Nazivanje selama ženama

PITANJE: Kakav je stav islamske uleme po
pitanju nazivanja selama ženama od strane muškaraca i obrnuto? Da li je
žena kojoj muškarac nazove selam na ulici, a koji joj nije bliski rod, u
obavezi da odgovori na selam i da li je odgovorna ukoliko ne odgovori,
obzirom da Uzvišeni Allah u suri En-Nisa, u 86. ajetu, nareðuje da se na
selam odgovara na isti ili još ljepši način?


ODGOVOR: Brojni su dokazi koji govore o
važnosti nazivanja selama meðu pripadnicima islama, a koji ne prave
nikakvu razliku izmeðu različitih polova, odnosno, ne izdvajaju posebno
muškarce u odnosu na žene, već se Poslanik a.s. obraća uopštenom formom.
Tako u hadisu kojeg prenosi Muslim stoji: "Tako mi Onoga u čijoj je
ruci moja duša, nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a
nećete vjerovati dok se ne budete meðusobno voljeli. Hoćete li da vas
uputim na ono što će vas, ako ga budete praktikovali, omiliti jedne
drugima!? Nazivajte selam jedni drugima!"
Takoðe se prenosi od Esme
Bintu Jezid, da je rekla: "Jednog dana je Poslanik a.s. prolazio
pored nas (grupe žena) i nazvao nam selam."
(prenosi ga Ebu Davud i
drugi) Prenosi se, takoðe, da kada je Muaz ibn Džebel  došao u Jemen,
kao namjesnik, ustala je jedna žena, koja ga je dočekala, a koja je
imala 12 sinova, i nazvala mu selam.

Ovo su samo neki od hadisa Poslanika a.s. na
pomenutu temu, kojih ima još puno, a koji govore da su u vrijeme
Poslanika a.s. i njegovih ashaba muškarci i žene nazivali selam jedni
drugima u različitim situacijama.

Meðutim, stavovi islamske uleme su po ovom pitanju
različiti, tako da postoje oni koji smatraju da muškarac ne smije
nazivati selam ženi koja mu nije bliski rod. Oni svoj stav temelje na
predostrožnosti i preventivi, to jest, bojaznosti da uspostavljanje
komunikacije, makar i na ovaj način, može biti izvor fitne – iskušenja.

A ukoliko se radi o rodbini, onda je, po njima,
dozvoljeno nazivanje selama.

Drugi prave razliku izmeðu mlade i lijepe ženske
osobe i stare, tako da je starijim ženama dozvoljeno nazivati selam, jer
ne postoji strah od iskušenja, dok je mlaðim zabranjeno zbog postojanja
bojaznosti od grijeha.

Ebu Hanife smatra da žene nisu u obavezi prve
nazivati selam muškarcima, osim ako se radi o njihovim bliskim članovima
rodbine kojima mogu prve nazvati selam.

Meðutim, dokazi koje smo prethodno spomenuli ne
ukazuju na zabranu, koju jedan dio islamske uleme smatra prikladnim
rješenjem, smatrajući da se time zatvaraju vrata mogućeg kasnijeg
grijeha, tako da većina ashaba Poslanika a.s. i tabiina nije smatrala
nazivanje selama meðu različitim polovima zabranjenim. Obzirom da
argumenti nisu kategorični u zabrani, odnosno, da se na osnovu njih
jasno vidi da je ranije postojala takva praksa, može se zaključiti da je
stav dijela islamske uleme o izbjegavanju utemeljen na njihovoj ličnoj
bojazni, a da ne mora značiti da je ta bojazan uvijek opravdana, tako da
se ne može bukvalno prihvatiti njihov stav, a odbaciti ono zašta postoje
argumenti.

U tom smislu, dozvola ili zabrana selama meðu
različitim polovima zavisi od situacije do situacije. Ako su okolnosti
takve da nema mjesta strahu od iskušenja, kao što je selam žene muškarcu
ili muškarca ženi prilikom posjete rodbini ili komšijama, prilikom
ulaska u odreðene ustanove gdje rade pripadnici islama, selam profesora
ili nastavnika svojim učenicima i učenicama i obrnuto i sl., onda je
takav selam dozvoljen i pohvaljen jer se njime želi i postiže ono što je
cilj njegovog propisivanja.

Meðutim, nazivanje selama od strane muškarca ženi i
obrnuto, meðu kojima ne postoji bliska krvna veza ili neki drugi oblik
srodstva, prilikom mimoilaženja na putu ili ulici, nije stvar koju treba
prakticirati, već u takvim situacijama se nazivanje selama može i
izbjeći, ali i u ovim situacijama osnovni regulator jeste srce i namjera
osobe koja naziva selam, to jest, da li ima čestu namjeru ili ne.

Tako da, ukoliko su namjere potpuno čiste i čestite,
kao što je slučaj uglavnom prilikom susreta učenika i profesora i sl.,
onda ne postoji smetnja za nazivanje selama i u ovoj situaciji.

Zabrana nazivanja selama uz tvrdnju da je ženski
glas avret je neprihvatljiva, jer je poznato da su, kako u vrijeme
Poslanika a.s. tako i kasnije, žene dolazile i pitale Poslanika a.s. i
ostale istaknute ashabe i druge o stvarima vjere, a da je njihov glas
avret sigurno bi Poslanik a.s. to ukazao ili ih ukorio, a to se nije
dogodilo.