Orijentalna kuća Nazif-efendije Šuševića u Novom Pazaru

PORIJEKLO FAMILIJE ŠUŠEVIĆ

Današnji Šuševići su potomci Osman-paše Suše, osmanlijsko-turskog oficira i oslobodioca Novog Pazara u Austro-turskom ratu 1689. godine. Pretpostavlja se da je došao iz Burse. Osman-paša se naselio u Yeni Pazar (Novi Pazar) nakon što je pobijedio srpsku ustaničku vojsku pod vođstvom po zlu čuvenog Mojsija Raškovića – Palidžaka i odred od 320 austrijskih vojnika koje je, kao pojačanje, poslao general Pikolomini. Ova združena neprijateljska vojska je, par mjeseci ranije, potpuno razorila Novi Pazar.

Samo 30 godina ranije, Evlija Čelebija (1611-1682), poznati turski putopisac, 1660. godine bilježi da „Novi Pazar ima 40-50 mahala, 23 džamije, 11 mesdžida, pet medresa, 3.000 kuća sa rajskim baščama, 1.100 dućana u kojima se izrađuju katanci, čekići, tabandže (op. pištolji) i drugo oružje“. U dokumentima se navodi da je srpsko-austrijska vojska potpuno razorila grad i pobila veliki broj bošnjačkog stanovništva. „Tom prilikom nisu bile pošteđene ni kuće kršćana, a spaljivanje je bilo propraćeno terorom i nezapamćenim krvoprolićem. Novopazarsko polje bilo je prekriveno leševima i tada od grada nije ostavljen ni kamen na kamenu“. (Iz knjige Kameni svjedok, str. 16. i 20, autora dr. Safeta Bandžovića, izdate u Novom Pazaru, 1999.)

S obzirom da je spasio Novi Pazar od neprijatelja, Osman-paša i njegovi potomci su od tada uživali veliki ugled. Bili su begovska porodica koja je iznjedrila veliki broj poznatih ličnosti: od narodnih poslanika, muderisa u medresi, preko književnika i profesora do privrednika.

Ko je bio Nazif-efendija Šušević

Razgovor sa Nafijom Šušević

Autor ovog teksta je prve dragocjene podatke o Nazif-efendiji dobio od njegove snahe hadži Nafije (Čarovac) Šušević (1925-2013) sa kojom je napravio dva intervjua za potrebe dokumentarnog filma o Aćif-efendiji Hadžiahmetoviću, komandantu odbrane Novog Pazara od četnika 1941. godine. Hadži Nafija je ćerka čuvenog Redžep-age Čarovca. S obzirom da je Nafijina majka rano umrla, Redžep-aga je oženio Ufu Hadžiahmetović, rođenu sestru Aćif-efendije. Ona je bila pomajka Nafiji i veoma su se dobro slagale. Tako je rahmetli Nafija bila veoma dobro upoznata sa životom Aćif-efendije. Nafija je bila snaha Nazif-efendije Šuševića, jer je bila udata za njegovog mlađeg sina Nasirudina. Ona je bila jedna od prvih pismenih Bošnjakinja u Novom Pazaru, a i prva hadžinica iz Sandžaka. Prvi hadž je obavila 1984. godine, a kasnije je obavila još dva bedela.

Bila je i veoma hrabra žena. Ostala je upamćena po tome jer je, 20. marta 2012. godine, u novopazarskom Sudu hrabro svjedočila u korist rehabilitacije Aćif-efendije. Tada je pred sudijom izjavila da su „partizani poslije rata na Hadžetu ubili najbolje ljude u gradu. Ubili su LJUDE, a ostali su LJUDIĆI, kako bi mogli da sa njima rade šta hoće“.

Na drugoj strani, bili su svjedoci koji su svjedočili protiv njegove rehabilitacije. Nafija je autoru Harunu Crnovršaninu tada u svom intervjuu ispričala kako je, nakon suđenja, u hodniku Suda imala žestoku prepirku sa Ramizom Crnišaninom koji je svjedočio protiv rehabilitacije Aćif-efendije.

O kući Nazif-efendije njegova snaha hadži Nafija govorila je sa oduševljenjem. Pričala je autoru o njenom historijatu, pokazivala mi enterijer kuće, Kur'an star preko 300 godina, o stvaralaštvu njenog svekra Nazif-efendije, njegovim leuhama, svom odlasku na hadž i mnogim drugim temama koje će autor pamtiti dok je živ. Jednostavno, hadži Nafija je bila neponovljiva. Tada je autoru ovog teksta, o tome kako mu je država neovlašteno oduzela  21 ar zemljišta ispred kuće, govorio i Nafijin zet Esad Džanefendić.

Razgovor sa Nazifovim unukom Sabahudinom Šuševićem

Nakon Nafijine smrti, autor nije prestao da se interesuje za Nazif-efendiju i njegovu kuću. Za nove podatke vezane za familiju Šušević saznao je od njegovog unuka Sabahudina-Baka Šuševića i praunuka Ediba Šuševića. Po Sabahudinovim riječima, Nazif-efendija Šušević bio je jedan od najpoznatijih Šuševića.

„Rođen je 1860. godine u Novom Pazaru od oca Saliha i majke Paše. Imao je starijeg brata Abdurahmana (1810-1911) koji nije iza sebe ostavio porod. Nazifov otac Salih-efendija bio je narodni poslanik u Turskom parlamentu (medžlisu) u Istanbulu. Na internetu je neko postavio da je Salih-efendija bio muftija, ali je meni to nepoznato. Znam da je bio narodni poslanik. On je svoga sina Nazifa, poslije završene ruždije, poveo u Istanbul na dalje školovanje. Tamo je završio medresu i Islamski fakultet. Stekao je i zvanje hafiza. Međutim, nostalgija za rodnim gradom bila je velika, tako da se mladi Nazif-efendija, nakon završenog školovanja u carskom Stambolu, vratio u šeher Yeni Pazar.

Nazif se oženio sa Najom Bučan iz Bijelog Polja (Akova) sa kojom je dobio šestoro djece: tri sina i tri kćerke. Sinovi su se zvali: Alaudin (1912-1949), Izudin, koji je umro veoma mlad (1913-1931) i Nasirudin (1922-1984), a kćerke: Fatima, Nusreta i Lutvija.

Opisuju ga kao čovjeka plavih očiju, sigurnog hoda, malo povijenog i izuzetno ponosnog. Na Ahiret je preselio 1923. godine, a mezar mu se nalazi na Velikom groblju u Novom Pazaru.

Najstariji sin Alaudin, koji je bio moj otac, u braku sa prvom ženom Feridom Šehović (1918-1986) imao je sina Redžepa, a sa Mahmurom Agušević (1914-1994), mojom majkom, dobio je mene – Sabahudina i mog brata Izudina. Redžep (1936-2015) oženio je Behiju Čavić i sa njom dobio sinove: Ediba i Alaudina. Sabahudin (1943) oženio je Mehdiju Komserović i sa njom dobio sinove: Rejhana i Dževada te kćer Zuhru. Izudin (1942-2001) oženio je Sabihu Ljuhar i sa njom dobio sina Daniala i kćer Emu.

Nasirudin je u braku sa Nafijom Čarovac (1925-2013) imao kćerku Safiju (1946-2013), koja se 1970. udala za Esada Džanefendića. S obzirom da je Safija – Safa bila jedihnica i da je od oca naslijedila današnju kuću Šuševića, zet Esad je došao da živi u njenu kuću. Inače, Esad potiče iz poznate pazarske familije Džanefendić. Rođen je 1941. godine od oca Fehima i majke Šahzije – Šahze. U braku sa Safijom dobio je sina Muhameda i kćer Selmu. Muhamed je vlasnik poznatog restorana „Divanhana“. Oženjen je i ima dva sina: Hamzu i Mirzu. Selma je udata i radi u Opštinskom sudu kao službenica.

Nazif-efendijine kćerke: Nusreta (1911-1928) i Lutvija (1920-1933) su mlade umrle, a Fatima se udala u Rožaju za Emin-agu Rožajca sa kojim je imala kćerku Umu koja danas živi u Turskoj. Inače, Uma je bila snaha čuvenog hafiz Abdulaha Kačapora.“

Nastavit će se…

Glas islama 355, R: Historija, A: Dr. Harun Crnovršanin