Slikanje i postavljanje slika

Često se mogu čuti komentari pojedinih ljudi da je slikanje i postavljanje slika u cjelosti haram, to jest, zabranjeno, pozivajući se na riječi Poslanika a.s. “Zaista će na Sudnjem danu slikari biti meðu onima koji će biti najžešće kažnjavani.” (Muslim) Da li je svaki oblik slikanja zabranjen i da li su baš sve slike zabranjene?

ODGOVOR: Prenose se od Posalnika a.s. hadisi u kojima se zabranjuje slikanje, a takoðe i držanje slika na vidnim mjestima u kući ili nekom drugom prostoru. Prenosi se od Poslanika a.s. da mu je melek Džibril rekao: “Zaista meleki ne ulaze u kuće u kojima se nalaze slike ili pas!” (hadis bilježi Muslim), ili “Meleki ne ulaze u kuće u kojima se nalaze kipovi.”

Postoji još niz hadisa na pomenutu temu u kojima Poslanik a.s. ističe zabranu stavljanja slika na vidna mjesta, kao i držanje psa u kući ili držanje kipova, to jest njihovih mini statua u kući, jer je u tome oponašanje ili sličenje idolopoklonicima koji su se klanjali različitim kipovima ili slikama.

Naravno, većina islamske uleme se slaže da nije svaki oblik slikanja zabranjen, već postoje zabranjeni i dozvoljeni oblici slikanja. Postavlja se pitanje šta slikanje čini zabranjenim, a šta je dozvoljeno?
Islamska ulema razlog zabrane slikanja vidi u sličenju idolopoklonstvu i doživljavanju slike na poseban način, to jest, njeno obožavanje, tako da ono slikanje koje nema ove elemente zabrane ne može biti okarakterisano na isti način. Citirani hadis u pitanju obuhvata svakako one koji slikaju (”stvaraju”) sa namjerom da njihove slike izazovu divljenje i klanjanje publike, a i njih samih svojim djelima, što ni u kom slučaju nije isto kao fotografisanje ili bavljenje ovim zanatom, jer je ono potreba savremenog doba, tako da ovaj oblik fotografije ne ulazi u oblik zabranjenog.
Fotografija čije je držanje na vidnom mjestu zabranjeno i koja je uzrok ne ulaska meleka u kuću jeste ona sa ljudskim likom ili likom bilo kojeg živog bića. Tako da oni na čijim zidovima se nalaze portreti ili slike njihovih voljenih osoba, političkih lidera, sportskih ili drugih uzora i sl. moraju iste skloniti sa vidnih mjesta jer im ta mjesta ne pripadaju, a takoðe oni im sa tih mjesta ne mogu pomoći, već samo odmoći, jer su oni razlog ne ulasku meleka koji donose berićet i dobit. Fotografije prirodnih pojava, mora, planina, kuća, koliba i sličnih stvari nisu zabranjene i one se mogu držati na vidnim mjestima, to jest, njima se može ukrašavati životni i radni prostor.
Ukoliko se slike živih bića nalaze na raznim tkaninama ili prostirci koja se gazi, ili posteljini ili se radi o slikama na dječijim igricama ili igračkama, iste se mogu koristiti jer je isključena opasnost obožavanja ili veličanja istih koja je razlog zabrane.
Možemo zaključiti da slika i slikanje postaju zabranjeni ukoliko ispunjavaju tri uslova: ako se slikaju živa bića, ako se to čini sa namjerom veličanja ili obožavanja i ukoliko se time želi oponašati i sličiti stvaranju Allaha dž.š. Stoga je razlog zabrane, kako se može i vidjeti iz pomenutog, borba protiv idolopoklonstva, to jest, zaštita od širka (obožavanja nečega ili nekoga drugoga mimo Uzvišenog Allaha). Ne ulazak meleka spomenut u hadisu ne odnosi se na meleke koji bilježe ljudska djela i postupke, jer oni su, kako kaže Allah dž.š., uvijek sa čovjekom i prate ga u svakoj prilici i na svakom mjestu i znaju sve šta čini, već se odnosi na meleke sa drugim zaduženjima, kao što su meleki koji donose berićet, milost Allaha dž.š. ili oni koji se mole Allahu dž.š. za oprost čovjekovih grijeha.
Neka svako razmisli i neka procijeni da li je vrjednije držanje nečije slike (ma ko on bio) na zidu ili otvaranje vrata melecima koji donose milost i traže oprost od Allaha dž.š.. Svakako da je svakom jasno šta je vrjednije, a složićemo se da i sami vrlo često takve slike, zbog raznih motiva i zasluga onih koji su na njima naslikani, sklanjamo sa zidova i mijenjamo, a na njihova mjesta stavljamo druge, što je još jedan argument koji potvrðuje opravdanost zabrane koju Poslanik a.s. ističe. Slika, ukoliko se ne radi o haramu, može se držati u albumu i kada zatreba biti pri ruci, jer ona nekada može biti uspomena, ali istovremeno i pouka ili opomena.