Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko zanoći umoran od rada ruku svojih, zanoćit će oproštenih grijeha.” (Et-Taberani, 7520)

Uvod

Moral ima veliki i presudan značaj u ljudskom životu zbog svog velikog uticaja na njegovo ponašanje i postupke koje čini i zbog toga što je ponašanje osobe u skladu sa osjećajima i osobinama koje egzistiraju u njegovoj duši, jer svaka osobina koja se pojavi u srcu i duši manifestira se na udove. Postupci čovjeka uvijek su povezani sa osjećajima i osobinama u njegovoj duši, baš kao što su grane drveta povezane sa njegovim korijenom.

Stoga se može konstatirati da je ispravnost ljudskih postupaka povezana sa ispravnošću njegovog morala, jer svaka grana ima svoje porijeklo. Ako je korijen dobar, grana je dobra, a ako je korijen loš, onda je i grana loša. Uzvišeni Allah kaže: ﴿ وَالْبَلَدُ الطَّيِّبُ يَخْرُجُ نَبَاتُهُ بِإِذْنِ رَبِّهِ وَالَّذِي خَبُثَ لَا يَخْرُجُ إِلَّا نَكِدًا ﴾ U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. (El-A'raf, 58)

Etika, individualno i kolektivno, predstavlja temeljni stub ljudskog života i obavezna je i nužna za društveni život. Bez nje čovjek čovjeku postaje vuk koji napada sve oko sebe i tada nije moguće uspostaviti zdrav društveni život.

Etika ima veoma važno mjesto u islamu. Ona je suština i duh islama koji se primjenjuje u svim njegovim aspektima. Ona je jedna od tri cjeline unutar šerijatskih odredbi koje je Allah propisao muslimanima. Dokazi za ovo važno mjesto etike u životu čovjeka mnogobrojni su, te ih stoga nećemo moći spomenuti u ovom kratkom izlaganju.

Kako se islam bavi etikom općenito, podrazumijeva se da se bavi i njenim različitim aspektima. U narednim tekstovima ćemo se kroz šerijatske izvore baviti radnom etikom koja predstavlja aspekt etike o kojem se sve više govori, jer zauzima veoma važno mjesto u ljudskom životu.

Pod radnom etikom ovdje se misli na skup principa, osobina i vrlinskih vrijednosti kojima islam poziva ljude i naređuje im da se njima ukrase i pridržavaju ih se u obavljanju poslova.

Ovo istraživanje kratak je pregled koji baca svjetlo na najvažnije etičke norme koje je islam propisao u različitim aspektima rada.

Značaj rada i njegov status u islamu

Rad u islamu ima veliki značaj i posebno mjesto. Islam na njega gleda s poštovanjem, uvažavanjem i veličanjem. Za ovu konstataciju postoje mnogi dokazi u Allahovoj vjeri, od kojih su najistaknutiji sljedeći:

Prvo: Kur’an spominje rad uporedo sa džihadom u riječima Uzvišenog Gospodara: ﴿ وَآخَرُونَ يَضْرِبُونَ فِي الْأَرْضِ يَبْتَغُونَ مِنْ فَضْلِ اللَّهِ وَآخَرُونَ يُقَاتِلُونَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ ﴾ …I onih koji će po svijetu putovati i Allahove blagodati tražiti, i onih koji će se na Allahovu putu boriti… (Al-Muzzemmil, 20)

Drugo: Islam rad smatra džihadom. Prenosi se da su neki ashabi vidjeli snažnog mladića kako žuri na svoj posao, pa su rekli: „Da ovo radi na Allahovom putu.“ Tada im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Nemojte govoriti ovo. Ako je on izašao da zaradi za svoju malodobnu djecu, onda je on na Allahovom putu; a ako je izašao da zaradi za svoje stare roditelje, onda je na Allahovom putu; a ako je izašao da zaradi za sebe kako bi sačuvao čistotu svoje duše, onda je na Allahovom putu; a ako je izašao da se pred svijetom pokaže i hvali, onda je na putu šejtana.” (Taberani, 6835; El-Albani, 1428)

Čak je Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, preferirao rad i zaradu nad džihadom. U tom smislu on kaže: „Draže mi je umrijeti među svojim narodom, putujući po zemlji i tražeći Allahove blagodati, nego biti ubijen kao mudžahid na Allahovom putu, jer je Uzvišeni Allah one koji putuju po zemlji tražeći Njegove blagodati spomenuo prije mudžahida.“ Ovdje Omer misli na riječi Uzvišenog Allaha u prethodno pomenutom ajetu: ﴿ وَآخَرُونَ يَضْرِبُونَ فِي الْأَرْضِ يَبْتَغُونَ مِنْ فَضْلِ اللَّهِ وَآخَرُونَ يُقَاتِلُونَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ ﴾ …I onih koji će po svijetu putovati i Allahove blagodati tražiti, i onih koji će se na Allahovu putu boriti… (Al-Muzzemmil, 20)

Treće: Islam je učinio iscrpljenost i umor od posla iskupljenjem grijeha. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko zanoći umoran od rada ruku svojih, zanoćit će oproštenih grijeha.” (Et-Taberani, 7520)

Četvrto: Uzvišeni Allah je olakšao Svojim robovima noćni namaz, jer su danju bili zauzeti poslom. Tako Uzvišeni kaže: ﴿ إِنَّ رَبَّكَ يَعْلَمُ أَنَّكَ تَقُومُ أَدْنَى مِنْ ثُلُثَيِ اللَّيْلِ وَنِصْفَهُ وَثُلُثَهُ وَطَائِفَةٌ مِنَ الَّذِينَ مَعَكَ وَاللَّهُ يُقَدِّرُ اللَّيْلَ وَالنَّهَارَ عَلِمَ أَنْ لَنْ تُحْصُوهُ فَتَابَ عَلَيْكُمْ فَاقْرَؤُوا مَا تَيَسَّرَ مِنَ الْقُرْآنِ عَلِمَ أَنْ سَيَكُونُ مِنْكُمْ مَرْضَى وَآخَرُونَ يَضْرِبُونَ فِي الْأَرْضِ يَبْتَغُونَ مِنْ فَضْلِ اللَّهِ ﴾  Gospodar tvoj, sigurno, zna da ti u molitvi provodiš manje od dvije trećine noći, polovinu njezinu ili trećinu njezinu, a i neki od onih koji su uz tebe. Allah određuje dužinu noći i dana, On zna da vi to ne umijete izračunati, pa vam prašta, a vi iz Kur’ana učite ono što je lahko; On zna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po svijetu putovati i Allahove blagodati tražiti… (Al-Muzzemmil, 20)

Peto: On Uzvišen učinio je rad praksom Svojih vjerovjesnika i poslanika uprkos njihovoj preokupaciji pozivanjem ljudi u Allahovu vjeru i prenošenjem Njegove poruke svojim ummetima i narodima. Uzvišeni Allah kaže: ﴿ وَمَا أَرْسَلْنَا قَبْلَكَ مِنَ الْمُرْسَلِينَ إِلَّا إِنَّهُمْ لَيَأْكُلُونَ الطَّعَامَ وَيَمْشُونَ فِي الْأَسْوَاقِ ﴾ Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po trgovima hodao. (El-Furkan, 20) Imam El-Kurtubi kaže u tumačenju ovog ajeta: „To jest, tražio opskrbu na ovom svijetu… Ovaj ajet je osnova za prihvatanje uzroka i traženja opskrbe kroz trgovinu, industriju i druge djelatnosti.”

Adem, alejhis-selam, bavio se poljoprivredom; Ibrahim, alejhisselam, bio je trgovac tekstilom; Nuh i Zekerija, alejhimes-selam, bili su stolari; Lukman i Idris, alejhimes-selam, bili su krojači; a Musa, alejhis-selam, bio je pastir. Uzvišeni Allah nas obavještava da se Davud, alejhis-selam, bavio izradom pancira i kaže: ﴿ وَعَلَّمْنَاهُ صَنْعَةَ لَبُوسٍ لَكُمْ لِتُحْصِنَكُمْ مِنْ بَأْسِكُمْ فَهَلْ أَنْتُمْ شَاكِرُونَ ﴾ I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi s neprijateljem – pa zašto niste zahvalni? (El-Enbija’, 80) Također, Uzvišeni kaže: ﴿ وَلَقَدْ آتَيْنَا دَاوُودَ مِنَّا فَضْلًا يَا جِبَالُ أَوِّبِي مَعَهُ وَالطَّيْرَ وَأَلَنَّا لَهُ الْحَدِيدَ أَنِ اعْمَلْ سَابِغَاتٍ وَقَدِّرْ فِي السَّرْدِ وَاعْمَلُوا صَالِحًا إِنِّي بِمَا تَعْمَلُونَ بَصِيرٌ ﴾ Mi smo Davudu Našu milost ukazali – „O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice!” – i učinili da mu mekahno gvožđe bude. ”Pravi široke pancire i čestito ih pleti!” – i činite dobro, jer Ja vidim šta radite vi.” (Sebe’, 10-11) Naš Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava nas da je radio kao pastir ovaca i kaže: “Allah nije poslao nijednog poslanika, a da nije bio pastir.” Njegovi ashabi upitaše: “A ti?” Odgovotio je: “Da, čuvao sam ih po brdima stanovnicima Meke.” (El-Buhari, 2262) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je isto tako odlazio u Šam da trguje Hatidžinim, radijallahu anha, novcem.

Zbog svega ovoga islam poziva ljude da rade i stiču životnu egzistenciju. Uzvišeni Allah kaže: ﴿ هُوَ الَّذِي جَعَلَ لَكُمُ الْأَرْضَ ذَلُولًا فَامْشُوا فِي مَنَاكِبِهَا وَكُلُوا مِنْ رِزْقِهِ وَإِلَيْهِ النُّشُورُ ﴾  On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljenja odgovarati. (El-Mulk, 15) Uzvišeni, također, kaže: ﴿ فَإِذَا قُضِيَتِ الصَّلَاةُ فَانْتَشِرُوا فِي الْأَرْضِ وَابْتَغُوا مِنْ فَضْلِ اللَّهِ ﴾  A kad se molitva obavi, onda se po Zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite. (El-Džumu’a, 10) Ibni Kesir u tumačenju ovog ajeta kaže: “Prenosi se od nekih naših ispravnih prethodnika da su rekli: – Ko petkom poslije namaza bude kupovao i prodavao, Allah će ga blagosloviti sedamdeset puta, shodno riječima Uzvišenog Allaha:﴿ فَإِذَا قُضِيَتِ الصَّلَاةُ فَانْتَشِرُوا فِي الْأَرْضِ وَابْتَغُوا مِنْ فَضْلِ اللَّهِ ﴾  A kad se molitva obavi, onda se po Zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite. (El-Džumu’a, 10) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Niko nikada nije jeo bolju hranu od toga da jede od rada svojih ruku.” (El-Buhari, 2072) On, sallallahu alejhi ve sellem, također, kaže: “Kada bi nastupio Sudnji dan, a u ruci nekog od vas bila sadnica, ako bude u mogućnosti da je zasadi, neka to učini.” (El-Buhari, 479; Imam Ahmed, 12981)

Shvatili su to ashabi Allahovog Poslanika a.s., pa su se trudili da zarade za život. Prenosi se da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, bio trgovac tekstilom; Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, radio je sa kožom; Osman ibn Affan, radijallahu anhu, bavio se trgovinom; a Ali ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, više puta radio je za druge ljude da bi zaradio za život.

Abdur-Rahman ibn Auf, radijallahu anhu, radio je sa tekstilom, kao i Talha ibn Ubejdullah, radijallahu anhu. Ez-Zubejr ibnul-Avvam i Amr ibnul-As, radijallahu anhuma, bili su obućari; Habbab ibnul-Ert, radijallahu anhu, radio je kao kovač; Sa’d ibn Ebi Vekas, radijallahu anhu, pravio je strijele; a Osman ibn Talha, radijallahu anhu, radio je kao krojač. Isti slučaj je bio i sa mnogim drugim ashabima, kao i tabi’inima poslije njih.

Šesto: Islam je, isto tako, indirektno podsticao na rad tako što je stimulirao pomaganje siromašnih i učinio onoga koji pomaže boljim od onoga kome se pomaže po pitanju nagrade i sevapa. U tom smislu Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, kaže. „Ruka koja daje bolja je od ruke koja prima.“ (El-Buhari, 1427; Muslim, 1034.) Isto je i sa podsticanjem na različite vrste dobročinstva poput sadake, udjeljivanja na Allahovom putu i dr.

Sedmo: Svako ko pogleda časne ajete i plemenite hadise primijetit će da je naredba rada općeg karaktera i da nije ograničena na konkretan posao, niti je ograničena bilo čime drugim osim time da ta vrsta djelatnosti bude Šerijatom dozvoljena. To uključuje sve privredne aktivnosti i razne vrste radnih odnosa i sticanja sredstava za život kao što su trgovina, poljoprivreda, industrija i svi drugi poslovi i privredne aktivnosti u cilju halal zarade, sve dok imaju za cilj ostvarivanje ljudskih interesa, postizanje ljudskog napretka i blagostanja, te izgradnju civilizacije vođene Allahovim zakonom. Allah je stvorio čovjeka i traži od njega da izgrađuje zemlju. Tako Uzvišeni Allah kaže: ﴿يَا قَوْمِ اعْبُدُوا اللَّهَ مَا لَكُم مِّنْ إِلَٰهٍ غَيْرُهُ ۖ هُوَ أَنشَأَكُم مِّنَ الْأَرْضِ وَاسْتَعْمَرَكُمْ فِيهَا﴾ ”O narode moj” – govorio je on – ”klanjate se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na njoj!” (Hud, 61)

Shodno tome, u islamskom konceptu rada ne postoji prezren i ponižavajući rad, jer svaki posao koji čovjek obavlja plemenit je sve dok je šerijatski dozvoljen, zadovoljava njegove životne prohtjeve i potrebe i sprječava ga da traži i prosi od ljudi. Na taj način se vrijednost i ljudskost osobe čuvaju i ne umanjuju zbog posla kojim se on bavi, čak i ako ga neki smatraju prezrenim i ponižavajućim poslom. Tako je, kako smo to već spomenuli,  Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuvao ovce stanovnika Meke, a takvi su bili i prijašnji poslanici koji su se, kako smo to već naveli, bavili raznim zanatima, jer se vrijednost čovjeka u islamu mjeri prema njegovoj vjeri i bogobojaznosti, a ne prema njegovom imetku i bogatstvu, niti po njegovom radu i zanimanju. Iz tog razloga nalazimo vodeće ljude ummeta – učenjake i šerijatske pravnike kako se bave raznim slobodnim i dozvoljenim profesijama. Isto tako nalazimo i neke od časnih ashaba koji za druge rade dopuštene i halal poslove u zamjenu za dogovorenu platu. Ovo je jasan dokaz da je svaka profesija respektabilna sve dok spada u okvire Šerijatom dozvoljenih zanimanja i da se njeni izvršioci poštuju i smatraju korisnim članovima ummeta.

Osmo: Pošto islam bodri na rad – kao što je već spomenuto – nema sumnje da on ne voli i ne podnosi nezaposlenost, pa čak je i zabranjuje. Rad je u skladu sa prirodom ljudskog bića da zadovolji svoje nužne potrebe i živi pristojan i častan život. Shodno tome, oni koji žure na posao da bi stekli ove stvari u skladu su sa šerijatskim odredbama, ljudskom prirodom i zdravim razumom. Što se tiče onih koji su skloni lijenosti, letargiji i neradu i posvećuju se potpunom ljenčarenju i besposlici, oni su jasno u suprotnosti sa šerijatskim odredbama, ljudskom prirodom i zdravim razumom.

Nema sumnje da besposlenost dovodi do narušavanja ljudskih sposobnosti i talenata koji inače mogu imati efikasnu ulogu u napretku ummeta. To je, također, put do siromaštva i neimaštine i gomilanja dodatnih nepotrebnih tereta na pleća ummeta. Štaviše, nezaposlenost može društvo gurnuti na ivicu provalije i izložiti ga opasnostima koje bi imale nesagledive posljedice. Zbog svega toga islam podstiče na rad, a prezire besposlenost i zabranjuje je zbog njenih loših posljedica. Osim toga, ako čovjek izbjegava rad, Allah ga iskuša tjeskobom i brigom. Prenosi se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Ono čega se najviše bojim za svoj ummet je veliki stomak, pretjerano spavanje i lijenost.“ (Ed-Darekutni, 431)

Nastavit će se…

Glas islama 342, R: Islamske teme A: Doc. dr. Nedžad Redžepović