Cijena pokornosti Allahu

 Ljudi čija vjera nije dovoljno jaka, a u tome je i jedna od razlika između jačih i slabijih vjernika: slabiji žele mijenjati svijet oko sebe, ali ne i sebe, dok bolji vjernici žele biti jači da bi se lakše suočavali sa izazovima. Pokorite se Allahu, to je preče nego da se realnost pokori vama.

Neznanje u eri informacija

Živimo u vremenu konfuznih situacija. Ljudima se nameće veliki broj pitanja na koja često ne dobijaju odgovore. Pitanja počinju od iskušenja na ličnom planu. Vjernik koji je shvatio suštinu mudrosti vjere, blagodati koje uživa i utjehu koju mu pružaju Kur'an i Sunnet, bez većih poteškoća izlazi na kraj sa iskušenjima i lahko nalazi odgovore. Međutim, kao što rekoh, živimo u čudnim vremenima. Ovo vrijeme nazivamo „informaciono doba“, ali kao da imamo pristup svim informacijama osim o suštini Allahove vjere. Iako je Kur'an poslat kao lijek, ne znamo kako da ga iskoristimo da prebrodimo razna iskušenja.

Teška pitanja – šejtanove vesvese

U teškim vremenima šejtan napada svime što ima na raspolaganju, ne bi li nagovorio insana da se odrekne obožavanja Allaha i okrene obožavanju šejtana. Neko se razboli i smjeste ga u bolnicu. U toj samoći i muci, guši se u poplavama mračnih misli, dok preispituje svrhu vjere, sudbinu, pa čak i sāmo vjerovanje u Allaha. Kada ljudima krene loše na poslovnom planu, kada imaju užasan brak, kada se muče sa ispitima na fakultetu i u raznim drugim situacijama, vrlo lahko dovode u opasnost svoj iman pitanjima: „Zašto mi se ovo dešava? Zar je ovo pravedno? Čime sam zaslužio ovakvo iskušenje?! Neprestano sam činio dove, ali mi ih Allah nije uslišao. Kao da sam prepušten sam sebi. Cijelog Ramazana sam ibadet činio i dove upućivao Allahu da mi izliječi dijete, ali moje dijete je i dalje bolesno…“

Povrh ovih teških pitanja, tu su i dešavanja na globalnom planu. Skoro kao po pravilu, svi ratovi danas se dešavaju u muslimanskim zemljama, djeca ostaju bez roditelja, ili i ona budu pobijena u strašnim masakrima. Ubijanja su dostigla stepen ispunjenja Vjerovjesnikovog predskazanja, kada je rekao: „Doći će vrijeme kada ubica neće znati zašto ubija, niti će ubijeni znati zašto je ubijen.“ To dovodi mnoge muslimane da, osim velikog broja pitanja o ličnoj situaciji, postavljaju pitanja o Allahovim odlukama u vezi sa trenutnom situacijom u svijetu: „Zašto se dešavaju ova ludila? Zašto samo nedužni pate na ovom svijetu? Gdje je tu Allahova milost?“ Nije da ne činimo dove. Naprotiv, džamije širom svijeta pune su u zadnjim trećinama noći, ljudi mole Allaha da popravi stanje muslimana, da im pomogne ma gdje bili, da ojača vjernike, a oslabi neprijatelje islama. Međutim, čini se da su neprijatelji islama sve jači, a muslimani sve slabiji, neprijatelji su sve efikasniji u prolijevanju muslimanske krvi. Pod najezdom tih pitanja, neki muslimani postaju isfrustrirani sopstvenom vjerom. Frustracija dovodi do odustajanja od dove, uz komentar: „Zašto da činim dove kada se ne primaju, kada se ništa ne mijenja?“

„Plodovi“ frustracija

Ovo nisu izolovani slučajevi, već veoma čest problem. Taj problem može za rezultat imati nekoliko situacija. Neki ljudi nakon frustracije prestanu činiti dovu, pa ostave čak i namaz. U opisu namaza, Uzvišeni Allah je rekao da je on zaštita:

„Namaz, zaista, odvraća od razvrata i svega što je loše.“ (El-Ankebut, 45)

Čovjek koji ostavi namaz, svjesno ili nesvjesno obožava šejtana, tj. podložan je svim vrstima zala koji ga okružuju.

Druga vrsta ljudi su oni koji ne idu tako daleko. I pored brojnih nedoumica ipak obavljaju namaz i koliko-toliko drže se vjere. Međutim, to „koliko-toliko“ znači „jedva, sa poteškoćama“. S mukom obavljaju namaze. Svaki namaz im je posebna borba. Neki ljudi su u toliko lošem stanju da im smeta duži boravak u džamiji. Ako ostanu duže nego što su planirali, osjećaju se nelagodno. Takvih je mnogo, ogroman broj. O njima ne mislim ništa loše, čak smatram da su oni, uglavnom, dobri ljudi. Međutim, smatram i da su u njihovom vjerovanju neki temelji poljuljani, a ideje, koncept vjere i osjećanja prema vjeri veoma oštećeni. Zbog cijele zbrke u njihovim glavama i srcima često idu do samog ruba zablude.

U suri El-Hadž Uzvišeni Allah najprije govori o ljudima koji su u zabludi i čine sve da druge odvuku u zabludu. To su zli ljudi, koji se raspravljaju o Allahu, a o Njemu ništa ne znaju, samo sa ciljem da izraze mržnju prema Allahu, islamu, muslimanima, Vjerovjesniku, Kur'anu i svemu što je islamsko. Nije im dovoljno to što su lično u haosu, već žele i druge uvući u taj haos. O njima ne želim govoriti. Želim govoriti o drugoj grupi ljudi, o onoj koja ide „po ivici“, kao što u bukvalnom prijevodu ajeta stoji: „Ima ljudi koji obožavaju Allaha na samoj ivici.“

U ajetu se koristi riječ harf, a jedno od njenih značenja je „rub, ivica provalije“. Šta znači, obožavati Allaha na samoj ivici? To znači da su nekada bliže zabludi, a nekada bliže Pravome putu. Šetaju se po ivici provalije, kao da će svakog momenta pasti s nje. Dakle, nestabilni su u vjerovanju i obožavanju Allaha. Nemaju jasnu viziju. Na mnogo pitanja nemaju odgovore. Emocije su im pomiješane. Kako se to stanje manifestira na takvog muslimana? Uzvišeni Allah daje odgovor:

„Ako ga prati sreća, on je smiren. A ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu.“

Uzvišeni Allah je iskušenje stavio nasuprot sreći i dobru. Nije rekao: „Ako ga zadesi nesreća“, već je rekao: „Ako zapadne u iskušenje.“ Zašto je to tako? Zato što od Allaha ne dolazi nikakvo zlo, već su poteškoće samo test, iskušenje. Iskušenja su način da se testira snaga vaše vjere i povjerenja u Allahovu milost, ljubav, opskrbu i zaštitu. Vjernik vjeruje u to, makar ne bio u stanju da odmah primijeti sve te blagodati, makar pred vama bili sve sami problemi, kada šejtan napada pitanjima: „Gdje je sada tvoj Allah kada si u krizi?“ Ova vjera se temelji na vjerovanju u gajb, nešto što našim čulima nije dostupno. Zbog toga Allah testira naše vjerovanje, da bismo dokazali svoju vjeru u Njegove planove. Riječ gajb ne znači samo „nevidljivi svijet“. Gajb obuhvata i Allahov plan, koji nismo u stanju shvatiti, ali moramo imati povjerenja da je sve za naše dobro. Allah nikome nije obećao da će mu neposredno nakon jedne poteškoće naići olakšanje. Mi ne znamo da li će Allah poslati pomoć već sutradan, ili za mjesec, ili godinu dana. To ne znamo. Znamo samo da Allah ima plan za svakoga od nas i da moramo imati povjerenja u Njega. Možda olakšanje dođe tek za deset godina. Ni to ne znamo.

„Allah vam neće otkriti ono što je skriveno.“ (Ali Imran, 179)

Neće, jer nam ne duguje nikakvo objašnjenje. On od nas samo traži da Mu vjerujemo da nas On voli više nego što mi volimo sami sebe. On od našeg kažnjavanja ne dobija ništa. Naša patnja ne uvećava Njegovu vlast i moć. Uzvišeni Allah kaže:

„Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je Blagodaran i Sveznajući.“ (En-Nisa, 147)

Zašto mislite da je Njegov cilj da nas kažnjava? Baš to nas je, bukvalno, pitao u navedenom ajetu!

Iskušenja su test vjerovanja. Lahko je vjerovati kada vam sve ide od ruke. Međutim, kada nas udare bičevi kušnje, teže je držati se nekih Allahovih svojstava i imena. Tada se kod vjernika očituje snaga vjere. Jedno od Allahovih lijepih imena je Eš-Šafi’ / Onaj Koji liječi, Izvor svakog lijeka. Dok sjedite u bolnici, pored majke ili oca sa neizlječivom bolesti, tada je mnogo teže nepokolebljivo vjerovati u to svojstvo Svevišnjeg, naročito ako Mu činite dove za izlječenje. Ovdje moramo govoriti o suštini dove.

Suština dove

Ako analizirate dove koje se spominju u Kur'anu Časnom i one koje su prenesene od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnim hadisima, primijetit ćete da se kod ogromne većine njih javlja nešto zajedničko: molba Allahu da nam podari uputu, snagu i sabur. Sulejman, alejhisselam, je govorio:

„Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju Si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!“ (En-Neml, 19)

Da bismo razumjeli značaj ove teme, navest ću vam jedan primjer. Čovjek plovi malim brodom. Nastupi veoma jaka oluja, zbog koje se javljaju veliki talasi. Brod se prevrne i potone, a čovjek ostane da pliva, veoma daleko od kopna. Držeći se za dasku koja pluta, bori se da dođe do daha. Kakvu dovu će tada učiniti?

– Allahu, spasi me, podari mi snage da doplivam do kopna.

– Allahu, spasi me, izbavi me iz ove situacije.

– Allahu, spasi me, pošalji helikopter po mene.

– Allahu, spasi me, pretvori ovo more u kopno. Učini da more presuši, da bih se spasio. Ti si sve ovo stvorio, Ti možeš sve.

Čini dovu do iznemoglosti, ali helikoptera nema. More je i dalje prostrano, duboko i nemirno. Nema nikakvih naznaka da će presušiti. Da ste na njegovom mjestu da li biste tada pomislili da Allah ne želi da vam usliša dove? Da li biste se razočarali i pomislili: „Ako je Allah vatru učinio hladnom da ne povrijedi Ibrahima, kako to da neće da usliša moju dovu?“ Ovaj čovjek u nevolji želi, ustvari, da promijeni realnost oko sebe. Tako i mi često radimo. Kao kada student dobije težak test za koji se nije pripremio i čini dovu: „Allahu, ovaj test mi je težak, daj mi neki drugi.“ Ne može tako. Fokusirani smo na mijenjanje okoline, iako nas dove u Kur'anu i Sunnetu upućuju na mijenjanje sebe. Student treba moliti Allaha da mu podari koncetraciju, smirenost i bistrinu, a ne da traži mijenjanje pravila prirode. To je problem kod ljudi čija vjera nije dovoljno jaka, a u tome je i jedna od razlika između jačih i slabijih vjernika: slabiji žele mijenjati svijet oko sebe, ali ne i sebe, dok bolji vjernici žele biti jači da bi se lakše suočavali sa izazovima. Pokorite se Allahu, to je preče nego da se realnost pokori vama.

Traži pomoć kada ti sve ide od ruke

Ne vapi se Allahu da nam pomogne samo onda kad nam je teško i kada upadnemo u nevolju. Allaha se sjećajte uvijek, molite Ga i tražite od Njega uvijek – i kada vam je lijepo i kada vam je teško. Nemojte čekati da vam se desi neki problem, pa da se tek onda sjetite Allaha. Tražite od Njega snagu, radi budućih događaja u kojima će vaša snaga biti testirana. Samo da znate, bit će slučajeva kada će se i sama realnost mijenjati u vašu korist. To je momenat kada ste Allahu bliski, kada On odluči da vam dadne šta god želite. Problem sa nama je što požurujemo, što sve želimo odmah i želimo da nam se nikada ne desi nikakvo iskušenje. Nemojte zaboraviti da su iskušenja samo testovi pomoću kojih se kvalificiramo za bolju šansu ulaska u Džennet. Uzvišeni Allah želi da položite ispite koji će vas približiti Njemu. Ovo nas vodi do sljedeće napomene o kojoj želim govoriti.

Glas islama 368, Autor: Nouman Ali Khan, Preveo: Senad Redžepović