umukni, slušaj predavanje i uči.“

Ljudi vole slušati riječi, čak i ako ne znaju šta znače. Čim zadovolje svoj nagon da uvijek budu u pravu, iznose fetve i izazivaju haos. Ako niste 100% sigurni da je nešto haram, nemojte to nazivati haramom. Uzvišeni Allah je u Kur'anu spomenuo stvari koje su nam zabranjene, a onda dodao:

On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio. (El-Bekara, 29)

Allah je suzio haram, a proširio Svoju dozvolu za sve mimo toga. Mi radimo obratno. Svoja uska shvatanja prenijeli smo na Allahovu riječ i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa proširujemo listu harama, a sužavamo listu halala. Time otežavamo živote ljudima.

Završite ovu rečenicu: „Sve što činimo, trebamo činiti radi…“

Ovo je vrlo poznata konstrukcija među muslimanima. Skoro svaki od nas će po automatizmu reći: „…radi Allahovog zadovoljstva.“ I vi ste to isto rekli, zar ne? Moram vas šokirati. To nije tačno! Prije nego što me napadnete i pomislite: „Estagfirullah! Šta ovaj govori“ – dopustite mi da objasnim.

U hadiskoj tradiciji zabilježen je pouzdan hadis o čovjeku koji je putovao pustinjom. Naišao je na psa koji je bespomoćno ležao i umirao od žeđi. Čovjek je imao nešto malo vode za sebe. Međutim, umjesto da je popije, napojio je psa. Kasnije je na tom putovanju čovjek umro. Gdje je otišao poslije smrti? U Džennet. Sada mi odgovorite, prije nego što je napojio psa, da li je taj čovjek podigao glavu i rekao: „Allahu, ovo radim radi Tvog zadovoljstva i ni zbog čega drugog! Evo, čistog nijeta dajem ovu vodu psu.“ Nije! Čovjek se, jednostavno, sažalio nad psom i dao mu svoju vodu. Njegove emocije su u tom momentu bile čista i iskrena samilost prema jednom Božijem stvorenju. Možete, bez ikakve dvojbe, tvrditi da je čovjek to uradio isključivo radi Allahovog zadovoljstva? Ne.

Majka se voli jer je MAJKA

Ibadet se obavlja isključivo radi Allahovog zadovoljstva. Namaz se obavlja radi Allahovog zadovoljstva. Kur'an učimo radi Allahovog zadovoljstva. Poruku islama širimo radi Allahovog zadovoljstva. Ali, majku volimo zato što nam je majka. Ne znam postoji li iko ko će reći: „Majko, volim te samo radi Allahovog zadovoljstva, hoću to da znaš. Da nije Allahovog zadovoljstva, ne bih te volio…“ Ne, čovječe. To ti je majka. Majka se voli jer je majka. Treba li ti još razloga?

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Osmijeh kada sretneš brata muslimana je sadaka.“ Niko nije spomenuo „iskren nijet“, ali vi od toga pravite čitavu proceduru i govorite u sebi: „Čekaj! Čekaj da očistim nijet… Ne osmjehujem se zato što si mi drag! Osmjehnut ću se samo radi Allahovog zadovoljstva“ – a zatim uklonite bolan grč sa lica i na silu se osmjehujete. To ne funkcionira tako. Jednostavno, drag ti je brat musliman, voliš širiti pozitivnu energiju, sretan si što ga vidiš i poselamiš ga sa osmjehom na licu. Taj osmjeh Allah ti upisuje kao sadaku u Njegovo ime, iako je tebi, ustvari, samo bilo drago što vidiš brata muslimana.

Iskrene emocije

Ako poljubiš svoje dijete, to ti se računa kao ibadet. Ako supruzi ukažeš pažnju i ljubav, to se računa kao ibadet. Ali, neki od vas i tu žele uključiti mentalnu pripremu: „Allahu, doista mi je teško da budem dobar i pažljiv prema njoj, ali samo radi Tvog zadovoljstva ću joj kupiti ovo cvijeće. To ne radim zato što je volim. Hoću da mi nijet bude ispravan.“ Ne, ne! To ne ide tako. Sve smo pogrešno shvatili. Mi muslimani volimo ponavljati fraze, iako ne znamo njihovo pravo značenje, pa kao istrenirani refleksno izgovaramo: „Sve što radite, radite isključivo radi Allahovog zadovoljstva.“ Jedini uslov koji se u Allahovoj knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodi je iskrenost u izražavanju plemenitih emocija. Iskreno volite svoju majku. Iskreno volite svoje dijete. Iskreno volite svoju suprugu. Iskreno se radujte susretu sa bratom muslimanom. To su čiste emocije koje proističu iz zdravog srca. Zašto sve te plemenite ljubavi činite nečistim, smatrajući da su pokuđene ukoliko ne donesete nijet da ih gajite isključivo i samo radi Allaha? Na taj način vremenom se počinjete ponašati dvolično, jer jedno govorite, a drugo radite.

Glas islama 346, Autor: Nouman Ali Khan, Preveo: Senad Redžepović