Stećcima protiv falsifikovanja historije

Jedan dugi vremenski period Bošnjaci su kroz školski sistem, putem falsifikovanja historijskih činjenica, uzimanjem kojekakvih legendi kao nepobitnih istina, ubjeðivani da oni nemaju svoje sopstveno porijeklo, svoju prošlost, već da su oni islamizirani Sloveni (Srbi će reći “Srbi muslimanske vjeroispovjesti”, a Hrvati će reći da su Bošnjaci “cvijeće hrvatskoga naroda”) i da njihova historija počinje dolaskom Osmanlija na ovim prostorima.

(Sulejman Aličković,etnolog, na slici kugla pronaðena u selo Bać kod Rožaja, ista onakva kakvih ima u Bosni)

Sulejman Aličković: Ovakve tvrdnje su najveći
falsifikati koje nauka poznaje. Koja je to historija ako svoje temelje
zida na Šarcu Kraljevića Marka i vile Raviojle, čak i to ime vile nije
iz Slovenskog jezika nego je preuzeto od Kelta. A Kelti su boravili na
Balkanu u trećem vijeku prije nove ere. Bošnjaci nisu isključivo i samo
isključivo islamizirani Slaveni, a niti Srbi. I to je jednostavno nauka
dokazala. Jer u pokazateljima “Igneae” pokazuje koliko je do sada bilo
jada i bjede u historijskim hipotezama i njihovim protagonistima.

Sandzak-x: Zbog ovakvih tvrdnji od strane komšijskih
nam naroda Bosna i Bošnjaci su stavljeni u jedan vrlo nezavidan
položaj, primorani da dokazuju svoje porijeklo kako bi ugasili želje i
motive onih koji smatraju da polažu historijsko pravo nad teritorijom
Bosne, i nad Bošnjacima kao njihovom inovernom “braćom Slovenima”.

Jedan od sandžačkih stećaka

Sulejman Aličković: Mislim lično da su Bošnjaci tek
sada dobili priliku da oni budu ti koji će istinom koju napišu
opovrgnuti sve one nebuloze od strane i jednih (Sprpskih historičara) i
onih drugih (Hrvatskih ). Svi oni su u svojim radovima pokušavali
dokazati da historija Bošnjaka počinje dolaskom Osmanlija. Niko od njih
nije htio da se dohvati prave istine, da samo pogleda prve Deftere
Sandžak Bosne i vidi svu istinu.

Normalno ta istina je za nih bolna, jer negira samo postojanje Srba i
Hrvata na toj teritoriji. Osmanlijski defteri bilježe dvije konfesije:
Krišćane (katolike i grčko istočna vjera) i Kristjane (bogomile), što je
nepobitan dokaz postojanja Bosanske crkve na teritoriji Bosne i
Sandžaka. Kao što i u mojoj Knjizi Bogomili Sandžaka (osvrt na historiju
Bošnjaka Sandžaka) tvrdim da mi Bošnjaci nismo neka društvena pojava,
neka balkanska izmaglica, da su naši korijeni duboki, i da imamo i svoj
jezik, svoju zemlju, svoju kulturu i vjeru, u srednjem vjeku vjeru
bosansku, poslje koje prihvatamo islam. Ako smo kroz historiju prelazili
iz imena u ime ne znači da nemamo korijene.

Sandzak-x: S druge strane, neki albanski historičari
smatraju da su samo Albanci pravi potomci Ilira na Balkanu, i da kao
takvi imaju historijsko pravo na odreðene teritorije na kojima danas
žive Bošnjaci (veći dio Sandžaka).

Sulejman Aličković: Rezultati Igneae – Švajcarski
institut, pokazuje nešto sasvim suprotno od ove tvrdnje Albanskih
historičara, a i svih ostalih komšija. U samoj strukturi stanovništva
Bosne i Sandžaka Iliri učestvuju sa 40 posto, Germani sa 20 posto, Goti i
Slaveni sa 15 posto, Huni sa sest posto i Tračani sa četiri posto.
Pogledajte rezultate Albanaca i vidjećete da oni imaju samo 37 posto
ilirskih gena. Sandžak jeste etnički miltikulturna sredina ali na njoj
ne žive Slaveni, niti Srbi već potomci Ilira. A ko je pravi potomak
Ilira to se vidi u rezultatima Igneae. Ako samo primjenite lingvistiku u
onomastici Sandžaka vidjećete da su ovi rezultati još ubjedljiviji nego
što su i rezultati Igneae. U samoj Onomastici Sandžaka koja nije ni do
dan danas kompletno uraðena sadržani su mnogi problemi, jer kada se oni
riješe vidjeće se da su korijeni Bošnjaka jako duboki i jedni od
najstarih, koji dosežu i u vremenu prije nove ere i koji se mješaju sa
starim kulturama Ilira, Rimljana, Kelta, Gota, Slavena – svih onih
naroda koji su prolazili Balkanom. Sve je ovo samo historiski kontekst u
bošnjackom etničkom biću.

Sandzak-x: Ono što najviše smeta ovakvim
falsifikatorima historije jesu nekoliko nepobitnih materijalnih dokaza,
koji su, na njihovu žalost, uspijeli odoljeti zubu vremena i danas
svjedoče o jedinstvenoj i neovisnoj historiji Bošnjaka na cijeloj
teritoriji na kojoj danas žive Bošnjaci kao autohton narod.

Samostalna Bosanska (bogumilska) crkva, bosanski jezik (najstariji
sačuvani dokument na bosanskom jeziku je “Povelja Kulina Bana” iz 1189.
godine) , stećci, kao i najnovija genetska mapa Evrope najbolji su
argumenti protiv onih koji negiraju naš jezik, historiju i kulturu.

Sulejman Aličković: Prvu vjest o postojanju Bogomila
poslao je zetski knez Vukan – katolik 1199. god. i obavjestio papu
Inocentija III . Sve ovo što ste gore naveli potpuno je tačno. Samo bih
još podsjetio da su gnostici stigli mnogo ranije na Balkan sa Bliskog
Istoka, da li samo Podunavljem ili su došli i Vardarskom dolinom preko
Kosova, Sandžaka i Bosne i dalje na zapad. Možemo svim ovim činjenicima
potkrjepiti mišljenje da su bogomili obnovitelji gnosticizma u srednjem
vijeku, potekli mnogo prije nego Patereni u Italiji, Katari u Fancuskoj.
Zahvaljujući izolovanosti ruralnih sredina Gore, Sandžaka, Bosne mnogi
običaji su se sačuvali u jeziku, kulturi i tradiciji bošnjačkog narda.

Bošnjaci su imali svoje dobre kristjanice koje su se bavile
liječenjem pojedinih bolesti, a koje su prenijele na svoje potomstvo
koje je prihvatilo islam. Običaj livenje strave, gašenje ugljevnja,
bilježenje trava kao i vjerovanje da bolesnik zaspi u pojedine
bogomilske ćelije (Æelija u selo Paljevo) biće izliječen od bolesti koje
boluje. Svi ovi običaji se obavljaju i danas iako islam to zabranjuje.
Bošnjaci su svoje običaje prenosili sa koljena na koljeno iz svoje
pradedovske vjere.

Sandzak-x: Ovaj put zadržat ćemo se na stećcima
obzirom da je naš sagovornik, istraživač etnolog gospodin Sulejman
Aličković, istraživao postojanje ovih kulturno-historijskih spomenika i u
Sandžaku.
Možete li nam reći, na samom početku, šta su to stećci, i da li su pored
srednjovjekovne Bosne bili karakteristični i za neke druge narode na
Balkanu?

Sulejman Aličković: Graditeljsko nasljeðe: stećci u
selima u dolini rijeke Ibar, sela na Pešteri, u dolini rijeke Lima,
bogomilska ćelija u Paljevu i slično, važan su artefakt koji navodi na
zaključak da je riječ o kulturnim i kultnim tragovima bogomila.
Stećak, uobičajeni naziv za kamen nadgrobni spomenik, bilig (bilizi)
mramorovi, grčki mnimurioni, lat. momoria – uspomena, sjećanje. I tako i
danas neki toponimi, tamo gdje su stećci narod naziva mramorje.

Stećci nadgrobni spomenici najsnažnija su kulturna i umjetnička
pojava srednjovjekovne Bosne, biljeg su jednog vremena i prostora.
Stećcak je oličenje i velika tajna gorštaka Bošnjaka. Stećak je simbol
kraljevine Bosne. Stećak je rasprostranjen tamo gdje se prostirala
srednjevjekovna Bosanska država.

Postoji više vrsta stećaka: Sljemenici, sanduci, ploče, spomenici u
obliku stuba. U vezi sa tim korišten je kamen vapnenac zato što je tog
kamena bilo najviše, medjutim korišten je kamen siga, mermer ili kamen
koji je bio dostupan.Možda je potrebno reći i to da za pojam stećka nije
od uticaja okolnosti da li je stećak obraðen ili posjeduje reljefne
ukrase, natpise. Na stećke se mora gledati kao na srednjevjekovne
nadgrobne spomenike koji su graðeni od kamena, bez obzira da li su
klesani ili, amorfnog izgleda.

U odreðenim vremenskim i geografskim uslovima stećak je klesan, ali
je bilo vremena i kada se to nije radilo.Takoðer je mogao stećak biti sa
postoljem ili bez njega.Visina se kreće od 30 cm (ploča) pa do
sljemenika, stuba koji je sličan nišanu.

U nekom stubu stećku je isklesana rupa i to baš onim prvim kada su iz
vjere bosanske prihvatili Islam, to udubljenje je služilo da se upali
lojanica jednom godišnje što je preneseno iz vjerovanja prijedhodne
vjere. Sve ovo je raðeno uz dozvolu Sultana. Obično je to na prvom
stećku, jer već na sljedećim se ne pojavljuje ovakav običaj.

Mnogi stećci na sebi imaju ukrasne motive koji su vesti majstori –
klesari urezivali i simbolički označavali. Glavni ukrasi motivi na
stećcima su podignuta ruka, rozeta, polumjesec, trake, dijognale,
pletenica, grozd i loza, kolo, lukovi, ljiljan, simbol krsta, svastike,
zvijezda, jabuka, konjanik, lov, glave, figura itd.

Sandzak-x: Na koliko lokacija u Sandžaku ste pronašli tragove stećaka i gdje?

Sulejman Aličković: Ovdje je veoma interesantno da
naše svako selo ima svoje staro selo. Baš u tom djelu starog sela nalaze
se nekropole sa stećcima. Obišao sam skoro sva sela u Tutinskoj
opštini, jer nju niko nije istraživao, mnogo vremena i pešačenja je bilo
potrebno. Nekada se moralo ići po šumama u kojima se krije tajna i
mnoge druge lokacije. Inače na svim teitorijama opština Sandžaka postoje
stećci od Priboja, Prijepolja, Nove Varoši, Sjenice, Novog Pazara,
Tutina, Rožaja, Berana, Plava, Bijelog Polja, Gusinja, Brodareva,
Pljevalja.

Inače sam lično obišao sljedeće lokacije lanina Veprnja u Blizini Ribarića, Preslo,Culije, Mojstir, Karadže,
Kelepolje, Crniš, Vrapce, Dedilovo, Goševo, Jablanica, Vrba, Draga,
Špiljani, Maljevci, Kominje, Paljevo, Biohane, Kocarnik, Vele Polje,
Žirče, Kovače, Raduhovce, Orlje, Konice, Melaje, Boroštica, Ðerekare,
Ugo, Detane, Godovo, Izrok, Aljinovići, Rudja, Cukote,Gurdijelje,
Crnoce, Ljeskova, Jarebica, Bujkovice, Raduša, Vrujci, Župa, Lukavica,
Pruzanj.

Stećci su uništeni po riječima mještana Gostun, Dučevo, Banočica,
Janca,Bijele vode, Naboje, Biševo, Radmanci, Petrova crkva kod Novog
Pazara, Donja Vapa, na putu Čitluik-Cetanoviće,Tuzinje itd.

Sandzak-x: Otkuda oni tu?

Sulejman Aličković: Bošnjački korijeni utemeljeni su u integralnu
kulturu ne samo države Bosne i Hercegovine, već svakako i u Sandžaku.
Bošnjačka kultura – njena historija, arheologija, jezik sve je i
nasljeðe Bošnjaka Sandžaka. Kao što je poznato Tvrtkova bosanska država
na istoku se širila sve do Kosova. Kako bilježi Fon J. Hamer u knjizi
“Osmansko carstvo” Kosovka bitka se 1389. god dogodila na Bosanskoj
zemlji. Inače progon i masakar bogomila počinje mnogo ranije, čak car
Dušan donosi zakon (član 85) gdje objavljuje rat (babunima) bogomilima.
Naravno i poslije cara Dušana Bošnjaci ostaju da žive na svojoj zemlji i
ostavljaju neizbrisive tragove svog postojanja .Stećak izrazito pripada
bosanskoj kulturi, iako ga uvjek komšije svojataju, a sve u cilju
politike i negiranja bošnjačkog korpusa. Možemo reći tmo gdje su
Bošnjaci vijekovima tamo su i stećci.

Sandzak-x: Koliko su oni slični onima u Bosni?

Sulejman Aličković: Sva dosadašnja istrazivanja dokazuju da su potpuno slični onima u Bosni. Nepostoji razlika stećka u Bosni i Sandžaku.

Sandzak-x: Postojanje stećaka u Sandžaku je dakle nepobitno. Šta time možemo dokazati?

Sulejman Aličković: Ovo samo dokazuje da smo jedan
narod i da su nam isti korjeni nekada u vjeru bosanasku, a kasnije
prihvatanjem Islama, bez obzira na današnje granice, ista nam je
kultura, jezik i vjera. Sve to govori da smo jedan narod. I ne samo
postojanje stećaka već i Ilirskih tumulusa (gromile kamene, grobne
humke) sve je to jedno pored drugog, a tu odmah uz njih i nišan. Zar
naše epske pjesme nisu ocjenjene kao najljepše u Evropi.

Ilirski tumulusi

Ovdje bih napomenuo još jednu veoma važnu poruku za sve Bošnjake
osobito Bošnjake Sandžaka, za njihovu historiju i njihove korijene, te
očuvanje njihove integralne kulture (jezika,tradicije,opstanka) veoma je
značajno zabilježiti onomastiku Sandžaka. Za ovaj naučni projekat
moguće je formiati naučne timove, pri nekoj bošnjačkoj instituciji, i
tako uraditi kompletnu onomastiku, po već utvrðenoj naučnoj
metodologiji, jer kasnije mogu uraditi drugi – ali na štetu Bošnjaka.
(Onomastika posebna je grana lingvistike koja se bavi proučavanjem
osobnih imena (imena i prezimena) i nadimaka, odnosno proučava značenje i
povijest imena ljudi (antroponimi) i imena mjesta (toponimi).

Sandzak-x: Kolika je mogućnost da u Sandžaku postoji još neotkrivenih lokacija na kojima postoje stećci?

Sulejman Aličković: Mogućnosti su velike, jer još
sigurno ima neotkrivenih nekropola stećaka. Lično se nadam da neću
ostati usamljen i da će se za ovo zainteresovati neka bošnjacka
institucija. Ovo je samo početak istraživanja u do sada neistraženoj
etapi naše historijske prošlosti. Bošnjaci su jedan od najstarih naroda i
neosporno je više da su im Ilirski korjeni.
Njihovo mješanje sa Rimljanima, Keltima, Gotima, Slavenima samo je
historiski kontekst u bošnjackom etničkom društvu. Sve to treba
istražiti i zapisati. Priznaćete za to su potrebne institucije, ali
bošnjačke. Jer do sada uvjek su drugi pisali našu histoiju, pa nas čas
ima i onda ko magla nestanemo.

Još bhi spomenuo da su na teritoriji Sandžaka otkrivene i kamene kugle slične onima u Bosni. Ništa ovo nije slučajno.

Sandzak-x: Na kraju bi se osvrnuli na tvrdnje onih
koji smatraju da su Bošnjaci porijeklom Sloveni. Najnovija genetska mapa
Evrope pokazuje nešto sasvim drugačije?!

Sulejman Aličković: Na ovo pitanje sam već odgovorio ali ću vam potvrdno odgovoriti sa jednom prepiskom izmedju mene i jednog našeg mladog čovjeka.

On je na moje insistiranje da mi najmanje imamo Slavenskih gena
poslao svoj uzorak na analizu. Poslje čekanja od osam mjeseci javio mi
se, i evo njegovog odgovora:

“Svakako možes iskoristiti ovo za svoju knjigu, samo nemoj spominjati
moje ime (jedan sandzacki bošnjak iz bratstva Ðukica, pleme
Vasojevića). Interesantno je napomenuti da je još jedan Bojović iz
Beograda, takodje iz plemena Vasojevića radio test 2003. god i dobio
isti rezultat podgrupe E1b1b1a2. Time je poprilično sigurno da
Vasojevići veze nemaju sa Slavenima. Svakako da se slažem sada sa vama
da Bošnjaci imaju vrlo malo slavenskih korijena. Za Ilire se može reći
da su bili članovi I2a i E1b1b1a2, i da su stari stanovnici Evrope, (a
očigledno da ih je najviše u Sandžaku , Bosni i Hrvatskoj, itd). Eto
dragi Sulejmane, ja te selamim.”

Nakon intervjua sa gospodinom Sulejmanom Aličkovićem on
nam je potvrdio da je dosta stećaka na prostoru Sandžaka, nakon
objavljivanja njegove knjige “Bogumili Sandžaka”, polomljeno od strane
nepoznatih počinilaca.

Izvor: Sandzak-x.com