Refleksija prve kur’anske objave (ikre)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Traženje znanja je obaveza svakog muslimana.“ (Ibn Madže, 224)

Poznato je da je Kur’an posljednja nebeska knjiga, Allahov govor objavljen Njegovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Možemo slobodno kazati da je objava Kur’ana najrevolucionarniji čin u historiji čovječanstva, jer nakon Objave beduini, koji su bili simbol nepismenosti i zaostalosti, uzimaju barjak znanja i postaju graditelji kultura i civilizacija. Islam je dao posebno mjesto znanju, te otuda su i prve riječi Objave upravo bile Ikre – Čitaj.

Imperativ Ikre prevodi se na razne načine: čitaj, uči, proučavaj, naučavaj, izučavaj, razmišljaj, studiraj, obrazuj se, meditiraj, spoznaj itd. Ovo je prva riječ, prvi imperativ i ujedno prva naredba koju je Svemogući Allah uputio Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ujedno i čitavom čovječanstvu bez razlike na rasu, boju, mjesto i vrijeme. Dakle, prva naša obaveza je Ikre!

Naglašavajući važnost znanja Allah, dželle šanuhu, u prvim ajetima Objave u suri El-Alek kaže: „Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.“ (El-Alak, 1-5)

U prvoj Objavi primjećujemo da je Ikre prva riječ islama i da se dva puta koristi u imperativnoj formi, što je i više nego jasno da se ovim insistira na učenju i obrazovanju, jer vrijeme koje dolazi pred nama jeste vrijeme učenja. Ali ne smijemo nikako zaboraviti nastavak ajeta koji glasi: „Bismi Rabbike – (Čitaj) u ime Gospodara tvoga“, što znači da naše Ikre mora biti u ime Allaha, jer Zapadnjaci su uzeli samo početak ajeta Ikre, a ostavili nastavak ajeta Bismi Rabbike (U ime Gospodara tvoga). Ali danas nažalost, mi muslimani smo ostavili i početak, a i nastavak ajeta. Zato smo sada u stanju u kakvom jesmo. A Uzvišeni Allah dž.š. kaže: „Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“ (El-Rad, 11)

Allah, dželle šanuhu, dao nam je uputu, lijek, uzor na kojeg se možemo ugledati, pamet i slobodnu volju. Ako izaberemo loše, ne možemo se nadati dobrom. Ako promijenimo sebe, Allah, dželle šanuhu, obećava nam da će promijeniti i naše stanje. A sve ovo zavisi od shvatanja i primjenjivanja prve Objave. Isto tako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Traženje znanja obaveza je svakog muslimana.“ (Ibn Madže, 224) Dakle, to je obaveza svakog pripadnika islama i ne odnosi se samo na određenu grupu, klasu i sl.

Koliko je važno znanje u islamu možemo vidjeti u sljedećem hadisu. Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko izabere bilo koji put da na njemu traži znanje, Allah će mu njime olakšati put do Dženneta. Uistinu, meleki svojim krilima natkriljuju onoga koji traži znanje iz zadovoljstva prema onome što on čini. I, uistinu, za učenjaka sve traži oprosta, pa čak i riba u vodi. Vrijednost učenjaka nad pobožnjakom poput je vrijednosti Mjeseca nad ostalim zvijezdama. Doista su učenjaci nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici nisu iza sebe ostavili ni dinare ni dirheme, već su ostavili znanje, pa ko ga uzme, uzeo je veliko dobro.“ (Ebu Davud, 3641)

Islamske nauke jasne su oko načina učenja i naučavanja ma o kojoj vrsti nauke se radilo. Poruka kod obje nauke je jednostavna – dobrobit čovječanstvu. Ujedno, Allahov imperativ Uči dao je do znanja ljudima šta na prvom mjestu trebaju da imaju.

Slijedeći ovu naredbu, prvi muslimani krenuli su putem sticanja znanja i postavili su temelje mnogih nauka. Primjera radi, Muhammed ibn Musa el-Havarizmi (umro 846. g.) smatra se ocem algebre i algoritma, Džabir ibn Hajjan (umro 815. g.) smatra se osnivačem hemije, Ibn Sina (poznat kao Avicenna, umro 1037. g.) uveo je sistematizaciju medicinske nauke. Njegova knjiga El-Kanun fi't-Tibbi bila je u upotrebi na evropskim univerzitetima čak i u XIX vijeku. Prvu kartu napravio je musliman, prvi sahat-budilnik napravio je musliman itd. (M. Basheer Ahmed, Syed A. Ahsani, Dilnawaz A. Siddiqui, Muslimanski doprinos svjetskoj civilizaciji, Sarajevo, 2010, str. 20) Znači, dok su se muslimani bavili naukom i ulagali u nju, islamska država bila je na prostorima Evrope, Azije i Afrike.

Ovo je danas velika čast za nas muslimane i ujedno nam pokazuje da Zapad nije bio odlučujući faktor rađanja onoga što se naziva vijek znanosti, nego je to bio islamski svijet. Zapad je bio samo uvoznik.  Ono što želim pokazati ovom temom upravo je činjenica da je islam izuzetno naklonjen učenju, spoznaji i znanju, kako vjerskom tako i svjetovnom.

Danas smo, mi muslimani, ili većina nas, izgubili Ikre koje su posjedovali naši preci, a to su uzeli Zapadnjaci, tako da smo sada mi postali uvoznici. Nažalost, visok je procenat današnjih muslimana koji su potpuno zanemarili prvu kur’ansku naredbu, a prvi imperativ u Kur’anu je Ikre (Uči), nemoj biti neškolovan, nemoj biti nepismen, nemoj biti potčinjen drugome. Najveći razlog stagniranja muslimana jeste neznanje. Muslimani su spremni gubiti sate na Facebooku, gledajući TV ili igrati igrice, a nisu spremni da ispune prvu Allahovu naredbu.

Dakle, sve dok je prva riječ i prva naredba iz Allahove, dželle šanuhu, Knjige (Ikre – Uči) bila na prvom mjestu, bilo je i napretka. Ali kada smo ostavili Ikre postali smo taoci svjetske političke i ekonomske moći. Od gore navedenog možemo doći do zaključka da su svi faktori, koji su omogućili Evropi da uspije, bili prisutni u islamu mnogo ranije.

Ovo nas upućuje na razmišljanje o značenju ovih časnih ajeta i važnosti početka Objave. Islam nam je ostavio čistu stazu po kojoj trebamo ići da bismo bili uspješni i na dunjaluku i na Ahiretu i da sa nje nikako ne skrećemo, jer sa nje (čiste staze) skreću samo oni koji su propali.

Na kraju, muslimani mogu ponovo postati ono što su nekada bili samo ako na pravi način shvate i primjene prvu Allahovu naredbu koja glasi: IKRE BISMI RABBIK – ČITAJ U IME GOSPODARA TVOGA.

GLAS ISLAMA 366A: Dr. Munafis Hodža, R: Kur’an