Vjerski i porodični odgoj pred izazovima savremenog doba – unutarporodična komunikacija danas (I dio)

U Sarajevu je 23. decembra 2023. u CLPU u organizaciji Rijaseta održan okrugli sto na kome je učešće uzeo predsjednik Mešihata čije obraćanje prenosimo u cijelosti

Poštovani prisutni, uvažena ulemo, cijenjeni učesnici ove naučne konferencije, dragi prijetelji, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Posebna mi je čast da uzmem učešća na ovom okruglom stolu koji je okupio stručne i odgovorne ljude iz različitih naučnih oblasti, sa različitih pozicija i funkcija u javnom životu, s ciljem da rasvijetle i elaboriraju ovu značajnu temu u čijem je fokusu vjerski i porodični odgoj pred izazovima savremenog doba – unutarporodična komunikacija danas. U tom smislu, želim vam hairli i uspješan rad današnjeg skupa, u nadi da ćemo kroz svoje nastupe opravdati povjerenje koje nam je ukazano.

„O vjernici, čuvajte sebe i porodice svoje od vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.“ (Et-Tahrim, 6)

Porodica je temelj na kojem počiva društvena zajednica. Zdrava i vitalna porodica, sa jasnom razvojnom strategijom, predstavlja preduvjet za formiranje i funkcioniranje stabilnog i prosperitetnog društva. Islam kao glavna odrednica bošnjačkog identiteta igra suštinsku ulogu u promoviranju savremene muslimanske porodice i njene primarne uloge u očuvanju osnovnih vrijednosti i karakteristika islamsko-bošnjačkog identiteta kod djece i omladine. Izazovi i paradoksi savremenog globalnog poretka i njegova namjera da unificira identitetske i kulturološke odrednice modernog čovjeka, porodice i zajednice postavlja pred muslimanskom porodicom zahtjevne zadatke i ciljeve – očuvanje islamsko-bošnjačkog identiteta u srcu Evrope i njenih zapadnjačkih vrijednosti.

Imajući u vidu progresivna i nadahnuta promišljanja prof. Tarika Ramadana o poziciji muslimanske zajednice u Evropi i njenom statusu, predmetnu temu ću tretirati u kontekstu uticaja islama i njegovih vrijednosti na porodično vaspitanje, a zatim, uticaja savremene muslimanske porodice na kreiranje i očuvanje islamsko-bošnjačkog identiteta mladih u svjetlu sve neizvjesnijih međunarodnih odnosa i nepredvidivih dešavanja u svijetu. Ovo je, svakako, skromna analiza stanja i pionirski pokušaj da se napravi plan i inicijativa ka mogućem obrascu očuvanja vlastitog identiteta ovdje i sada. Proces emancipacije bošnjačke zajednice, a u okviru nje i bošnjačke porodice, mora se aktivno odvijati kroz pravovaljan prikaz tradicionalnih vrijednosti: historije, kulturne baštine, jezika, običaja, umjetničkog stvaralaštva, porodičnih moralnih vrijednosti, što će nas Bošnjake i naš identitet afirmirati kao jedan od stubova moderne evropske kulture i načina života.

Časni Kur'an nas podsjeća da smo kao muslimani obavezni da, pored lične odgovornosti koju smo preuzeli kao Allahovi zastupnici (halife) na Zemlji, imamo i vlastitu odgovornost za svoju porodicu: „O vjernici, čuvajte sebe i porodice svoje od vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.“ (Et-Tahrim, 6)

Porodica je, bez sumnje, ljudski fenomen. U njoj se rađamo, podižemo i odgajamo, u njoj formiramo novu porodicu, porodici se vraćamo i u njoj utočište i zaštitu tražimo. Porodica nam ulijeva ljubav i prijeko potrebno samopouzdanje. Svima nam je potrebna kako bi prebrodili životne izazove, probleme i dileme. Čak i Allahovi vjerovjesnici nisu mogli sami, bez porodice, nositi breme i emanet poslaničke misije. I Zekerijja a.s. kada zamoli Gospodara riječima: „Gospodaru moj, ne ostavljaj me samog.“ I kada Jakub a.s. oslijepi za sinom Jusufom a.s., ili kada je Ibrahim a.s. molio Uzvišenog za opskrbu sina Ismaila i supruge Hadžere. Tako je i Musa a.s. tražio za pomagača brata Haruna a.s. Gorko je i pogubno iskušenje kada porodica okrene leđa svome najmilijem, koji je bio čuvan i brižno odgajan u porodičnom okrilju, a sada ostaje usamljen i prepušten sam sebi. Porodica je naša lađa spasa i tvrđava mira, spokojstva i rahatluka. Ne postoji dunjalučki oblik zamjene porodice, bilo da je karijera, novac, luksuzni domovi i vile, ili nešto drugo. Nema većeg odlikovanja i počasti od odgovornog i uspješnog roditeljstva iz kojeg niču i izrastaju mlade, dobro odgojene i obrazovane generacije sinova i kćeri. Sve trajne i karakterne vrijednosti naučili smo u porodici i sa porodicom. U školama i na fakultetima mi ovaj ogromni porodični kapital samo dizajniramo i usavršavamo. To je, ustvari, identitet koji utiskujemo našem potomstvu i koji, poput žile kucavice, stalno pulsira između roditelja i njihove djece i potomaka.

A šta je ustvari identitet? Kako da definiramo islamsko-bošnjački identitet koji treba da odnjeguje muslimanska porodica? Da li govorimo o ličnom ili kolektivnom identitetu? Postoji li kriza identiteta u bošnjačkom korpusu i gdje je fokusirana – na djecu i omladinu, kompletnu porodicu kao društvenu ćeliju ili obuzima cijelo bošnjačko biće? Osobe bez identiteta su nedovršene, izgubljene u vremenu i prostoru, posjeduju konfuznu sliku o samom sebi, te postaju beskičmenjaci i beživotno djeluju i rade. U njihovim životima nedostaje orijentacije i putokaza ka pravom cilju i uspjehu. Porodica kao božanska institucija kolijevka je čovjekovog identiteta. Ona oblikuje i izražava identitet i karakter svojih članova. U ovom moralnom „skloništu“ koje nazivamo porodični dom svijest se budi i prerasta u samosvijest, disciplina sazrijeva i pretvara se u samodisciplinu i samokontrolu, a dosadašnje aktivnosti pretaču se u samoaktualizaciju. Kroz ovaj cjeloživotni proces, od kolijevke do groba, moralna mlada osoba izranja iz dječačke naivnosti i amaterizma u ono što često nazivamo „narastajuća svijest“ o sebi i svom identitetu. Roditeljstvo kao osnova ili potka porodične kohezije još jedno je obećanje pred Bogom i ljudima koje treba garantirati izrastanje i sazrijevanje budućih naraštaja, te im trasirati jasan put kojim trebaju koračati. Za razliku od ustanove braka koja zahtijeva konkretan ugovor mladenaca o budućem životnom putu, roditeljstvo ne zahtijeva potpisivanje pristanka za ovu važnu ulogu, već se načelno podrazumijeva njihova uloga i odgovornost u izgradnji sveukupnog identiteta djeteta. Biološka funkcija roditelja pri rađanju djece pripada nižem redu u hijerarhiji ljudskih potreba u odnosu na odgoj, konstituiranju identiteta i samoaktualizaciji djetetove ličnosti, što pripada višem redu ljudskih potreba, prema mišljenju Maslovljeva.

U potrazi za moralnim likom muslimanskog roditelja neophodno je da prepoznamo i pojasnimo određene pojmove i potvrdimo kur'ansku perspektivu porodice. Kvalitet i toplina porodičnog doma, prije svega, zavisi od kvalitetnog odnosa i pravilnog razumijevanja bračnih drugova, odnosno roditelja – oca i majke. Stoga je priprema za roditeljski emanet od suštinske važnosti za porodičnu etiku u muslimansko-bošnjačkoj porodici. Poziv i upozorenje muslimanskoj mladeži da se djeca odgajaju dvadeset godina prije njihovog rođenja prvenstveno aludira na odgoj njihovih roditelja i adekvatnu pripremu za instituciju braka još prije samog sklapanja ovog svetog čina. Dakle, kroz predmetni rad pokušat ćemo osvijetliti set značajnih pitanja vezanih za odnos i ulogu porodice pri formiranju identiteta svojih članova, te navesti, po našem mišljenju, osnovne razloge neuspješnog koncepta u porodičnom odgoju.

Izgradnja identiteta kroz snažnu porodicu

Porodica kao autonomna društvena jedinica ima nekoliko važnih funkcija, među kojima se posebno izdvajaju: reproduktivna (rađanje djece), odgojno-obrazovna, ekonomska, pravilno korištenje i raspored  slobodnog vremena, pedagoška uloga itd. Kada je u pitanju utemeljenje identiteta, prema mišljenju stručnjaka iz oblasti sociologije porodice i porodičnog vaspitanja, postoji nekoliko važnih pitanja o kojima se posebno mora voditi računa.

Na prvom mjestu je „pripadnost jedno drugom“, koje Martin Hajdeger definira kao identitet, a što predstavlja višu razinu od običnog „biti zajedno“. Kroz pripadanje svaki porodični član ima svoje mjesto, ulogu i vezan je za cjelinu koju nazivamo porodicom. Porodična klima kreirana kroz ovakve odnose pruža ogromne mogućnosti za čvršće odnose na dubljem nivou. Svaka individua spontano, slobodno i voljno dijeli svoje suštinske vrijednosti. U ovakvoj međusobnoj interakciji i porodičnoj koheziji oblikuje se lični identitet.

Na drugom mjestu je, prema mišljenju Džona Budžamra, tradicija, jer je čovjek, između ostalog, i homo festivus – biće običaja ili tradicije. Djetetov identitet se u početku obrazuje u okrilju rituala i običaja, a tek kasnije kroz vjerovanje i religijska ubjeđenja. Značajni blagdani, porodična veselja, različite vrste igara, roditeljske priče i uspavanke imaju jedinstvenu i nezamjenjivu ulogu u profiliranju identiteta buduće ličnosti.

Na trećem mjestu je prihvatanje individue sa svojim nedostacima (greškama) i vrlinama. Prihvatiti ljude sa greškama i vjerovati da je griješenje ljudska osobina koja se može savladati i obuzdati, ponajprije, u porodičnom okruženju kroz čvrste porodične veze i prisan porodični ambijent. Upornost, odlučnost i odgojno-moralni uzor roditelja siguran su put da će djeca prihvatati željeni identitet.

Na četvrtom mjestu je disciplina koja predstavlja regulator željenih odnosa, a njene posljedice su dobre navike, vještine, riječi i djela, što je produkt određenog discipliniranog napora. Bez disciplinskih mjera i jasnog kodeksa ponašanja i djelovanja teško da bismo se navikli na odgovoran rad, učtivost, znanje, ili poštovanje drugog i drugačijeg. Tako se potraga za vlastitim identitetom orijentira u ispravnom smjeru. Disciplina usmjerava osobu ka svom cilju, bez gubljenja i trošenja energije i vremena. Međutim, disciplina se nekada može pretvoriti u opasno razarajuće oružje, posebno ako se zloupotrijebi super ego, pa umjesto da poluči osnove i smjernice temeljima željenog identiteta, ona rezultira strahom i blokadom, što kod djece može izazvati slabost i razvojne smetnje.

Nastavit će se…

Glas islama 340, R: Analize, A: Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić