Sjećanje na rahmetli hadži Osmana Šačića (1932-2008.)

Odlikovao se mnogim vrlinama, po iskrenosti, čestitosti, poštenju, pobožnosti, jednom riječju – vjernik u pravom smislu.

Hadži Osman Šačić rođen je 03.02.1932. godine u selu Žabren, od oca mula Šerifa Šačića i majke Melećke.

Odrastao je u ulemanskoj porodici, gdje je vjersko znanje stekao od svog oca, čuvenog mula Šerif-efendije.

Hadži Osman poznavao je arapsko pismo, čitanje i pisanje. Od rane mladosti pred svojim ocem naučio je učiti Kur’ani-kerim.

Kada je postao punoljetan služio je vojni rok u Dubrovniku (Hrvatska), gdje je i tu pokazao sposobnost, tako da je u vojsci unaprijeđen u medicinskog tehničara.

Po dolasku iz vojske, vratio se u svoje rodno mjesto i odmah preuzeo da bude glava u porodici, da se brine za ostalu braću i sestre, preuzevši na sebe najteži posao – obrađivanje zemlje. Iako se tada mogao unaprijediti u hodžu (imama) i obavljati dužnost u nekoj džamiji, hadži Osman je ipak izabrao zemljoradnju i bavio se time.

Kasnije je imao veliku želju da obavi hadž, tako da je 1972. godine postao i hadžija, što je bilo zadivljujuće u to vrijeme, jer rijetko ko iz naših krajeva je obavljao hadž.

Hadži Osman imao je znanje imama, ali ipak se nije bavio time, već je bio, kao što smo i spomenuli, poljoprivrednik. Ali, pored toga, bio je i teravijski imam dugo godina u raznim pešterskim selima, kao što su Žabren, Žitniće, Buče, Šare itd.

Hadži Osman je bio jedan od rijetkih ljudi o kome bi se mogla napisati čitava knjiga. Odlikovao se mnogim vrlinama, po iskrenosti, čestitosti, poštenju, pobožnosti; jednom riječju – vjernik u pravom smislu.

Malo je ljudi koji su rahmetli Osmana poznavali, jer nije volio da se ističe i nameće drugima. Čak nije volio ni sjedenje u kahvečajnicama, te besposličarenje i prazan govor. Svako svoje slobodno vrijeme koristio je u čitanju vjerske literature. Redovno je kupovao vjerske knjige, svaku bi pročitao od početka do kraja i iz svake prepisao njenu važnost, zatim bi pregledao rezime u svojoj svesci, da ne bi zaboravio ili propustio nešto. Imao je čak želju izdati knjigu od svojih zabilješki, sabrati ih u brošuru, ali nažalost pretekla ga je smrt.

Sve ovo govori o tome kakav je čovjek bio rahmetli hadži Osman Šačić.

Uvijek je isticao nauku i znanje, stavljajući akcenat na to da se omladina treba školovati i dolaziti na veće položaje, kako bi često govorio, da ne budu šoferi, portiri, bravari…, čak ni hodže. Neka bude i neki ljekar, inženjer, profesor – govorio bi.

Želja mu je bila da svoje kćerke izvede na pravi put, odnosno iškoluje, tako da se uspio u tome. Čak je jednu svoju ćerku upisao u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, jer je volio da bar jedna od njih krene njegovim stopama. Nakon završene Medrese u Sarajevu, nastavila je školovanje u Turskoj (Konya) gdje je diplomirala i stekla zvanje teologa.

Vjersku pouku svojoj djeci davao je sam i od malehna ih je podučio vjerskom odgoju.

Između ostalog, mora se spomenuti da je hadži Osman, pored svojih osam ćerki, odgojio i svog unuka Izudina, vodeći brigu o njemu kao o svom djetetu, sve do punoljetstva, školovao ga i izveo na pravi put, čak ga i vjeri podučio, tako da i on zna čitati arapsko pismo i učiti Kur’an.

Imalo bi se još mnogo toga pisati o rahmetli hadži Osmanu, kao jednom od rijetkih ljudi koje vrijedi spomenuti i sjetiti se njega. Iako već odavno nije među nama, sjećamo se njegovog lika, pobožnosti i djela. Hadži Osman je preselio na Ahiret 07.10.2008. godine.

Neka je njegovoj plemenitoj duši vječni rahmet, a na Ahiretu inshaAllah lijepi Džennet.

Amin.

GLAS ISLAMA 362, R: El-merhum,A: Muška Šačić Kladničanin