Davanje zekata i sadekatu-l-fitra za izgradnju džamija

Da li je dozvoljeno davanje zekata i sadekatu-l-fitra za izgradnju džamija, da li je dozvoljeno slanje svog zekata i sadekatu-l-fitra van mjesta boravka davaoca? 

Ovo su pitanja koja se vrlo često postavljaju, pogotovo se ona aktuelizuju u mjesecu ramazanu. O njima smo ranije govorili, ali ćemo opet ponoviti: džamije trebaju biti graðene iz drugih sredstava, a ne od zekata i sadekatu-l- fitra, jer kategorija na Božijem putu, koja se spominje kao jedna od osam kategorija kojima se može izdvojiti dio prikupljenih sredstava od ova dva davanja, obuhvata aktivne oblike borbe na Božijem putu, a ne izgradnju.
Suprotno postupanje se dozvoljava, po mišljenju dijela islamske uleme, samo u izuzetnim prilikama, a to je kada nema nijedan drugi način da se džamija podigne, a nju je potrebno izgraditi, jer dotično mjesto u kojem muslimani žive nema džamiju.
Mnogima je, nažalost, dovoljno da čuju ovo „dozvoljeno u izuzetnim situacijama” kako bi opravdali svoj postupak tvrdnjom da je baš taj njihov slučaj izuzetan i da nema drugih izvora finanasiranja izgradnje. Meðutim, Allah dž.š. je taj koji najbolje zna da li su iscrpljeni svi mogući izvori ili nisu i koliko je truda uloženo da se do takvih izvora doðe, tako da onaj koji samo riječima tvrdi i opravdava ulaganje sredstava od zekata i sadekatu-l-fitra u ovu svrhu, a želja mu je opstrukcija aktivnosti koje se preduzimaju od strane nadležnih oragana Islamske zajednice, mora znati da zekat i sadekatu-l-fitr nisu ispunjeni ukoliko nisu namijenjeni njihovoj pravoj svrsi, odnosno pravoj namjeni, tako da dovodi u pitanje njihovu ispravnost onima koji sredstva izdvajaju, s jedne strane, a s druge strane doprinosi širenju nereda i haosa i krši Allahov dž.š. imperativ o poslušnosti Allahu, Njegovom Poslaniku i voðama, koji djeluju na principu pokornosti Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku a.s.!
Ono što je takoðe evidentno jeste da su uglavnom to simbolične sume koje se prikupljaju od strane takvih pojedinaca, tako da one ni u kom slučaju nisu dovoljne za ono čemu su namijenjene, ali su primjer koji pokazuje lošu svijest pojedinaca ili pojedinih džemata o zajednici, što je dovoljan razlog da se takvim pojavama stane na put, kako bi se one one suzbile, a svijest o zajednici podigla na što viši nivo.
Što se tiče usmjeravanja svog zekata i sadekatu-l-fitra ka korisnicima koji su van granica regije, odnosno države davaoca,  bitno je napomenuti da je odreðivanje prioritetnog fonda ili kategorije, to jest korisnika, u nadležnosti vrhovnih organa Islamske zajednice, a ne stvar lične želje pojedinca.
Shodno tome, nije dozvoljeno svoj sadekatu-l-fitr slati van svoga mjesta (regije) boravka ukoliko je to suprotno zvaničnom stavu nadležnog organa Islamske zajednice.
Slanjem svoga zekata i sadekatu-l-fitra vani i kršenjem odluke nadležnog organa Islamske zajednice osoba dovodi u pitanje ispravnost ovog davanja, a ujedno čini grijeh kršeći Božiju naredbu o poslušnosti Allahu dž.š., Njegovom Poslaniku i svojim vjerskim voðama. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i pokoravajte se predstavnicima vašim…“ (En-Nisa, 59)
Pokornost predstavnicima pomenuta u ajetu se, po mišljunju relevantne uleme, odnosi na vjerske voðe, jer je nezamislivo da će vjerski voðe svoj narod pozvati u nešto našta po vjeri nemaju pravo, za razliku od političkih voða, koji vrlo često na putu ostvarenja ličnih ciljeva ne gledaju u to da li je Allahovo zadovoljstvo sa onim što čine i čemu pozivaju ili nije.
Sredstva zekata i sadekatu-l-fitra moraju ostati u mjestu ili regiji davaoca i nije dozvoljeno da se usmjeravaju vani sve dok postoji potreba za njima u tom mjestu ili regiji. Meðutim, ukoliko to mjesto ili regija nije potrebno te vrste sredstava, odnosno, ukoliko su podmirene potrebe svih korisnika zekata i sadekatu-l-fitra, u tom slučaju je jedino dozvoljeno postupiti drugačije, to jest poslati svoja sredstva vani, ali opet voditi računa da se ispoštuje stav nadležnih organa Islamske zajednice po pitanju eventualno odreðenih prioriteta za sredsta koja se šalju vani.