Reportaža sa hadža 2014. (III dio)

HADŽERU-L-ESVEDU U POHOD

U prošlim brojevima pisali o našem pohodu na Hadžeru-l-esved, želji da ga dotaknemo i poljubimo, ali i želji da na tom mubarek mjestu nikome ne zasmetamo, a kamoli, ne daj Bože, nešto teže učinimo.

Hvala Allahu dragome što nam se smilovao i ispunio nam i tu želju.

Približio se Dan Arefata.

Kako propisi nalažu, 8. dana zu-lhidžeta obukli smo ihrame. Obzirom da nam je hotel bio smješten na Mini, nismo imali potrebe za napuštanjem hotela i boravkom u šatorima na Mini.

Dočekali smo rani sabah u hotelskom mesdžidu, klanjali namaz i zaputili se put Arefata. Smjestili smo se u autobuse, kojih je bilo 28 samo iz našeg hotela, tj. gostiju Svjetske islamske lige – Rabite.

Dok smo prolazili raznim putevima i nadvožnjacima, dojmio me je prizor hadžija koji su pješice išli put Arefata. Odreðeni dio puteva je bio zatvoren za saobraćaj i dozvoljen samo hadžijama koji idu ka Arefatu. Široke i nepregledne autoput-ceste sa po nekoliko traka bile su preplavljene ljudima u bijelom. Bože dragi, pitao sam se, je li ovo dunjalučki primjer Sudnjega dana, kada ćemo svi jednaki ići samo u jednom smjeru.

Veoma brzo, pod pratnjom, stigli smo na Arefat, gdje smo smješteni u šatorima. Sve je bilo organizovano veoma dobro. Već na polasku iz hotela svi smo dobili broj autobusa kojim ćemo putovati, kao i broj šatora, tako da se nije stvarala gužva. Iako nas je bilo puno, odmah smo se smjestili.

Ove godine Dan Arefata bio je džumanski dan. Kako kažu – Veliki hadž (hadždžu-l-ekber). U iščekivaju džume namaza, u šatorima, provodili smo učeći telbiju, zikr, donosili istigfar, tražili oprosta za grijeha, učili šehadet, zahvaljivali se Allahu dž.š. što nam je omogućio da obavimo hadž, ponizno i skrušeno Ga moleći za sebe, porodicu, zajednicu, Sandžak, Bošnjake i cijeli islamski ummet.

Džumu i ikindiju smo klanjali spojeno. Hutba je bila na arapskom jeziku i, nažalost, nismo je mogli razumjeti.

Nakon obavljenog namaza pripremljen je ručak, poslije kojeg smo se vratili u svoje šatore, gdje smo dočekali zalazak sunca. Odmah nakon zalaska ušli smo u autobuse i zaputili se put Muzdelife. Obzirom na velike gužve, dok smo stigli na Muzdelifu nastupilo je jacijsko vrijeme te smo odmah po dolasku klanjali akšam i jaciju spojeno, s jednim ezanom i dva ikameta.

Nakon namaza, ostatak večeri provodili smo u zikru zajedno sa ostalim hadžijama. U meðuvremenu smo prikupili kamenčiće za naredni obred hadža – bacanje kamenčića na džemeratima na Mini. Jedan dio hadžija Muzdelifu je napustilo nakon ponoći. Obzirom da je od sunneta da hadžije provedu ovu noć na Muzdelifi sve dok ne klanjanju sabah namaz, mi smo se odlučili ispoštovati i ovaj sunnet.

Nakon sabah namaza, opet autobusima, zaputili smo se put Mine. U hotelu smo doručkovali i malo se osvježili i krenuli baciti kamenčiće na prvom džemretu. Džemarati su takoðer blizu našega hotela. U normalnim uslovima nije trebalo više od pet minuta da stignemo do njih. Meðutim, velika je gužva bila u trenutku kada smo išli prema džemeratima, tako da nam je trebalo malo više vremena. Uz tekbir i sedam kamenčića obavili smo i taj obred i nastavili put Harema. Željeli smo tog prvog dana, i pored umora i ogromne gužve, obaviti tavaf i sa'j. Tako smo se Fadil, Ferid i ja uputili prema Haremu.

Toga dana nisu radile autobuske linije, taksi službe, niti hotelski prijevoz kojeg smo do tog dana imali, tako da smo morali pješice. No, iskreno, nije nam bilo teško, iako se radilo o udaljenosti većoj od 10 kilometara. Stigli smo u Harem i ponovo uspjeli ući na prvi sprat, obaviti tavaf, poljubiti Hadžeru-l-esved, popiti zemzem vode i obaviti sa'j od Safe do Merve. Potom smo se uputili prema istim onim berbernicama u blizini Harema, gdje smo obrijali glave te se zaputili natrag u hotel. Nakon što smo dobili informaciju da su naši kurbani zaklani, skinuli smo ihrame.

Po dolasku u hotel primijetili smo na nogama manje ranice od hodanja te smo morali posjetili ljekara koji nam je previo stopala. Dobro smo se izodmarali.

Nakon odmora, muftija dr. Mevlud-ef. Dudić, koji je kao gost Ministarstva hadža bio smješten preko puta našeg hotela tokom boravka na Mini, pozvao nas je da sijelimo kod njega u hotelu. Tu priliku iskoristili smo da se upoznamo sa glavnim imamom Mesdžidu-l-Aksaa, koji je kazao da voli i cijeni Bošnjake, posebno meðu njima dr. Mustafu Cerića, kojeg poznaje duži niz godina. Bilo nam je drago da se na takvom mjestu sa takvim poštovanjem govori o predsjedniku Svjetskog bošnjačkog kongresa.

Sa muftijom Dudićem smo sijelili do duboko u noć, a zatim otišli na odmor.

Narednih dana smo obavljali džemerate i boravili u krugu Mine.

Nakon Bajrama planiran je put za Medinu, o čemu ćemo govoriti u narednom broju Glasa islama. Prije odlaska u Medinu obavili smo oprosni tavaf, čime smo uspješno okončali sve obrede hadža.

VRIJEDNOSTI HADŽERU-L-ESVEDA

Crni kamen je ugraðen u jedan od uglova, ćoškova Kabe koji je sa vanjske strane obložen srebrenim omotačem. Taj ugao Kabe ujedno je i mjesto početka tavafa i uzdignut je metar i po od zemlje.

Neke od njegovih vrijednosti su:

 Crni kamen je iz Dženneta. Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Crni kamen je spušten iz Dženneta i tada je bio bjelji od mlijeka, ali su ga crnim učinili grijesi Ademovih potomaka.” (Zabilježio Et-Tirmizi, vjerodostojnim ga je ocijenio Ibn Huzejme u svom Sahihu, a takoðer ga je vjerodostojnim ocijenio šejh El-Albani.) Ako grijesi ostavljaju ovakav trag na kamenu, pa kakav onda trag ostavljaju na srcima!?

 Crni kamen je propisano poljubiti, dotaknuti i učiniti sedždu na njemu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je ispravnom načinu na koji iskazujemo svoje poštovanje prema Crnom kamenu. Ez-Zubejr b. ‘Arabi prenosi da je neki čovjek upitao Ibn Omera, radijallahu anhu, o propisu doticanja Crnog kamena, na šta je on odgovorio: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga je dotakao i poljubio…” (Zabilježio El-Buhari u svom Sahihu)

 Doticanjem Crnog kamena spadaju grijesi. Ubejd b. Umejr prenosi da je neki čovjek upitao Ibn Omera, radijallahu anhu: “O Ebu Abdur-Rahmane, šta misliš o doticanju mimo ova dva ugla”, pa je odgovorio: “Doista sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: – Doticanjem ova dva ugla spadaju grijesi.” (Zabilježio En-Nesai i vjerodostojnim ga je ocijenio šejh El-Albani) Pod dva ugla misli se na Jemenski ugao i Crni kamen.

 Crni kamen će svjedočiti na Sudnjem danu za onoga ko ga dotakne sa pravom. Ibn Abbas, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ovaj kamen ima jezik i dvije usne, svjedočit će na Sudnjem danu za sve one koji ga sa pravom budu dotakli.” (Zabilježili Ibn Huzejme, imam Ahmed, El-Hakim i vjerodostojnim ga je ocijenio šejh El-Albani) Zato nije dozvoljeno da prilikom doticanja Crnog kamena bespravno uznemiravamo one koji tavafe te da na taj način budemo od onih koji ga bespravno dotiču i ostanemo bez ove veličanstvene nagrade.

 Propisano je prilikom tavafa, kada se prolazi pored Crnog kamena, donošenje tekbira. Prilikom početka svakog tavafa propisano je izgovoriti tekbir (Allahu ekber), pa čak i kada završavamo sedmi krug, po mišljenju Stalne komisije za fetve KSA (El-Ledžnetud-daime), trebamo izgovoriti tekbir tako da na taj način broj izgovorenih tekbira tokom tavafa sedam krugova iznosi osam tekbira. Od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tavafio oko El-Bejta, a bio je na devi, pa bi svaki put kada bi se našao kod Crnog kamena nečim pokazao prema njemu i izgovorio tekbir. (Zabilježio El-Buhari) Mada neki učenjaci smatraju da je dovoljno donijeti sedam tekbira izostavljajući onaj prilikom završetka sedmog kruga, a Allah opet najbolje zna. (Ovog mišljenja je šejh Ibnul-Usejmin; EšŠerhul-mumti'a, 7/281)

Glas islama 261, strana 28, Salahudin Fetić