Svi muslimani su dužni dati svoj doprinos u borbi za osloboðenje Palestine

Ako bi tražili samo desetericu i kazali im da treba da
poginu na Allahovom putu, vjerujem da bi se javilo stotinu dobrovoljaca. Ali,
ako bismo kazali da nam treba stotinu osoba koje će zaista život svoj posvetiti
i provesti na Allahovom putu u pravom smislu ove riječi, možda bi jedva
desetericu spremnih našli.
Na samom početku našeg razgovora, uvaženi dr.
El-Karadavi, navest ću vam šta je objavljeno u egipatskim novinama
"El-Misri El-jevm", povodom objavljivanja vaše knjige "Fikhul –
džihad".  Spomenute novine tvrde da ste u svojoj knjizi naveli da se
iz borbe za osloboðenje Palestine izuzimaju one arapske zemlje koje su sa
Izraelom potpisale mir i saradnju i uspostavile prijateljske i diplomatske
odnose?

Dr. El-Karadavi: Tako nešto nikada nisam rekao niti napisao. Nikada nikoga
nisam izuzeo ili oslobodio odgovornosti kada je riječ o borbi za osloboðenje
Palestine. Svi muslimani na svijetu su dužni dati svoj doprinos u borbi za
osloboðenje Palestine. Sve arapske muslimanske zemlje su dužne uložiti
maksimalan trud i napor u cilju pomaganja naše braće Palestinaca u borbi za
slobodu i život!
Ako mi dozvolite, želio bih da skrenem pažnju svim ljudima da je okupacija i
kolonijalizacija Palestine od Izraela nešto što je drukčije od bilo čega što
smo do sada vidjeli na svijetu. Kolonijalizacija Palestine se desila s ciljem
trajnog oduzimanja palestinske zemlje i njenog naseljavanja od Jevreja!
Historija nas uči da su se okupacije i kolonijalizacije tuðih zemalja dešavale
i prije ali sa drugim ciljevima, kao što su: eksploatacija lokalnih dobara i
bogatstava, porobljavanje pripadnika odreðenog naroda, širenje granica vlastite
države i sl. I dok je interes kolonijalista bio aktuelan, trajalo je i njihovo
prisustvo u odreðenoj sredini. Meðutim, okupacija i kolonijalizam kojem smo
svjedoci u Palestini je nešto sasvim drugačije; Izrael je nastao
okupiranjem  i kolonijaliziranjem palestinske zemlje sa samo jednim ciljem
a to je trajni ostanak bez obzira na cijenu! Okupacija Palestine je s ciljem
trajnog protjerivanja domaćeg  lokalnog stanovništva i naseljavanje svoga
naroda na njihovo mjesto. Stoga, nezaobilazna tema u bilo kojem razgovoru o
džihadu danas je svakako oslobaðanje Palestine.

Neopravdane i nepravosnažne fetve

Da li ovo što ste rekli znači da ne razumijemo situaciju
vezanu za Palestinu i njeno oslobaðanje, ne razumijemo  prirodu države
Izrael,  okupaciju, progon muslimana itd, riječju: da li nam nedostaje
jasan šerijatski stav kada je riječ o Palestini?
Dr. El-Karadavi: Ne vjerujem da je tako. Stavovi islamskih učenjaka su
jasni i precizni kada se radi o Palestini… Izrael je taj koji silom oduzima
tuðu zemlju na koju nema nikakvog prava. Na toj zemlji žive muslimani. 
Zaključak: Svi muslimani su dužni pomoći u odbrani i vraćanju muslimanske
zemlje od okupatora! A što se tiče arapskih muslimanskih zemalja koje
uspostavljaju i održavaju odnos sa državom Izrael, ako ovaj odnos podrazumijeva
priznanje okupacije i progona – radi se o nedozvoljenoj vrsti veze sa
okupatorom i kolonijalistom. Ali, ako se radi o jednostavnom privremenom
primirju izmeðu dvije strane koje su u sukobu – onda to opravdavamo.
Zato, zdravo razumijevanje svih okolnosti i detaljno poznavanje date
situacije je osnovni preduvjet za bilo koju fetvu (proglas) u bilo kojem
vremenu. Zabilježene su neke fetve vezane za Palestinu koje nisu opravdane niti
su pravosnažne, poput fetve Albanija po kojoj Palestinci treba da učine hidžru
iz Palestine pri čemu se pozvao na ajet:

"Kada budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će
upitati: Šta je bilo s vama? Bili smo potlačeni na Zemlji – odgovoriće. – Zar
Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti? – reći će
meleki." (En-Nisa, 97) 

Zašto ova fetva nije opravdana? Zašto se ovaj ajet ne odnosi na Palestinu? Zato
što je Palestina uvijek bila zemlja Palestinaca i njima pripada svako
historijsko pravo na nju. Samo zato što je pod okupacijom ne znači da se treba
iseliti, nego je potrebno pružiti otpor i boriti se svim raspoloživim
sredstvima i snagama. Čak i kada bi se čitava okupirana zemlja pretvorila u
groblje, nema izlaska i napuštanja. Ovakve i slične fetve su rezultat
nerazumijevanja stvarnosti i njene prezentacije javnosti u neobjektivnom svjetlu.
Otpor i borba traju sve dok se ne okonča okupacija i otimanje muslimanske
zemlje – to je pravilo i naše temeljno polazište. A svaki odnos sa okupatorom
koji podrazumijeva priznanje same okupacije i legalizaciju otete muslimanske
zemlje je neprihvatljiv i zabranjen.  Naše je neotuðivo pravo je pravo na
borbu da vratimo ono što je naše i što nam je uvijek pripadalo. Postoji razlika
izmeðu toga da se, s obzirom na okolnosti, privremeno zadovoljimo trenutnim
stanjem jer nismo u mogućnosti ništa uraditi, i izmeðu toga da se u potpunosti
predamo i prihvatimo postojeću situaciju kao trajno rješenje. Okupacija i
otimanje nikada ne mogu postati legitimni i opravdani i, što je još važnije,
niko nema pravo praviti ustupke u ime čitavog islamskog ummeta i odricati se
nečega što pripada čitavom ummetu!

Smatrate li da je borba izmeðu Palestinaca i cionista
meðuvjerski sukob?
Dr. El-Karadavi: Istina je da sukob u sebi nosi odreðena vjerska
obilježja i vjerski karakter. Ali i sama borba za slobodu zemlje u sebi nosi motive
koji su vjerski. Svaka borba u kojoj učestvuje musliman s ciljem da oslobodi
ili odbrani svoju zemlju, uspostavi pravdu na Zemlji, ukine nepravdu i zulum
… je borba sa vjerskim motivima. Islam obavezuje na solidarnost i meðusobno
pomaganje kada je riječ o borbi za slobodu muslimanske zemlje ili njenu odbranu
od okupatora. Takva borba se smatra jednim od najvrjednijih vidova džihada.
Musliman koji pogine u takvoj borbi je šehid. Ako neprijatelj napadne zemlju na
kojoj žive muslimani s ciljem da je okupira i prisvoji, proglašava se
"nefir amm" – opća mobilizacija, tj. pozivaju se svi muslimani, čitav
ummet,  da pomognu onima koji su napadnuti i sve to traje dok opasnost ne
prestane i ukloni prijetnja.

Šta podrazumijevate pod pojmom ummeta?
Dr. El-Karadavi: Mislim na jednu realnost. Islamski ummet je živ i
postoji  bez obzira na političko stanje muslimaskih zemalja koje
sačinjavaju ummet. Ummet je nosilac vjere, Kur'ana, kulture, civilizacije,
tradicije … i to se ne smije izgubiti iz vida kada se donose  opće fetve
koje se tiču svih muslimana na svijetu. Ummet kao realnost mora biti prisutan u
donošenju fetve bez obzira na nepostojanje jedinstvenog političkog tijela kao
predvodnika i predstavnika ummeta.

Civilni džihad

Šta je to civilni džihad?
Dr. El-Karadavi: Civilni džihad nije ništa manje važan od vojnog džihada.
Čak je u nekim situacijama civilni džihad važniji i potrebniji od vojnog.
Najbolji dokaz za to je poznati hadis o čovjeku koji je došao kod Allahova
poslanika, s.a.v.s., i tražio dozvolu da ide u vojni džihad pa ga je Allahov
poslanik, s.a.v.s., upitao : Imaš li ti roditelje?  Čovjek je odgovorio da
ima, na što je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: Fe fi hima fe džahid!  –
Tvoj je džihad sa tvojim roditeljima, tj. u tvojoj brizi i pažnji prema njima.
Još 1999. godine sam, povodom pokretanja projekta "Islamonline",
kazao da je to džihad modernog vremena kojim se muslimani koriste u
dostavljanju poslanice islama svim ljudima na svijetu.

Ali to onda povlači pitanje osposobljenosti i obučenosti
onih koji na ovakav način šire islam i dostavljaju ga ljudima u nemuslimanskim
zemljama! Realno gledajući, samo jedan od hiljadu onih koji žele da šire islam
u svijetu je zaista osposobljen i adekvatno kvalificiran kako bi odgovorio
težini zadatka?
Dr. El-Karadavi: Upravo ovo što ste kazali je dovela do jedne nove
pojave koju danas nazivamo "život na Allahovom putu". Ako bi tražili
samo desetericu i kazali im da treba da poginu na Allahovom putu, vjerujem da
bi se javilo stotinu dobrovoljaca. Ali, ako bismo kazali da nam treba stotinu
osoba koje će zaista život svoj posvetiti i provesti na Allahovom putu u pravom
smislu ove riječi, možda bi jedva desetericu spremnih našli. Zato što današnji
muslimani, u većini slučajeva, znaju kako umrijeti za islam ali ne znaju kako
živjeti za njega! Našoj braći u Afganistanu sam svojevremeno kazao: Vi zaista
znate kako umrijeti za islam, ali kada je došlo vrijeme da pokažete svijetu
kako se živi za islam zakazali ste i, evo, svjedoci smo afganistanskog problema
izmeðu samih muslimana već godinama!

Islamsko-kršćanski dijalog kao sunijsko-šiijski

Pričao mi je jedan moj prijatelj koji se bavi da'wetom o
dogaðaju koji mu se desio na jugu Sudana. Naime, kada su stigli u jedno selo u
svome automobilu, stanovnici sela su se razbježali vidno uplašeni i uznemireni
njihovom pojavom. Shvatili smo da je uzrok njihovog straha, ustvari, naš
automobil i njegova buka, jer nikada prije nisu vidjeli ništa slično. Nakon što
su se malo navikli na nas i naš automobil, prišli su nam i u spjeli smo početi
razgovor s njima. I dok smo tako razgovarali, začuo se zvuk zvona. Upitali smo
ih šta je to, a oni su nam rekli da je to njihov otac koji im dolazi dva puta
svake sedmice i to na biciklu. I zaista, pojavi se čovjek sa dvije torbe i
biciklom. U jednoj torbi su bili lijekovi i medicinska oprema, a u drugoj
slatkiši i bombone za djecu. Naravno, bio je to svećenik koji na ovaj način,
biciklom i sa lijekovima i bombonama, redovno obilazi više od 40 ovakvih i
sličnih sela u tom kraju. Upoznali smo se s njim i rekao nam je da je iz
Brisela i kako se nalazi na jugu Sudana već 30 godina. Kada smo ga upitali kada
će se vratiti svojoj kući u Brisel, rekao nam je da se ne namjerava vratiti
nikada. Tu sam došao da ljude pozivam u svoju vjeru, i tu ću umrijeti – rekao
nam je ovaj svećenik!
Pogledajte ovog čovjeka koji je iza sebe ostavio sav raskoš i civilizaciju i
došao u ovakav kraj koji nikada auto nije vidio! A zašto? Sve to samo da bi
ovim ljudima prenio svoju vjeru i svoje ubjeðenje iako je neispravno, a ima li
meðu nama ijedan koji je spreman na ovakvu žrtvu i odricanje kako bi ljudima
prenio istinu i ispravnu vjeru!? Prema podacima koje imam, danas u čitavom
svijetu na razne načine djeluje više od četiri i po miliona kršćanskih
misionara! A da li neko možda ima podatke koliki je broj islamskih misionara
koji su se posvetili dostavljanju i objašnjavanju islama ljudima širom svijeta!

Kakav je vaš stav o budućnosti islamsko-kršćanskog
dijaloga?
 Dr. El-Karadavi: Trenutno stanje dijaloga izmeðu islama i kršćanstva
je više-manje zaleðeno, nakon veoma aktivne saradnje i kontakata. Zašto? Razlog
su izjave katoličkog pape vezane za Allahova poslanika, s.a.v.s..  S druge
strane, ne smatram da muslimani imaju neku posebnu korist od ovog dijaloga.
Moje dosadašnje iskustvo mi govori da je kršćanska strana ta koja je najviše
koristi imala do sada i da naš dijalog, uglavnom, ide njima naruku. U izvjesnoj
mjeri, islamsko-kršćanski dijalog se može uporediti sa sunijsko-šiijskim
dijalogom od kojeg je šiijska strana imala veću korist otvorivši svoje centre i
škole u zemljama u kojima su većina sunije. Kada smo ih upitali i zatražili
obrazloženje, rekli su nam: Pa tako smo se dogovorili, kazali smo da su šiije i
sunije dio ummeta i da su jedno. Dok, s druge strane, nije mi poznato da su
sunije otvorile ijedan centar ili svoju školu u sredinama u kojima žive šiije!

Kakva je uloga jevreja u meðuvjerskom dijalogu?
Dr. El-Karadavi: Ja lično ne sjedim s njima niti razgovaram s njima.

Planovi za budućnost?
Dr. El-Karadavi: Pripremam novu knjigu o siri (biografiji) Allahova
poslanika, s.a.v.s., na osnovu tematskog a ne hronološkog pristupa materiji. Da
pojasnim, nije mi namjera samo hronološki poredati dogaðaje iz života Allahova
poslanika, s.a.v.s., i govoriti o njima. Želim da našim čitaocima i našoj
javnosti predstavim našeg Poslanika, s.a.v.s., kao, naprimjer, misionara ili
da'iju, zatim kao lidera i vojskovoðu, kao oca, djeda, muža … Trenutno sam
pri samom kraju pisanja još dvije knjige; jedna se tiče olakšica i
olakšavajućih okolnosti u fikhu, a druga tretira temu fikha ahlaka. Nedavno sam
završio još četiri knjige; "El-hajatur-rebbanijje",
"El-‘ilm", "En-nijje vel-ihlas", "Et-tevekkul" i
"Et-tevba". Dok su štampi dvije knjige pod nazivom "El-vere’
vez-zuhd" i "El-murakabe vel-muhasebe".
U toku su pripreme za još jedan veliki projekt a tiče se sufijsko-selefijskih
odnosa i pomirenja izmeðu dvije strane.

Preveo i priredio: Omer Sikira
Izvor: www.novihorizonti.ba