Na raskršću povijesti i ispitu zrelosti

Pred nama je prvi Ramazan nakon pandemije korona virusa, kojeg dočekujemo sa otvorenim džamijama bez aktivnih restriktivnih i preventivnih mjera koje se tiču okupljanja, broja ljudi u zatvorenom prostoru, nošenja zaštitnih maski, obaveze korištenja sredstava za dezinfekciju ruku pri ulasku ili izlasku, obaveznog razmaka između ljudi u safovima, skraćivanja vremena boravka u džamijama, smanjenja broja rekata sunneta, sa preporukom da se održavaju predavanja i tribine, organiziraju vjerski skupovi: iftari, večeri Kur'ana, seminari itd., te odlukom Mešihata da se nakon tri godine od smanjenja broja rekata teravije namaza sa 20 na osam, ovaj Ramazan teravija namaz klanja ponovo 20 rekata, kako bi se ovaj sunnet  Allahovog Poslanika a.s. i vjekovna tradicija našeg podneblja očuvali, a samim tim i iskazalo poštovanje i povjerenje prema generacijama muslimana i uleme koji su živjeli i djelovali prije nas, čuvajući vjeru u teškim vremenima i trudeći se da održe i ojačaju instituciju Islamske zajednice i njeno jedinstvo.

Iza nas su tri teške godine, koje će ostati trajno upamćene u sjećanju ove naše generacije, ali isto tako i upisane u povijest čovječanstva, po kojem će buduće generacije pamtiti i spominjati naše vrijeme i generaciju.

Mi smo 2020. godine dočekali Ramazan sa zatvorenim džamijama, po prvi put u novijoj povijesti. Slušali smo ezane, tj. pozive da u njih dođemo, ali bez prava (sa zabranom) da iz naših kuća izađemo. Bili smo živi, gledali i osjećali ovaj svijet, ali smo morali ostati zatvoreni unutar zidova naših kuća, bez mogućnosti da radimo, putujemo, jedni druge obilazimo i u džamiju dolazimo. Sve što smo mogli jeste da se prepustimo i čekamo, a jedino o čemu smo razmišljali jeste šta nam sutra donosi, hoće li i nas talas korone zahvatiti ili odnijeti. Gledali smo i slušali kako svakodnevno desetine naših sugrađana umiru od posljedica zaraze. Nismo imali priliku da ih dostojanstveno ogasulimo i sa ovog svijeta ispratimo, da im masovno dženazu klanjamo, da njihove porodice na hatar obiđemo i saosjećanje izrazimo. Svi smo u tim danima osjetili strah i neizvjesnost, a zapravo shvatili kako je ovaj svijet prolazan i sve što na njemu posjedujemo beznačajno, te da je vjera i međusobna solidarnost, to jest činjenje dobra put do mogućeg spasa i uspjeha. Najteža godina je prošla, a i sljedeće dvije nakon nje, sa svim onim što je donijela i odnijela. Posljedice su ostale i zapitajmo se da li smo shvatili i uzeli pouku – ibret iz nje. Da li smo se opustili, zaboravili, nemarni postali, na korona olakšice navikli i starim navikama ponovo vratili? Allah nas je opomenuo, On je Milostivi i Mudri, novu nam priliku dao. Kako je koristimo i da li smo toga svjesni? Da li je sve bila samo „igra“ ili pokazna vježba jakih, da li je sve neko ciljano isplanirao, da li je sve bilo sa ciljem uspostavljanja novog poretka, da li je to bio pukušaj dresiranja ljudi u cilju njihovog potpunog kontroliranja…!? Pitanja su to koja umom obdareni sebi i drugima postavljaju, ali bez ikakvog efekta, jer je ovaj svijet i trenutne prilike na njemu postavljen na način da se umni i obični čovjek uopšte i ne pita nizašta, da ne može da utiče, već se od njega traži da se prilagođava interesima moćnih i služi im. Sva pomenuta pitanja ostala su otvorena, međutim, vjerujem da ova naša generacija neće dobiti odgovore na njih, ili će imati djelimične, najviše polovične, a to će biti dovoljno za razne teorije i naglabanja, već da će odgovore na njih možda pronaći neka nova, sljedeća generacija, a sa njima i sve one krugove koji su učestvovali u pokušaju discipliniranja (porobljavanja) čovječanstva. Umjesto toga, vjernik treba da prihvati da je sve što se desi posljedica Božije mudrosti, iskušenja i poruke, kroz koju nam je pokazao da postoji način da naši poslovi, javna manifestacija vjere kroz džamiju, hadž i sl. u jednom momentu mogu biti prekinuti, da naš život, iako fizički postojimo, može biti beskoristan, zapravo nam poručujući: „Nemarni čovječe, uživaš u Allahovim blagodaima, a ne cijeniš ih, Gospodaru na njima ne zahvaljuješ. Privremeno ti uskraćujem pravo da ih koristiš, opameti se, promijeni se, budi bolji, Allahu se pokori i na Njega osloni, jer ti jedino On može pomoći. Učini to prije nego dođe dan kada će ti sve ovo biti trajno oduzeto, kada ćeš umrijeti i nakon toga nećeš dobiti priliku da se popraviš!“

Nakon teške 2020. korona godine i kratkog predaha i oporavka od nje, došao je i kraj 2021. kada je sa ovoga svijeta preselio naš predvodnik, učitelj, vizionar, obnovitelj vjere, rahmetli muftija Muamer Zukorlić, koji je ojačao i obnovio našu instituciju i sve njene ustanove, od Mekteba do Univerziteta, predvodio borbu za čast i dostojanstvo vjere i vjernika na našem prostoru i u tome ostvario impozantne rezultate, koje će generacije pamtiti, a povijest zapisati. On i njegov život su dokaz da čovjek na ovom svijetu može uspjeti i da mu je za uspjeh osim iskrenosti i čvrste vjere, odlučnosti i hrabrosti, ideje i mudrosti, potrebna samo Božija milost i Njegova pomoć, to jest da uspjeh čovjeka-vjernika na dunjaluku ovisi o Božijem određenju, a ne ljudskoj ili neprijateljskoj projekciji.

Preživjeli smo tešku godinu korona virusa, a i onu nakon nje, još težu, nakon smrti rahmetli Muftije, u kojoj je sve što smo sa njim na čelu punih skoro 30 godina činili bilo na ispitu zrelosti i mogućnosti opstanka bez njega. Iza nas je 2022. godina. Zajednica je nastavila razvoj i bilježiti uspjehe u svom funkcioniranju, njene ustanove ostvarivati nove rezultate, a njihovi čelnici počeli planirati strategiju razvoja u cilju udovoljavanja i usklađivanja sa potrebama vremena. Allah je Čuvar vjere. On pomaže iskrenim vjernicima. On sve ljude, pa i vjernike, stavlja na iskušenja, kako bi se potvrdila jačina vjerovanja i pokazalo strpljenje u podnošenju Božije odredbe. Allah koji nam je dao da ostvarujemo rezultate u proteklih 30 godina i radujemo se tim povodom, stavio nas je na iskušenje tokom tri protekle godine. Dostojanstveno, časno i strpljivo smo sve to podnijeli, opet Allahu zahvalni na onom što je dao i onom što je od nas uzeo, kako i priliči iskrenim i svjesnim vjernicima. Podnosili smo dostojanstveno Allahova iskušenja i to ćemo uvijek činiti, jer znamo da ona jačaju sve nas pojedinačno i našu Zajednicu. Uvjereni smo da će nam On Uzvišeni iz Svog izobilja nastaviti davati, našu Zajednicu i narod čuvati, kako bi svjetlo Njegove vjere nastavilo na ovim prostorima sijati i svoje plodove davati.

Posljedice pomenutih iskušenja još uvijek su vidljive i aktuelne, a jedna od njih jeste i činjenica da pune tri godine, a kako stvari stoje veoma moguće da će takvo stanje ostati nepromijenjeno i ove godine, muslimani naše države nisu u mogućnosti odazvati se na Allahov poziv upotpunjenja vjere i obavljanja petog temelja islama, to jest hadža. Mnoga vjernička srca su zbog toga zabrinuta, tužna i potištena, jer su rado iščekivala priliku da se odazovu na Allahov poziv i upišu u knjigu Allahovih gostiju. Islamska zajednica je činila i čini ono što je u njenoj moći da se stanje promijeni, da se odluke nadležnih organa Saudijske Arabije po pitanju organiziranja hadža prilagode potrebama vjernika, da ne budu u interesu pojedinaca, koji će hadž koristiti kao priliku za ostvarivanje što većeg profita. Nadamo se da će naši zahtjevi i potrebe velikog broja muslimana naših krajeva, Evrope i svijeta naići na razumijevanje, te da će odgovorni u Saudijskoj Arabiji dati prednost opštim interesima u odnosu na pojedinačne i zaustaviti tendenciju da hadž postane turistička aktivnost koja se može maksimalno iskoristiti i izgubi ibadetsku dimenziju i značaj. Cijena odlaska na hadž je prije pojave korona virusa bila oko 3.000 eura, a prema trenutnim informacijama ona najmanje tri puta uvećana. Takav trend porasta cijene hadža je neopravdan, skandalozan, nedopustiv i mora biti alarm upozorenja najodgovornijima u Saudijskoj Arabiji da se hitno umiješaju i zaustave ga, kako obavljanje hadža ne bi postalo privilegija bogatih, već šansa svih iskrenih vjernika, sa skromnim materijalnim stanjem. Ako se to hitno ne uradi odgovorni će snositi povijesnu odgovornost jer će stotine miliona skromnih vjernika širom svijeta (većina muslimana su takvi) zbog nemogućnosti obavljanja hadža čeznuti i uzdisati, te se u svojim dovama Allahu okrenuti i od Njega pomoć tražiti.

Ramazan koji smo dočekali prilika je da iznova našu vezu sa Gospodarom ibadetima ojačamo, da odnose u našim porodicama popravimo, da naš zavjet na pokornost Stvoritelju obnovimo, da se pokajemo, da se grijeha oslobodimo i ono što ne valja ispravimo, da se popravimo, da jedni o drugima brinemo i pažljiviji budemo, da pripadnost Zajednici potvrdimo, da je kroz jačanje naše institucionalne svijesti osnažimo. Mnogo je onih koji su dočekali Ramazan 2020. i zatvorene džamije, a koji danas nisu u prilici sa nama se radovati i dočekati ovaj Ramazan. To je poruka i opomena svima nama. Ponašajmo se u ovom Ramazanu kao da je naš posljednji, jer jedino tako ćemo se njemu potpuno predati, a samim tim i njegove blagodati maksimalno iskoristiti. Neka naši dani budu ispunjeni halal poslovima, ibadetima, postom, obavljanjem namaza, sadakom, dobročinstvom, lijepom riječju, učenjem Kurana, a noći pored jacije i teravije u džematu sa ostajenjem za imamom sve do završetka zikra i dove, sa što više rekata dobrovoljnog namaza, učenja Kur'ana i zikra.

Gospodaru naš, daruj nam Svoju milost u Ramazanu. Ujedini naše safove i naša srca. Osnaži našu Zajednicu i daruj snage njenim predvodnicima i ulemi da dostojanstveno vrše i ispune svoj emanet koji si im Ti povjerio. Sačuvaj nas iskušenja, a ako nas iskušaš daruj nam dovoljno snage da ih dostojanstveno i strpljivo podnesemo. Učvrsti naše korake na Tvome putu i pomozi nam u misiji da Tvoja riječ i istina bude gornja. Sačuvaj nas neprijateljstva i spletki Tvojih i  naših neprijatelja. Učini da ovaj Ramazan provedemo onako kako ćeš Ti biti zadovoljan sa nama i daruj nam u njemu Svoju milost, oprost i zaštitu od vatre. Amin.

Glas islama 330, autor: Muftija dr. Rešad-ef. Plojović