Hadž osobe koja ne živi u skladu sa islamskim propisima

PITANJE:Da li je
vrijedi obavljanje hadža za osobu koja u toku svog života nije živjela u
skladu sa propisima vjere islama, već je kršila islamske propise i
negativno se odnosila prema njima?

ODGOVOR: Zamjena u obavljanju hadža, slanje
bedela, jeste nešto što ima svoju utemeljenost u vjeri islamu i tačno se
zna kada je obavljanje hadža za drugog obavezno, kada lijepo, a kada
beskorisno.

Obavljanje hadža za osobu koja je
svoj život provela u pokornosti Uzvišenom Allahu, ali nije uspjela
otputovati na hadž, već je ostavila oporuku da se za nju hadž obavi i
ostavila potrebnu količinu novca za tu svrhu, obavljanje hadža u njeno
ime je farz, stroga dužnost, što znači da će neko iz njene porodice, od
bliže rodbine obaviti hadž u njeno ime, ili neko drugi ko je prethodno
hadž obavio i ko poznaje obavljanje obreda hadža i u stanju je da ih
samostalno obavi. Ovdje želimo skrenuti pažnju na praksu koja je
prisutna kod nas, a to je slanje bedela koji su nesposobni da sami obave
sve obrede hadža, već je i njima potrebna zamjena u obavljanju pojedinih
obreda, što je potpuno pogrešno i opasno, jer je vrlo diskutabilna
dozvola takvog obavljanja i upitna je ispravnost hadža, tako da je
dužnost onih koji žele poslati nekoga da obavi hadž u ime svog bližnjeg
da za to odaberu sposobnu osobu koja poznaje obrede hadža, a savjet je
svakom ko nije u stanju da samostalno i valjano obavi obrede hadža da
se, i pored svoje velike želje da ponovo vidi Kabu i sve druge ljepote
Meke i Medine, ne prihvata odgovornosti koju nije u stanju valjano
izvršiti, jer u suprotnom dovodi u pitanje ispravnost hadža onome za
koga ga obavlja, a to je nešto što vjernik sebi sigurno neće dozvoliti.
Dakle, naše želje su jedno, a mogućnosti su drugo, tako da samo želja
bez sposobnosti u obavljanju obreda hadža ne vrijedi.

Druga situacija jeste kada čovjek
provede svoj život u pokornosti Allahu dž.š., ali ne bude u mogućnosti
da hadž obavi, već kasnije njegovo dijete želi u ime svog roditelja hadž
obaviti dobrovoljno. Obavljanje hadža u ovoj situaciji nije obavezno,
ali se smatra pohvaljenim i lijepim gestom, kojim se dijete sjeća svog
roditelja i na taj način upućuje dovu Allahu dž.š. za milost i oprost
prema njemu.

Osobe koje su svoj život provele
kršeći Allahove dž.š. propise, ne obavljajući namaz, post, zekat i sl.,
koje su se ismijavale na račun onih koji su te propise izvršavali, koji
su omalovažavali vjeru i vjernike, jesu lica za koja je uzaludno trošiti
novac u slanju bedela za njih. Mnogo je bolje i korisnije taj novac
uložiti u nešto što će biti opšta korist šireg kruga korisnika, nego u
slanje bedela, jer onaj ko je nemarno ostavljao namaz, jeo i pio u
mjesecu ramazanu i činio koješta drugo, otišao je sa ovoga svijeta sa
velikim bremenom grijeha, kojeg ne može umanjiti obavljanje propisa u
njegovo ime kojeg je on omalovažavao i odbio da izvrši za vrijeme svoga
života. Njegovo je stanje pred Allahom dž.š. i On je taj koji će
odrediti kakav će biti njegov status na budućem svijetu, jer On najbolje
zna.