Učenje sura prilikom klanjanja u džematu

Da li je osoba koja klanja namaz u džematu, za imamom, i pored imamovog učenja dužna učiti Fatihu u sebi?
 

Islamska ulema ima različite stavove po ovom pitanju.
Ulema hanefijskog mezheba smatra da je učenje fatihe obaveza u slučaju pojedinačnog obavljanja namaza, dok u slučaju obavljanja namaza za imamom, gdje imam uči ono što je potrebno u namazu a onaj ko namaz obavlja za njim izgovara „iktedejtu bi-haze-l-imam“, to jest riječima potvrðuje svoje slijeðenje imama, učenje Fatihe nije obavezno. To takoðe potvrðuju hadisom Poslanika a.s. u kojem stoji da je „imamovo učenje i njegovo (to jest muktedijino)“.
To što hanefije smatraju da je učenje Fatihe neobavezno ne znači i da je ono zabranjeno, već naprotiv, ukoliko se radi o namazima u kojima se uči u sebi, gdje postoji opasnost da čovjek sa svojim mislima odluta, onda je bolje u sebi učiti Fatihu kako bi se misli održale u namazu, a ukoliko se radi o namazima gdje imam uči glasno onda ne postoji takva bojaznost, a samim tim ni potreba za čekanjem imama da džematlije u sebi ponove učenje Fatihe, već je učenje imama dovoljno i vrijedi kako imamu tako i onima koji ga slijede.
Hanefije hadise koji govore o obaveznosti učenja Fatihe u namazu smatraju da se odnose na namaze koji se klanjaju pojedinačno, a ne u džematu, to jest za imamom.