HADŽ – vidjeti okom, srcem i dušom

Riječi “men kefere”
znače ko ne obavi hadž, a u stanju je to, ili ko se ne odazove i ne
izvrši Allahovo nareðenje, on je potpuno u Allahovoj moći. Jednostavno
rečeno: ko zanemari hadž. Ovdje je upotrijebljen glagol “men kefere”, kao da je to kufr, Allah nas toga sačuvao.Allahov poslanik je jedne prilike rekao svojim ashabima:”O ljudi, propisan vam je hadž, pa gaobavljajte ”! Neko je upitao:”Jeli svake godine, Allahov poslaniče”? Poslanik, s.a.v.s, je šutio, a ovaj je isto pitanje ponovio nekoliko puta, da bi Poslanik, s.a.v.s, odgovorio:”Kad bi rekao jeste, to bi značilo da je stroga obaveza, a vi to ne biste mogli”!

Oni muslimani koji ispunjavaju uvjete, dužni su ovaj ibadet obaviti jedanput u svome životu. Postoje ibadeti koji se ponavljaju svakoga dana, kao namaz, na primjer. Njega
obavljamo pet puta dnevno. Postoje ibadeti koje obavljamo jednom
godišnje, kao što su post i zekat. Postoji životni farz, tj. ibadet
koji se obavlja jednom u životu, kao što je hadž. Za izvršenje ovog
ibadeta potrebni su veliki trud, izdržljivost i materijalna sredstva. S
toga je Allahova milost prema nama velika što nas je obavezao da ga
obavimo jednom u životu. Čestite generacije bi, kad bi insan pokorno,
skrušeno i u potpunosti obavio dnevne namaze, govorile:“Uspostavljen mu
je dnevni mizan (vaga)“!

Dakle,
pet dnevnih namaza, dnevna vaga. Kad bi na propisan način obavio džumu
namaz, rekli bi:“Uspostavlejn mu je mizan sedmice“! Kad bi ispostio
mjesec ramadan sa čvrstim imanom i očekujući nagradu isključivo od
Allaha, rekli bi:“Uspostavljen mu je godišnji mizan“! Kad bi čestito
obavio hadž, rekli bi:“Uspostavljen mu je životni mizan“! Dakle, dnevni
namazi-dnevna vaga, džuma namaz-sedmična vaga, ramadan-godišnja vaga i
hadž-životna vaga. Zato su strogo vodili računa o tome da hadž bude
čestito obavljen, jer u sahih hadisu stoji:“Za čestito obavljen hadž nema druge nagrade osim dženneta"! 

ČIM STEKNE UVJETE, MUSLIMAN TREBA OBAVITI HADŽ 

Insan
ne smije odgaðati hadž ukoliko stekne uvjete da ga obavi. Kad bude u
stanju da ga obavi pa to ne učini, a potom izgubi mogućnosti koje je
imao, onda sam snosi odgovornost za odgaðanje i za učinjeni grijeh. Jer
poslije imućnosti može nastupiti siromaštvo, poslije zdravlja bolest
ili čak i smrt, pa se čovjek vrati Allahu bez izvršenog temeljnog
propisa. Zato čim stekne uvjete, čovjek treba obaviti hadž, kao što
stoji u hadisu Posalnika, s.a.v.s:“Požurite sa obavljanjem hadža, jer niko ne zna šta mu se može dogoditi“!
Hadž se može obaviti za pet dana. Ne mora čovjek ostati dugo. Nije farz
otići u Medinu, zato se može ukazati druga prilika. Ne moraju se
kupovati hedijje porodici, rodbini i prijateljima. To takoðe nije farz:“…Allah nikoga ne duži preko njegovih mogućnosti“! „Neka
čovjek dijeli prema svojim mogućnostima, a onaj ko je u oskudici, prema
tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više od onoga
što mu je dao, a Allah će sigurno poslije teškoće olakšanje dati“!  

KOJE SU PREPREKE ZA OBAVLJANJE HADŽA 

Kad
čovjek posjeduje materijalna sredstva za obavljanje hadža, on je tad
dužan pravovremeno da ga obavi. Kao prepreka u obavljanju hadža, prema
mišljenju uleme, može biti dug. Naime ako je čovjek nekome dužan, nije
mu džaiz obaviti hadž, dok ne vrati dug, ili ne zatraži izun od onoga
kome je dužan. Dug je ljudski hak, a hadž je hak prema Allahu. Ljudi su
škrti, sebični, egoisti i cjepidlake. Za hadž Allah traži čovjekov
sopstveni imetak, a ne tuði. Allah je milostiv i ne zadužuje preko
mogućnosti. Ukoliko je vraćanje duga regilisano putem vraćanja na rate,
kao kad se čovjek zaduži kod države i dogovori vraćanje putem rata,
onda se on tretira drukčije, tj. čovjek ne mora tražiti izun.Ako
čovjek nije u potpunosti zdrav, on tavaf može obaviti nošen na
nosilima, sa-j izmeðu Saffe i Merwe u kolicima, na Arefat će ga dovesti
neko, kamenčiće će za njega bacati neko drugi itd. U krajnjem slučaju,
ako nikako nije u stanju putovati, naći će bedela koji će za njega
obaviti hadž. Sve u svemu hadž se ne smije odgaðati, a pogotovu potpuno
izostaviti i zanemariti. 

ŠTA JE TO USTVARI ČESTITO OBAVLJEN HADŽ?! 

El-Hadž
el-mebrur (čestito obavljen hadž) znači da je nijjet iskren, čist, da
je isključivo radi postizanja Allahova zadovoljstva i da je zaštićen od
svih natruha i dunjalučkih primjesa. Dakle,
ne obavljaš ga radi trgovine, ugleda i postizanja većeg autoriteta.
Istina, na hadžu je dozvoljeno trgovati, ali to ne smije biti glavni
cilj. Nijjet za obavljanje hadža mora biti iskren i čist, radi Allaha.
To je prvi uvjet za čestito obavljen hadž.Drugi uvjet je da nafaka ili sredstva za obavljanje hadža budu stečena na halal način.

Dakle,
muslim strogo vodi računa da imetak stiče na halal način i da u njemu
nema nikakve sumnje, jer hadž obavljen sa haram imetkom nije hadž. Kao
što pjesnik kaže:„Kad obaviš hadž malom iz harama, nisi bio na hadžu, već je bila deva“! Dakle, hadž je obavila deva, auto, autobus ili avion, a ti ne! S toga je za hadž potreban halal imetak. U jednom hadisu stoji:“Kad
čovjek obavi hadž haram imetkom i kaže:-odazivam ti se Allahu,
odazivam, njemu bude odgovoreno:“- ne odazivaš se ti, nisi postigao
sreću, tvoj je hadž odbijen, vrati se pod teretom i bez nagrade“!Čovjek
ne vodi računa kako stiče svoj imetak, da li mu je halal ili haram, a
potom želi da se očisti hadžom?! Hadž ne može čovjeka očistiti od
harama. Tačno je da hadž briše sve grijehe osim tuðeg hakka. Tačno je i
to da je Poslanik, s.a.v.s, rekao:“Ko obavlja hadž, pa se sačuva bestidnosti i griješenja, vrati se čist od grijeha kao na dan kad ga je majka rodila“!Meðutim,
ako je u pitanju dug prema nekom od Allahovih robova, taj dug hadž ne
može izbrisati. On se briše vraćanjem duga onome kome pripada:“Allah vam nareðuje da emanete predate onima kome pripadaju“!

Naravno
čovjek može biti u nemogućnosti da vrati tuðe hakkove i on je time
opravdan kod Allaha, meðutim, da cijelog života čini ljudima zulum,
uzurpira njihava prava i eksploatiše ih putem trgovine, kroz razne
prijevare, zakidanja i slično, a potom krene da obavi hadž i da se
hadžom očisti, od toga hadža nema ništa. Može takav čovjek obaviti
hiljadu puta hadž i umru, ali se ne može očistiti sve dok ne vrati tuðe
hakkove. Znamo da je šehadet na Allahovome putu veći stepen od hadža. I
onaj ko pogine kao šehid, a bude nekome nešto dužan, njega šehadet ne
može osloboditi toga duga. Muslim bilježi u svome Sahihu da je
Poslanik, s.a.v.s, rekao:“Šehidu je oprošten svaki grijeh osim duga“! To je čuo neki čovjek pa doðe do Poslanika i upita:“Allahov poslaniče, znači ako poginem na Allahovome putu, svi mi se grijesi opraštaju“? „Da“-odgovori Poslanik. Čovjek zadovoljno krenu, a Poslanik ga pozva da sačeka i reče:“Šta si ti ono maločas pitao“? Čovjek mu ponovi isto pitanje, a Poslanik dodade:“Da, opraštaju mu se svi grijesi osim duga! O tome me je ovog momenta Džibril obavijestio“!
Dakle, šehidu se opraštaju svi grijesi osim duga! A hadž nije
vrijedniji od šehadeta na Allahovome putu, jer je šehadet najveći
stepen koji je dat jednom muslimanu. I Džibril posebno zbog toga dolazi
Poslaniku da ga o tome obavijesti i saopšti mu istinu. 

BESTIDNOST I GRIJEŠENJE NA HADŽU 

Za
čestito obavljen hadž potreban je iskren nijjet, halal imetak, zaštita
od bestidnosti, griješenja i nepotrebne diskusije. Allah kaže:“Hadž je u poznatim mjesecima, pa ko se obaveže da u njima obavi hadž, onda nema bestidnosti, griješenja i bespotrebne diskusije“.
Pojam „er-refeth“ podrazumijeva sve što je vezano za seksualne odnose i
ženu. U ovom peridu, periodu ihrama, čovjek se mora sačuvati od tih
stvari, kao i od drugih vrsta griješenja uopšte. Griješenje je haram u
svakom vremenu, ali u vremenu ihrama je još teži haram.

Isto
tako na hadžu nema bespotrebne i jalove diskusije, polemike i
naglabanja. Čovjek mora biti dostojan, tolerantan, blag, da olakšava, a
ne da otežava, kako bi se ovo mubarek putovanje završilo na najljepši
način. Nadalje čovjek mora voditi računa da hadž obavi u potpunosti,
sve njegove farzove, sunnete, dakle kompletne propise. To je ono što
ljudi jedan drugom požele prilikom čestitanja odlaska na hadž:“Hadžun mebrur, we sa-jun meškur, we zenbun magfur“! To je hadž za koji nema druge nagrade osim dženneta. 

ZAŠTO U MEKKU 

Zašto
je Allah propisao hadž baš u Mekku, Kabi. Ovaj propis sadrži
mnogobrojne mudrosti i velike tajne. Kaba je prva postavljena kuća na
Zemlji za obavljanje ibadeta i za uspostavljanje tewhida. Dakle, ona je
simbol tewhida, simbol ibadeta isključivo Allahu, subhanehu we teala. Hadž je i tjelesni i finansijski ibadet. To je naporan i težak put. Dugo
i zamorno putovanje. Mnogi muslimani žive daleko od Mekke. Posebno u
prijašnja vremena ljudi su putovali jako dugo i naporno. Za njih je
hadž bio jako težak. Imam en-Nesefi bilježi kako je jedan čovjek tokom
tavafa upitan odakle dolazi, odgovorio:“ Ja sam iz daleke Kine“. Pitali
su ga koliko mu je trebalo vremena do Kabe, a on odgovori:“Vidite li
moju kosu“? „Vidimo,-rekoše, -na glavi nemaš nijedne crne dlake“. On
zatim nastavi:“Kad sam krenuo iz moje zemlje, na glavi nisam imao
nijednu bijelu dlaku, a sada na mojoj glavi ne vidite nijednu crnu
dlaku“!

Dakle,
ljudi su putovali do jedne zemlje, tu bi se zadržali da zarade štogod
imetka pa bi onda nastavljali do druge, treće, četvrte i ko zna koje i
tako se postepeno približavali Mekki.Danas
je stanje sasvim drukčije i lakše. Čovjeka eto za dva, za tri, četiri,
pet sati u Mekki. Iz Njujorka mu sada treba svega četrnaest sati i eto
ga u Mekki. Dakle, cilj hadža je izmeðu ostalog i to da čovjek nauči
podnositi teškoće i napore. Zašto Allah nije propisao hadž negdje
drugdje?! Propisao ga je u dolinu bez bilja i usjeva. Meðu ogoljela i
kamenita brda. Ta žestoka vrelina, sparina i naizgled beživotna sredina
uče čovjeka na izdržljivost, na običan i život bez luksuza. Neko
kaže:“Kad promjenim ležaj ne mogu nikako zaspati ili ako nije moj
jastuk ja nemam sna čitavu noć“! Mora se naviknuti na prirodu, vratiti
prirodi. Zaspati na zemlji, u prašini, na kamenu ili na bilo čemu što
je pri ruci. 

Život
pokreta. Od Mine do Arefata, Muzdelife, ponovo do Mine pa do Mekke. Sve
je to relativno kratko vrijeme, da se ljudi naviknu na kretanje, na
angažman, na inicijativu, na bereket. Da se naviknu na podnošenje
napora i teškoće. Život je protkan i ružama i trnjem, radošću i
žalošću, srećom i nesrećom, blagodatima i nevoljama, iskušenjima i
uspjesima, grubošću i nježnošću. Zato je Allah propisao ovaj ibadet i
čovjek u njega ulazi čitavim svojim bićem. I razumom i srcem, i jezikom
i imetkom i trudom i naporom. A sve radi postizanja Allahova
zadovoljstva.Tu
se postiže potpuni ibadet. Šta to znači potpuni ibadet? Da si pokoran
Allahu iako ne razumiješ mnoge mudrosti u propisima. Da kažeš:čuo sam i pokoravam se! To je istinski ibadet. Suština. Nije potrebno znati baš sve! Zašto
tawaf oko Kabe? Zašto sedam puta?Zašto je Kaba prilikom tawafa lijevo
od insana, a ne desno? Zašto sedam puta tawafiti izmeðu Saffe i Merve?
Zašto bacanje kamenčića? Zašto ovo, zašto ono..?

Ne
možeš detaljno i potpuno odgovoriti na sva ova pitanja. Može čovjek
dokučiti neke tajne i mudrosti iz svega ovoga i to može biti tačno i
pretpostavka, ali je važno da se ti propisi obavljaju iskreno i pokorno
Allahu, subhanehu we teala. Allah kaže:”Ja sam naredio”, a čovjek treba
da kaže:”Čujem i pokoravam se”! To je istinski ibadet i iskrena
pokornost. Naravno ima dosta toga što čovjek ne razumije, ali je važno
da to obavlja kao ibadet, iskreno i pokorno. Imam el-Gazali
kaže:”Bolesnik ne pita ljekara, kad mu propiše neki lijek, zašto ga je
propisao, zašto prije ili poslije jela, zašto tableta ili sirup, zašto
ovo pola kašičice, a ovo čitavu?! Ne pita ga, jer mnogo toga ne bi
razumio. Ima povjerenje u ljekara i miran je. Pridržava se preporuka i
savjeta i uredu. Allah je tvoj liječnik, On zna lijek za tvoju bolest,
zato kada ti je nešto propisao, prihvati to sa punim objeðenjem da je u
tome hajr. 

SIGURNOST,  JEDNAKOST I MIR 

Hadž
je prilika za praktično ostvarenje principa jednakosti, sigurnosti,
mira i tolerancije meðu ljudima. Poslanik,s.a.v.s, kaže:”Ljudi su jednaki kao zubi češlja. Nema prednosti arap nad nearapom, niti bjelac nad tamnoputim, osim u čestitosti”.
To je teorijski princip, ali on mora postati realnost i biti praktično
primjenjen. U namazu, na primjer, nema razlike meðu ljudima u nekim
stvarima, a u nekima ima. Ko stigne ranije, zauzme mjesto u prvom
saffu. U Islamu prvi saff ne smije biti rezervisan za premijera, drugi
za ministre, treći za šefove kabineta, četvrti za sekretare itd. Nema
toga u Islamu. Zauzmi mjesto koje je u momentu tvog dolaska prazno. To
je Islam.

Meðutim,
i pored toga postoje ipak neke razlike meðu ljudima kad je namaz u
pitanju. Neko obuče ogrtač, neko odijelo, neko stavi kapu, neko je ne
stavi, neko nosi turban, neko obuče ovo ili ono. Radi se, dakle, o
nacionalnoj nošnji.Meðutim,
prilikom obavljanja hadža sve ove razlike nestaju. Svi oblače bijele,
jednostavne i nešivene ihrame, koji su isti kao i kefini za umrle. Tako
se ne može raspoznati ko je vladar, a ko običan graðannin, ko je
imućan, a ko siromašan. Na
Arefatu, na primjer, u tom mahšeru nisi u stanju primjetiti nikakve
razlike. To je ono što Islam želi od hadža. Istinska izjednačenost
ljudi u tom vremenu. Čak nema ni mirisanja. Još jedna vrijednost koja
se postiže prilikom obavljanja hadža je mir, staloženost i psihološka stabilnost. Ljudi našeg vremena pozivaju na mir kao da su otkrili nešto novo. Sama riječ islam izvedena je iz riječi silm
– mir. Selam je islamski pojam, pojam mira. Pozdrav muslimana na
dunjaluku i na ahiretu je selam. Na dunjaluku es-selamu alejkum, a na
ahiretu:”Pozdrav na dan kad se susretnu sa svojim Gospodarem biće selam”. Džennet je prebivalište mira (darus-selami). Jedno od Allahovih lijepih imena je Selam. Jedino muslimani nose ovakva imena Abdus-Selam itd. Kadkad se mir zagovara samo teorijski i licemjerno. Islam traži da se praktično ostvari selam (mir). Ovo
mubarek putovanje odgaja čovjeka da bude miran, tolerantan i da vodi
računa o onima koji ga okružuju. Čak je i diskusija haram! Haram je
loviti i ubijati živa bića u to vrijeme:”O vjernici, Allah će
vas dovoditi u iskušenje sa divljači koja će biti na dohvat vaših ruku
i kopalja, Allah time želi da ukaže na onoga ko ga se boji kad ga niko
ne vidi. A onoga ko i poslije toga nasilje učini, čeka bolna patnja. O
vjernici, ne ubijajte divljač dok obavljate obrede hadža! Onome od vas
ko je hotimično ubije, kazna je da jednu domaću životinju, čiju će
vrijednost procijeniti dvojica vaših pravednih ljudi, dovede u harem i
žrtvuje ili nahrani siromaha ili da posti….”.

Dakle,
muslim je miran prema životinjama, ne lovi, ne ubija, čak je miran i
prema biljkama. Danas ljudi zagovaraju zaštitu ljudske okoline, zaštitu
prirode, zaštitu životinja. Islam je u obliku farza, dakle, stroge
dužnosti, naredio zaštitu prirode, okoline, životinja i biljaka.
Musliman dakle, u vrijeme hadža živi istinski mir i osjeća istinsku
sigurnost. Zato Allah kaže za harem:”…onaj ko uðe u njega, postaje siguran”! “…i On im je strah zamijenio sigurnošću”. To je dakle, putovanje mira, sigurnosti i praktična lekcija o miru i sigurnosti.Hadž
čovjeka izvodi iz njegove mahale, iz sela i grada u širinu i
prostranstvo svijeta. Zamislimo čovjeka koji živi negdje u Kini, u
Indiji, u pustinji i zna samo za tjeskobu svoga prebivališta i
okruženja. Islam ga dovodi u ovu dolinu, gdje se susreću ljudi i sa
Istoka i sa Zapada, različitih izgleda, boja kože, različitih jezika i
društvenih slojeva. Dolazi u jedan novi svijet. Svijet novih sadržaja i
različitosti. U tome se ogleda Allahova poruka:”Mi smo te poslali iz milosti prema svim svjetovima”!

Čovjek je, dakle slobodan učesnik ovog velikog svjetskog islamskog kongresa. Hadž je taj godišnji svjetski islamski kongres na koji ljude ne poziva predsjenik ili kralj, već Allah, subhanehu we teala. “I
oglasi ljudima hadž, dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim,
dolaziće iz mjesta dalekih, da bi doživjeli koristi i da bi u odreðenne
dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime
spominjali…”. Sve su to velika značenja, prilike i puni
sadržaji u okviru ovoga velikog farza. Musliman živi u ovome velikom
ambijentu i stalno ponavlja sa svojom braćom:”Lebbejkellahumme lebbejk,
lebbejke la šerike leke lebbejk”. Braćom koja su u milionskom broju.
Gospodar im je jedan, poslanik jedan, knjiga im je jedna, propisi su im
isti, odjeća im je ista, sve je isto. Isključujući sve ove razlike
islam gradi ovdje jedan jedinstven ummet.  Njihova je ideja jedna:“Zaista su samo vjernici braća”!
Nestaju i zamiru svi nacionalni, regionalni i lokalni osjećaji. Šta je
to što je sjedinilo te ljude iz različitih krajeva i od njih napravilo
jedan jedinstven ummet? Kada muslimani zaborave ovu istinu, hadž ih sa
ovim propisima i u ovome vremenu podsjeti na nju. I nema jače veze od
akidetske, a nema jačeg akideta od islamskog akideta . 

UTICAJ HADŽA NA MUSLIMANE

 Svako ko iskreno, pravilno i u potpunosti obavi hadž, istinski osjeća da je ponovo roðen “kao na dan kad ga je majka rodila”, kao da je novoroðenče. Poslije hadža započinje nova stranica, novi način života i otvaraju se novi njegovi sadržaji.Meðutim,
danas vidimo da ljudi žive u velikim problemima i patnjama i pored toga
odgaðaju teobu, čekajući da im proðe dobar dio života, da izgube snagu
i oslabe. Žena čeka hadž pa da se onda pokrije i započne tada
uspostavljati islamski način življenja. Znači hadž je svojim uticajem na  čovjeka
prekretnica života. To je jasno primjetio i shvatio jedan kršćanski
misionar u Egiptu, zemlji el-Azhara, na početku ovog stoljeća. Naime,
vršio je kršćansku misiju i pozivao ljude na kršćanstvo ali bez
uspjeha. Išli su u muslimanska sela, sakupljali ljude i govorili im o
Mariji djevici, o Isau, a.s, i njegovim mu-džizama. Ljudi su slušali i
kad bi ubjeðivanje prestalo, neko bi uzviknuo:”Izgovorite riječi
tewhida”, a oni bi snažno izgovarali: la ilahe illallah.
Neko drugi bi uzviknuo:”Donesite salawat na Poslanika”, a oni bi u
jedan glas izgovarali salawat. Potom je šef misionarstva napisao
izvještaj u kome je stajalo:”Islam će u srcima ovih ljudi ostati čvrst
poput stijene, o koju će se razbijati svi pokušaji i nastojanja
kršćanskog misionarstva. Sve dok je u islamu četiri bedema: Dok je
Kur'ana, dok je džume namaza, dok je el-Azhara i dok je hadža , tog
godišnjeg sveislamskog kongresa, naši interesi neće biti ostvareni”.

Kur'ana,
koga isčitavaju i jutrom i večerom, El-Azhara i njegove uleme po
selima, gradovima i diljem svijeta, koja tumači i približava islam
srcima ljudi, džume koja obnavlja iman muslimana, vezuje ih sigurnom
vezom, podsjeća ih na Allaha i na ahiret, sveislamskog godišnjeg
kongresa, na koji se musliman griješnik uključuje i u njemu učestvuje,
a vraća se kao sasvim druga ličnost, kao novo stvorenje i preporoðen sa
novim impulsima imana i novom odlučnošću. To je gorak zaključak ovog
kršćannskog misionara! 

NEKE DILEME I PODVALE MUSLIMANIMA U VEZI HADŽA 

Čestita
braćo, Allah nas je počastio ovim islamskim ibadetima, a posebno
hadžom. Meðutim, neprijatelji islama, orjentalisti, ateisti,
sekularisti, kršćani i muslimani po imenu, u sredstvima javnog
informisanja i antiislamske propagande lansiraju laži o hadžu i krivo
tumače njegove propise. Govore kako muslimani obožavaju crni kamen,
kako obožavaju Kabu, i još druge gluposti koje ne zavrijeðuju nikakve
pažnje. Muslimani ne čine ibadet crnom kamenu niti Kabi, već ibadet
čine Jedinom Allahu, Gospodaru svjetova, Gospodaru crnog kamena i Kabe.
Gospodaru svega. Omer, r.a, čini tawaf oko Kabe i kad dolazi do
hadžerul esweda, govori:” O ti crni kamene, ja te ljubim, a znam da si
ti kamen, niti štetiš niti koristi možeš donijeti i da nisam vidio
Poslanika kako te ljubi, nikad te nebi poljubio”!

Dakle, on ga ljubi kao sljedbenik. Rekli smo zašto Kaba? Jer je ona prva kuća tewhida.
Zbog tog značenja muslimani Kabu poštuju, ona je simbol tewhida na
Zemlji, a hadžerul eswed označava početak tavafa, tačka na kojoj
musliman izgovara:”Bismillahi i Allahu ekber”! A ne bismi hadžeril
eswed ili bismil Kabeti, već bismillahi i Allahu ekber. To je propis u
kojem dominira jezik simbola, a taj jezik je svjetski jezik. A šta to
znači? Mi znamo da ljudi imaju simbole svoje države, a to je zastava.
Svaka država ima svoju zastavu, svoj simbol. A šta je to zastava? Komad
platna! Ali je simbol jedne države. Kad čovjek poštuje zastavu svoje
zemlje, to ne znači da on poštuje komad platna, već poštuje ono što je
simbol njegove zemlje, u kojoj živi. Tako je sa hadžom. U njemu
dominira jezik simbolike. Simbolika bacanja kamenčića označava otpor i
borbu protiv zla koje donosi i nameće šejtan. 

I NA KRAJU 

Allah
nam je propisao ibadete ne zato što je to Njemu potrebno, već što je u
tome naša ogromna korist. Naša pokornost Allahu ništa ne koristi, niti
Mu griješenje može naštetiti.„O ljudi, vi ste ovisni o Allahu, a Allah je neovisan i hvaljen“!Propisao nam je namaz sa jasnim ciljem:“Zaista namaz odvraća od razvrata i ružnih djela“.Post je propisan da nas učini čestitim. (leallekum tettekun).Zekat je propisan da nas očisti i da nam osigura i uveća imetak:“Uzmi iz njihova imetka zekat i njime ih očisti i oplemeni“.Hadž je propisan kao što smo spomenuli u ajetu:“… da dožive mnogostruke koristi i u poznatim danima spominju Allaha“.Dosljedno izvršavanje ovih propisa garantuje ponos, dostojanstvo, snagu, uspjeh, zadovoljstvo i sreću na oba svijeta.

Kad
se jednog dana u Mekki, za vrijeme hadža sastanu sve islamske voðe,
ekonomisti, medicinari, sociolozi, poljoprivredici i privrednici, kada
sjednu i kroz svoje resore sagledaju stanje islamskog ummeta i jasno
definišu islamske interese i ponude adekvatne metode i načine njihova
ostvarenja, tada će hadž imati svoju pravu puninu i potvrditi svoju
pravu svrhu. Tada će on biti pravi godišnji sveislamski kongres.