Hutba muftije Dudića u Rožajama

Predsjednik Mešihata Islamske zajednice, muftija sandžački dr. Mevlud ef. Dudić, 31.07.2026. godine, održao je hutbu u Centralnoj džamiji “Sultan Murat II” u Rožajama, koju prenosimo u cijelosti:

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo Mu se od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On ostavi bez upute, niko ga na pravi put ne može izvesti. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed s.a.v.s. Njegov rob i poslanik.

Neka su najljepši salavati i selami na našeg Poslanika, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegov put do Sudnjega dana.

Amin, ja Rabbel-alemin.

Draga braćo u vjeri, poštovani moji Rožajci.

Allah Uzvišeni nam u Časnom Kura'nu kaže:

 

وَاعْتَصِمُوا بِحَبْلِ اللَّهِ جَمِيعًا وَلَا تَفَرَّقُوا ۚ وَاذْكُرُوا نِعْمَتَ اللَّهِ عَلَيْكُمْ إِذْ كُنْتُمْ أَعْدَاءً فَأَلَّفَ بَيْنَ قُلُوبِكُمْ فَأَصْبَحْتُمْ بِنِعْمَتِهِ إِخْوَانًا وَكُنْتُمْ عَلَىٰ شَفَا حُفْرَةٍ مِنَ النَّارِ فَأَنْقَذَكُمْ مِنْهَا ۗ كَذَٰلِكَ يُبَيِّنُ اللَّهُ لَكُمْ آيَاتِهِ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ

 

„Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.“

Ovaj ajet poruka je svakom vremenu, svakom narodu i svakom od nas pojedinačno. Allah nas podsjeća da je najveća snaga zajednice u jedinstvu srca, u međusobnom povjerenju i u spremnosti da jedni drugima budemo oslonac.

Jer mi možemo imati imetak, možemo imati znanje, možemo imati ugled, ali ako nemamo organiziranu zajednicu, ostajemo slabi.

A narod koji čuva slogu, zajednicu, čuva ono najvrjednije što mu je Allah podario.

 

Poštovani džematlije

Danas stojimo u Rožajama, gradu podno Hajle, gradu koji stoljećima čuva tragove života, vjere, trgovine, znanja i ljudske čestitosti.

Rožaje nije samo ime na geografskoj karti, Rožaje kao i sve naše čaršije nam je amanet.

To je kraj u kojem su generacije učile da se čovjek prepoznaje po obrazu, po riječi koju održi, po gostoprimstvu koje pruži i po dobroti koju ostavi iza sebe. A narod ovog mjesta je to stoljećima dokazao.

Ovaj kraj kroz historiju bio je raskrsnica puteva. Njime su prolazili ljudi, trgovci, učenjaci i putnici. Ovdje su se susretale različite kulture, ali je narod ovog kraja uvijek znao sačuvati ono što je najvažnije – svoju vjeru, svoj moral i svoju pripadnost.

Zato je Rožaje iznjedrilo generacije ljudi koji su bili poznati po radu, hrabrosti i čestitosti.

Kada govorimo o Rožajama, ne možemo ne spomenuti njegove džamije i mjesta koja su stoljećima bila izvorište duhovnosti.

Džamije ovog kraja nisu bile samo građevine, one su bile škole odgoja. Bile su mjesta gdje se narod okupljao, gdje se učilo, gdje su se mirile zavađene porodice, gdje se dijelila tuga i radost. Jer prava džamija nije samo prostor u kojem se obavlja namaz. Prava džamija je srce zajednice.

Iz nje izlazi čovjek koji zna svoju obavezu prema Allahu, ali i prema ljudima. Danas, ako Bog da, ovo naše lijepo mjesto u Sandžaku će uljepšati još više jedna ljepotica, jedna Allahova kuća, koja će, ako Bog da, biti jamac pravde na dunjaluku, kao i sve Allahove kuće na svijetu.

 

Draga braćo

Rožaje je kroz svoju historiju imalo ljude koji su nosili velike emanete.

Među njima posebno mjesto pripada mula Jakub-ef.  Kardoviću. Bio je alim, imam, čovjek znanja, ali i čovjek hrabrosti u vremenu velikih iskušenja. Njegova veličina nije samo u tome što je znao stati uz svoje kada je bilo teško. Njegova veličina je u tome što je razumio da snaga čovjeka nikada ne smije biti odvojena od pravde i milosti. U vremenima kada su mnogi gledali samo kako da sačuvaju sebe, on je gledao kako da zaštiti druge. Branio je svoj narod, ali je znao vrijednost svakog nevinog čovjeka.

A to je islamski princip.

Sudbina Rožaja dijeli mnogo toga sa sudbinom cijelog Sandžaka. Ovaj narod je kroz historiju prolazio kroz različita vremena, različite uprave i različite okolnosti. Ali ono što nikada nije moglo biti promijenjeno jeste bliskost ljudi. Jer nas nisu mogle razdvojiti granice i administracije. Nas su povezivale velike stvari: povezivali su nas ezani, povezivale su nas majčine dove, povezivale su nas porodične veze, prijateljstva, običaji i zajednička vjera.

Od Rožaja do Novog Pazara, od Plava i Gusinja do Sjenice i Taslidže, pa sve do drugih krajeva Sandžaka, ljudi su uvijek znali da pripadaju jednoj široj porodici.

A islamsko bratstvo nije samo riječ – bratstvo je kada osjetiš tuđu bol, bratstvo je kada obraduješ drugoga, bratstvo je kada ne pitaš šta možeš uzeti od zajednice, nego šta možeš dati zajednici.

A kada govorimo o svijesti našeg bošnjačkog čovjeka, posebnu riječ upućujemo našoj dijaspori.

Braćo i sestre koji živite širom svijeta, vi ste posebna stranica historije ovog kraja.

Mnogi naši ljudi odlazili su iz Rožaja, Sandžaka i drugih krajeva u potrazi za boljim životom. Odlazili su daleko od svojih kuća, od svojih roditelja, od mezarja predaka.

Iako su mnogi možda krenuli praznih ruku, ponijeli su ono najveće: odgoj svojih roditelja, dovu svojih majki, čestitost svojih očeva i vjeru koju su čvrsto držali u svojim srcima.

Gdje god su otišli, diljem ovog dunjaluka pokazali su vrijednost sandžačkog čovjeka.

Pokazali su da čovjek može živjeti hiljadama kilometara daleko, a da njegovo srce ostane vezano za rodni kraj, svoju zajednicu, svoje vakufe, svoj kućni prag.

Danas u mnogim krajevima svijeta imamo ljude porijeklom iz Rožaja koji su uspješni privrednici, obrazovani ljudi, humanitarci i vakifi.

Ljude koji nisu zaboravili odakle su krenuli, koji nisu zaboravili džamije svojih predaka, koji nisu zaboravili komšiju kojem treba pomoći, koji nisu zaboravili da je najveća vrijednost imetka onda kada njime usrećimo drugoga.

 

Poštovani džematlije

Naša obaveza danas jeste da mladim generacijama ostavimo vjeru, znanje i slogu. Da ih učimo da vole svoj kraj, ali i da poštuju svakog čovjeka. Da ih učimo da uspjeh nije samo imati dobro zanimanje ili veliki imetak. Pravi uspjeh je ostati čovjek. Ostati moralan. Ostati vjeran svojim vrijednostima.

Molimo Allaha Uzvišenog da sačuva Rožaje i sve njegove stanovnike. Da sačuva naše porodice, da učvrsti ljubav i slogu među muslimanima. Da nagradi naše pretke koji su nam ostavili emanet vjere i čestitosti. Da podari bereket našoj dijaspori širom svijeta. Da našu omladinu učini generacijom znanja, karaktera i odgovornosti. Da sačuva našu Islamsku zajednicu koja je noseći stub svakog muslimanskog društva.a

I da nas učini od onih koji spajaju, a ne razdvajaju; koji grade, a ne ruše; koji ostavljaju trag dobra gdje god prođu.

Amin, ja Rabbel-alemin.