Na koji način zarađuje islamska banka?

Islamske banke susreću se sa enormnim problemima u svom poslovanju, posebno kada zakonodavni okvir država u kojima posluju ne predviđa ovaj vid poslovanja.

Osnovna karakteristika modernih konvencionalnih banaka jeste poslovanje zasnovano na kamati. Prije upuštanja u problematiku potrebno je definirati banku kao finansijskog posrednika između stranaka. Najlakša za razumjeti definicija banke jeste to da je banka tačka susreta između stranaka sa viškom kapitala i stranaka sa manjkom istog. Banka od stranaka sa viškom mobilizira kapital kroz depozite i plasira ga strankama sa manjkom kroz kredite. Od dužnika kojima je banka povjerilac uzima kamatu, koju možemo definirati kao cijenu pozajmljenog kapitala i od te kamate pravi dobit, ali isto tako dio kamate alocira deponentima. Na osnovu napisanog, možemo kazati da su tri osnovne funkcije banke: mobilizacija kapitala, plasiranje kredita/stvaranje novca i platni promet. Kroz ove tri funkcije možemo izvršiti kratku analizu i pokazati kako islamska banka zarađuje, a da ne koristi kamatu kao cijenu pozajmljenog kapitala na osnovu koje ostvaruje dobit. Što se tiče platnog prometa, on neće biti predmet analize s obzirom da se radi o nadoknadama koje finansijske institucije naplaćuju za vršenje platnog prometa i one šeriatski nisu problematične ukoliko je predmet transakcije šeriatski validan.

Mobilizacija kapitala kod islamskih banaka

Konvencionalne banke kapital mobiliziraju iz dva izvora: osnivački kapital banke (uplaćen od strane vlasnika banke) i depozitnim poslovanjem. Depoziti su pasivni bankarski posao kroz koji banka mobilizira kapital na način da se stavlja u ulogu dužnika prema deponentima i za to im plaća pasivnu kamatu prema konvencionalnom bankarskom modelu. Postoji nekoliko vrsta depozita prema raznim kategorijama: kratkoročni/dugoročni, u domaćoj ili stranoj valuti, namjenski i nenamjenski, otvoreni i oročeni i ostali. Islamska banka, također, kapital mobilizira na ova dva načina, s time da se depozitni poslovi znatno razlikuju. Karakteristika islamskih banaka jeste da imaju visoke osnivačke kapitale jer uglavnom bivaju osnovane u državama Zaljeva (Saudijska Arabija, Kuvajt, UAE, Katar itd.) ili su osnovane u drugim državama, ali sa vlasničkom strukturom iz neke od zemalja Zaljeva. Islamska banka depozitne poslove rješava kroz princip vakale – agenture. Klijent koji ima višak kapitala ovlašćuje islamsku banku da u njegovo ime investira sredstva koja on deponuje u projekte i da zaradu podijeli sa bankom. Princip koji se prema Šeriatu mora ispoštovati jeste da se može odrediti omjer dobiti u procentima, ali se ona ne može unaprijed fiksirati bez obzira na ishod posla u koji se ulaže. Npr. klijent se obraća islamskoj banci sa zahtjevom da deponuje 100.000 eura na određeno vrijeme. Banka sa klijentom potpisuje ugovor o vakali – agenturi gdje klijentu predoči projekte u koje će plasirati sredstva. Banka se dogovara sa klijentom, ukoliko ti projekti budu uspješni, da dobit podijele u omjeru 60:40%. U slučaju gubitka, u teoriji, poslodavac je taj koji mora snositi torškove, agent (banka) svoj gubitak ima u uloženom trudu, vremenu, materijalnim i ljudskim resursima koje je koristio kako bi posao bio uspješan. Međutim, u praksi, deponenti nikada ne polažu kapital ukoliko postoji strah od gubitka. Zbog toga islamske banke garantiraju deponentima da neće ostvariti gubitak u iznosu uloženih sredstava pozivajući se na historijat poslovanja i uspješnost ranijih projekata. Postoji mnogo vrsta vakale koja se koristi u islamskim finansijama kao što su: generalna i specifična vakala, neograničena i ograničena, obavezujuća i neobavezujuća, sa naknadom i bez naknade itd.

Modeli finansiranja kod islamskih banaka

Kao što smo napisali na početku, drugi stub na kojem počiva konvencionalno bankarsko poslovanje jeste izdavanje kredita strankama kojima je potreban kapital. Krediti spadaju u dužničko-povjerilačke poslove gdje banka klijentu stavlja na raspolaganje određenu količinu finansijskih sredstava u formi koja uključuje kamatu, rok, način otplate i ostalo. Osnovna karakteristika kredita jeste da se mora vratiti pozajmljeni iznos uvećan za kamatu. Postoji dosta vrsta kredita kroz razne kategorizacije: namjena (potrošački, proizvođački, za obrtna sredstva, investicioni itd.), vrsta klijenta (fizičko lice, pravno lice, država), ročnost (kratkoročni, srednjeročni i dugoročni), prema kriterijumu kamaćenja (kamatni i beskamatni kredit) i ostali. Islamska banka nema mogućnost zarade putem klasičnog kreditnog poslovanja, već kreditiranja – finansiranja vrši na način da sklapa partnerske ugovore sa klijentima na osnovu kojih dijeli rizik poslovanja – dobit ili gubitak. Osnovni finansijski modeli kod islamskih banaka jesu:

Mušaraka i mudareba (aktivno i pasivno partnerstvo) gdje klijent i banka sklapaju dogovor da zajedno sudjeluju u poslovnom projektu koji će banka većinski finansirati i da podijele dobit ili gubitak od istog.
Idžara (najam, lizing) princip iznajmljivanja materijalnih sredstava vrlo sličan konvencionalnom lizingu.
Murabeha (trgovina uz dodatnu vrijednost) gdje banka kupuje materijalna sredstva za klijenta i prodaje mu ih na odloženo plaćanje po većoj cijeni.
Ostali modeli kao što su: selem (avansiranje), istisna (naručena proizvodnja), teverruk (monetizacija) itd.

Radi usklađivanja sa zakonodavstvima država u kojima posluju, islamske banke često kombiniraju finansijske modele kako bi mogle poslovati. Npr. često se koristi kombinacija mušareke i idžare, ili takozvana ”opadajuća mušareka”. Radi lakšeg shvatanja, navest ćemo sljedeći primjer. Klijent se obraća banci sa zahtjevom da mu finansira kupovinu stana koji košta 100.000 eura. Dogovaraju se da banka učestvuje sa 99.000 eura, a klijent sa 1.000 eura. Banka i klijent zajedno kupuju stan od prodavca i dijele vlasništvo nad istim u omjeru 99:1% u korist banke. Klijent vremenom otkupljuje procenat vlasništva od banke, ali ujedno plaća kiriju za onu površinu stana koja je u vlasništvu banke, a na kojoj on živi. Klijent nakon određenog broja godina otkupljuje svih 99% vlasništva nad stanom i time postaje njegov jedini vlasnik.

Tekst iznad je kratki prikaz načina na koji islamska banka posluje i zarađuje. Važno je napomenuti da se islamske banke susreću sa enormnim problemima u svom poslovanju, posebno kada zakonodavni okvir država u kojima posluju ne predviđa ovaj vid poslovanja. Islamskim bankama u Evropi vrlo je teško implementirati murabehu jer zakoni uglavnom zabranjuju bankama da se bave trgovinom, iako je ovaj model oko 80% portfolija svih islamskih banaka na svijetu.

Glas islama 332,R: Islam u društvu, A: Hfz. msc. Haris Zogić