Nastavnik koji vaspitava vlastitim primjerom

Prof. dr. Sait Kačapor

Da biste djelovali vlastitim primjerom, vi morate biti vrhunski vaspitani. Da biste pokazali da treba biti obrazovan, vi morate biti vrhunski obrazovani

GLAS ISLAMA:  Biti nastavnik, odnosno onaj koji obrazuje i odgaja mlade generacije, nije ni malo lak niti jednostavan posao, već naprotiv. Osvrćući se na Vaša znanja iz blasti pedagogije, na veliko iskustvo i priliku da kroz radni vijek sretnete mnoge kolege,  upoznate i budete svjedoci načina na koji su oni obrazovali i vaspitavali djecu, kakva bi bila Vaša definicija idealnog nastavnika? Kako biste ga Vi opisali i kakvim ga zamišljate?

KAČAPOR: Idealan, meðu ljudima, u ljudskom društvu, ne postoji. Idealno je kod Boga Dragoga. Ali onaj koji se želi primaći onome što je jako, jako dobro, koji želi na najbolji način ostvariti zadatke i cilj obrazovanja i vaspitanja, na prvom mjestu mora biti sam vaspitan, mora biti sam visoko, visoko obrazovan, moraju ga krasiti znanje, smjernost, fizičko-zdravstvena osnova, intelektualne sposobnosti, sklonosti, vrline, moralni kvaliteti, radinost, pozitovan odnos prema radu, estetske vrijednosti… Dakle, on mora sam biti vaspitan da bi vaspitao, mora biti obrazvan da bi dobro obrazovao. Ali, današnji nastavnik se mora razlikovati od klasičnog nastavnika. Današnja škola ne traži predavača, uslovno rečeno, sveznalicu. On treba da bude čovjek normalnih ljudskih kvaliteta, čovjek koji je željan znanja, koji stalno želi da dalje uči, da se usavršava, koji želi da se obrazuje i prima obrazovne uticaje, koji želi da vaspitava i prima vaspitne uticaje. U nastavi, to treba da bude kreator, voditelj, moderator, režiser, on treba da bude po naravi veoma omiljen, komunikativan, dobronamjeran, predusretljiv, čovjek sa puno razumijnevanja, da razumije dijete, da shvata njegove razvojne psihofizičke karatkeristike, da razumije njegove probleme, da stvarno želi i nastoji da pomogne da se te teškoće prevaziðu. Tako bi, otprilike, izgledao jedan dobar nastavnik.
 
GLAS ISLAMA: Mnogi moji kolege su po diplomiranju na Internacionalnom univerzitetu stupili na svoja radna mjesta u nekoj od naših osnovnih i srednjih škola. Njima, a pogotovo nama koji na te pozicije tek treba da doðemo, šta biste preporučili kao uspješan način savladavanja treme i uzbuðenja pri ulasku u razred. Čime ispuniti čas od 45 minuta?

KAČAPOR: Najgori nastavni časovi su oni koji se osmišljaju na licu mjesta. Da biste ispunili čas od 45 minuta i zainteresovali učenike, morate se dobro pripremiti u svojoj radnoj sobi. Zato bih preporučio našim budućim nastavnicima, naravno i onima koji to već jesu: bez pripreme nemojte ući u učionicu. Bez plana ni dana! Čovjek je biće koje je svjesno i razlikuje se od drugih bića po tome što može da planira, što unaprijed može da isplanira koji bi to najbolji pokreti i potezi bili da se ostvari odreðeni cilj. Zbog toga, čas pripremite u svojoj radnoj sobi, preslišajte se; još je i najbolje ako imate dobrog prijatelja koji hoće da vam pokloni malo vremena, a to u početku mogu biti roditelji, jer su najbolji prijatelji naravno roditelji…Održite pred njima predavanje prije nego što odete pred učenike.
U toku studija najbolje je razbiti tremu pred svojim kolegama. Zato nemojte otići u školu, a da prethodno niste držali predavanje na fakultetu pred svojim kolegama, da niste držali predavanje pred svojim prijateljima, da vas oni nisu čuli, da vam oni nisu dobronamjerno uputili kritike, da li imate grešaka u govoru ili glasu, da li imate grešaka u kretnjama, u mimici, govoru tijela itd. Da li vi uopšte ličite ili jeste dobar nastvanik koji plijeni pažnju učenika. Kada vam oni, dakle prijatelji, budu rekli da vi to jeste, e tada idite u učionicu – rezultati neće izostati!

GLAS ISLAMA: Kao čovjek koji ima četrdesetogodišnje pedagoško iskustvo, šta biste mlaðim kolegama preporučili za obezbjeðivanje discipline u razredu? Šta je to što najčešće izaziva nedisciplinu, odnosno, kako zadržati pažnju učenika?

KAČAPOR: Ključeve od discipline u učionici ja nosim. Oni su kod mene. Evo, želim da vam ih predam. Postići to je isto toliko jednostavno koliko i vrlo teško! Naime, ako vi budete pripremili čas i ispunili 45 minuta interesantnim sadržajima, onda će uvijek biti disciplina. Ukoliko jednom dozvolite sebi da čas improvizujete, da na čas doðete nespremni, da ga spremate tu na licu mjesta pred učenicima, sasvim je sigurno da će do nediscipline doći. Mladost ne trpi okvire i mladost ne trpi praznine. A naši učenici su, ustvari, mladost i čim osjete da je na času praznina, oni će tu prazninu popuniti tako što će se opustiti, prepustiti se larmi, galami, dobacivanju, a onda će početi da dobacuju i samom nastavniku. Nikada učenici nastavniku koji je znalac ne dobacuju. Uvijek dobacuju onim nastavnicima koji su nespremni, koji ne poznaju dovoljno materiju, koji ne vladaju materijom, koji nemaju čime ispuniti čas.

GLAS ISLAMA: Kako komentarišete ponašanje nekih nastavnika koji nedisciplinu suzbijaju udaranjem rukom o sto, vikanjem pa čak i udaranjem djeteta?

KAČAPOR: Ljudi se fizički obračunavaju sa drugim ljudima uvijek iz svoje nesposobnosti. Imate i roditelje koji u kući stalno viču, prijete, i onda i supruga i djeca znaju da to nikada neće da se ispuni. To ne daje nikakve rezultate. Umjesto da vičete, umjesto da prijetite, spremite dobro gradivo, osmislite ga na najbolji mogući način, naðite interesantne primjere, dajte zaduženja učenicima da oni nešto odrade i nikada neće biti nediscipline.

GLAS ISLAMA: Na jednom od Vaših predavanja ste rekli da je nabolji nastavnik onaj koji vaspitava vlastitim primjerom. Šta bi to trebalo da znači?

KAČAPOR: Najbolji način vaspitanja jeste vaspitanje vlastitim primjerom. Da biste djelovali vlastitim primjerom, vi morate biti vrhunski vaspitani. Da biste pokazali da treba biti obrazovan, vi morate biti vrhunski obrazovani. Ukoliko u svom ponašanju imate spoj riječi i djela, tj. da ono što preporučujete vašim učenicima, oni to mogu vidjeti iz svakog vašeg pokreta, da vi to u životu posjedujete, onda će vam oni i vjerovati. Uzet ću neke banalne primjere. Naši nastavnici najčešće govore učenicima da je duhan štetan, a sami koriste duhan. Brojni nastavnici govore da je štetan alkohol, a sami koriste alkohol. Brojni nastavnici kažu da je štetno i nepravilno, nepotrebno dugo sjedeti uveče, gubiti vrijeme, jer se onda teže ujutru ustaje i teže se uzima ritam, a sami uveče dugo sjede. Ako želite nečim da vaspitavate djecu, pokažite to sopstvenim primjerom, a onda ne morate mnogo ni da pričate, oni će se ugledati na vas.

GLAS ISLAMA: Čega u radu s djecom moramo imati najviše: znanja, strpljenja, stabilnih nerava, ljubavi prema djeci…?

KAČAPOR: Ja mislim da treba najviše imati ljubavi prema djeci. Ukoliko u sebi ne možete prizvati roditeljska osjećanja prema djeci najbolje je da ne idete u školu. Jer i znanje može nekada biti suhoparno i neupotrebljivo. Sve druge osobine koje ste spomenuli jesu jako važne, ali ako vi ne volite, ako to što radite radite bez ljubavi, to će  se vrlo brzo osjetiti.

GLAS ISLAMA: Da li je po Vašem mišljenju teže raditi sa većom ili sa manjom djecom, ako napravimo paralelu od obdaništa, osnovne škole, preko srednje, do fakulteta?

KAČAPOR: Brojni moji kolege nstavnici kažu da se treba spustiti na nivo deteta. Ja bih rekao obrnuto: treba se podići na tako visoki nivo na kome se nalazi jedan čovjek potpuno neiskvaren, koji je beskrajno iskren, a to su djeca. Zato  mislim da je jednako složeno raditi sa ljudima bez obzira na njihove godine starosti. Složeno je jer je dijete u razvoju; složeno je jer je adolescent u razvoju, složeno je jer je i punoljetni čovjek u razvoju, jer traži svoj put u životu itd. Složeno je raditi i sa starim osobama. Složeno je, dakle, raditi sa čovjekom, jer je vaspitanje složen proces koliko je složen i sam čovjek.

Razgovarala: Sanela Karišik-Misirlić