Predislamska monoteistička kultura Rožaja (2. Dio)

Brojnost i rasprostranjenost stećaka u rožajskom kraju pokazuju da su ovdje živjele stabilne zajednice koje su gajile specifičan oblik vjerovanja, naslonjen na bosansko-heretičku tradiciju i predislamsku monoteističku kulturu. Ovi kameni biljezi predstavljaju materijalni dokaz da su Rožaje i njegov narod bili organski povezani sa širim bošnjačkim identitetskim prostorom.

Stećci u rožajskom kraju svjedoče o dubokoj historijskoj i kulturnoj ukorijenjenosti ovdašnjeg stanovništva. Oni datiraju iz ranog Srednjeg vijeka i vezuju se za tradiciju Crkve bosanske, odnosno za širi kulturno-vjerski krug srednjovjekovne Bosne i Huma. Njihove osobenosti monoteističke duhovnosti ukazuju na arijansko i „bosansko-krstjansko“ naslijeđe.

Na teritoriji opštine Rožaje stećci su sačuvani na nekoliko lokaliteta, a najznačajniji i najbrojniji primjer nalazimo u selu Biševo, gdje je evidentirano 64 stećka. Nekropola je smještena na parceli dimenzija približno 50×20 metara.

Spomenici su izrađeni od lokalnog kamena i uglavnom pripadaju tipovima sanduka i ploča. Dužine se kreću od 160 do 200 cm, dok prosječne širine i visine iznose 60-80 cm. Orijentirani su u pravcu sjeveroistok–jugozapad, što ukazuje na lokalnu tradiciju i moguće posebne pogrebne običaje. Većina stećaka je neukrašena, ali njihov broj i prostorni raspored svjedoče o značajnoj nekropoli.

Danas su spomenici u lošem stanju: većina je zarasla u vegetaciju, obrasla mahovinom i lišajevima, a pojedini su oštećeni ili nagnuti uslijed erozije tla.

Poseban problem predstavlja činjenica da je pored nekropole izgrađena škola i seoski put. Prema kazivanju lokalnog stanovništva, tokom građevinskih radova došlo je do uništavanja dijela stećaka, a prilikom dubljeg kopanja pronađene su veoma krupne ljudske kosti, što upućuje na to da su stanovnici tog vremena imali veću tjelesnu građu u odnosu na današnju populaciju. Ovo otkriće predstavlja dragocjen antropološki podatak koji bi, uz stručno arheološko i osteološko istraživanje, mogao značajno doprinijeti razumijevanju prošlosti ovog kraja Pored Biševa, stećci se nalaze i na lokalitetima u Štedimu, Besniku i drugim selima, čime se jasno potvrđuje da je ovaj kraj bio integralni dio srednjovjekovne Bosne u kulturnom i duhovnom smislu.

Prema preliminarnim terenskim zapažanjima, riječ je o nekropoli koja datira iz ranog Srednjeg vijeka (najvjerovatnije između IX i XI vijeka), a sastoji se od više stećaka različitih oblika i veličina. Veći broj spomenika djelimično je utonuo u zemlju, oštećen ili prekriven vegetacijom, a pojedini su, prema izjavama mještana, izvađeni i korišteni za izgradnju katuna i pomoćnih objekata, što predstavlja ozbiljno ugrožavanje ovog kulturnog dobra.

Na lokalitetu je identifikovano između 20 i 30 stećaka.
Dimenzije sačuvanih primjeraka kreću se u rasponu od 140 do 200 cm dužine; zbog guste vegetacije nije bilo moguće precizno izmjeriti njihovu debljinu (visinu).
Veći broj spomenika djelimično je utonuo u zemlju, oštećen ili prekriven vegetacijom.
Prema usmenim izjavama mještana, određeni broj stećaka uklonjen je i korišten u sekundarne svrhe (gradnja katuna i pomoćnih objekata), što predstavlja ozbiljnu prijetnju očuvanju integriteta nekropole.

Stećci su vrijedan izraz srednjovjekovne nadgrobne umjetnosti, s jedinstvenim oblicima, simbolima i majstorstvom izrade, te kao takvi predstavljaju neodvojiv dio kulturne baštine ovih prostora. Njihovo prisustvo na prostoru Rožaja svjedoči o bogatoj i kompleksnoj historiji ovog područja i ukazuje na potrebu za dodatnim istraživanjima i zaštitom.

Ova nekropola do danas nije evidentirana u registru nepokretnih kulturnih dobara, te se nalazi izvan institucionalne zaštite.

Prelazni nišani – karika između stećaka i klasičnih nadgrobnih spomenika

Prelazni nišani predstavljaju posebnu grupu nadgrobnih spomenika koji se javljaju na prostoru Bosne i Sandžaka u periodu od kraja XV do početka XVII stoljeća. Smatraju se karikom između srednjovjekovnih stećaka i klasičnih nišana, te na poseban način svjedoče o kontinuitetu kulturnih i duhovnih tradicija.

Ovi spomenici najčešće zadržavaju masivnost i formu stećaka, poput ploče ili sanduka, ali već posjeduju uspravne elemente nalik na klasične nišane. Izrađivani su od lokalnog kamena, prvenstveno vapnenca, što ih čini bliskim starijim oblicima u tehničkom smislu.

Na njima se često pojavljuju motivi preuzeti iz ranije simbolike stećaka, poput križeva, rozeta ili stiliziranih ornamenata, ali su istovremeno prisutni i prvi islamski znakovi: polumjesec, arapski natpisi i rani oblici kaligrafije. Epitafi su obično kratki, pisani arapskim pismom, a u nekim slučajevima i u kombinaciji sa bosančicom, što ih čini posebnim dokumentima kulturnog spoja.

Prelazni nišani imaju višestruku vrijednost za razumijevanje historijskog procesa na ovim prostorima. Oni potvrđuju da dolaskom Osmanlija nije došlo do naglog prekida sa starijim sepulkralnim tradicijama, već do postepenog prelaza u novu islamsku formu. Na taj način postaju svjedoci procesa islamizacije, u kojem su postojeće kulturne navike prilagođene novim religijskim shvatanjima.

Za identitetski kontinuitet Bošnjaka i sandžačkih muslimana prelazni nišani imaju izuzetnu važnost. Oni jasno pokazuju da prihvatanje islama nije značilo brisanje starog kulturnog naslijeđa, već njegovu transformaciju i uklapanje u širi islamski okvir.

Ova vrsta spomenika dokumentirana je u više krajeva Bosne i Sandžaka. U Hercegovini su najpoznatiji primjeri u okolini Stoca, Konjica i Gacka, dok se u Sandžaku izdvajaju lokaliteti u Rožajama, Besniku, kao i u dolini Lima i pljevaljskom kraju. Posebno je upečatljiv lokalitet Besnik kod Rožaja, gdje se unutar nekropole sa stećcima nalazi i oblik prelaznog nišana. Ovaj lokalitet je poznatiji kao Najino groblje.

Glas islama 362, R: Kultura, A: Denis Murić